Jedinstveni Za Sada

Zemlje clanice NATO ostaju jednistvene u svom stavu prema kampanji bombardovanja Jugoslavije. Medjutim, teske odluke tek treba da budu donete.

Jedinstveni Za Sada

Zemlje clanice NATO ostaju jednistvene u svom stavu prema kampanji bombardovanja Jugoslavije. Medjutim, teske odluke tek treba da budu donete.

Otpusteni potpredsednik vlade Vuk Draskovic je bio u pravu kada je rekao onima koji su ga intervjuisali da su propali pokusaji Srbije da izazove podele u NATO-u. Zaista, njegov realizam ga je kostao posla.


Sve vodje NATO-a su postigle saglasnost da treba nesto uciniti po pitanju Kosova, medjutim neslaganja ispod povrsine ticu se konkretne akcije.


Mozda prava opasnost lezi u tome sto ce se zapadni savez iskljucivo oslanjati na vazdusne napade posto je postignuta saglasnost po pitanju bombardovanja - u nedostatku dogovora o kopnenim snagama, ili o nacinu i legalnosti naftnog embarga.


Dok se Moskva i Beograd se oslanjaju na medjunarodno pravo i na UN protiv NATO-a, Draskovic je bio u pravu kada je istakao da je Srbija izolovana u medjunarodnoj zajednici. "Mirovna ponuda" Kofija Anana Beogradu nije se mnogo razlikovala od zahteva NATO-a.


U ovakvim okolnostima, moguci doprinos Anana je taj sto on predstavlja alternativu NATO-u pred kojom bi Beograd mogao da ustupi. U ovom trenutku jedina realna diplomatska opcija koja je otvorena Milosevicu je predaja.


NATO ne brine pod kojom ce zastavom marsirati njegove snage kada udju na Kosovo, niti savezu smeta da Ukrajinci i Rusi budu takodje ukljuceni. Medjutim, malo je verovatno da ce UN imati ikakvu vojnu ulogu - mada, kao sto je to slucaj u Bosni, ovoj organizaciji bi mogla biti dodeljena sporedna uloga da obezbedjuje civilnu policiju.


U nacrtu originalnog saopstenja sa NATO samita, kome su SAD dale prednost, Ujedinjene Nacije su spomenute samo u prolazu sto je u skladu sa jakim ubedjenjem u americkom vojnomestablismentu da savez nema nikakve obaveze prema svetskoj organizaciji.


Evropljani su se ujedinili i uspesno insistirali na mnogo jacoj formulaciji kojom je priznata "primarna odgovornost Saveta bezbednosti UN-a za ocuvanje medjunarodnog mira i bezbednosti." Njome je izrazena i "nada da ce doci do daljeg razvoja kontakata i razmene informacija sa UN-om u kontestu saradnje na sprecavanju sukoba, resavanju kriza, operacijama koje su odgovor na krizu, ukljucujuci i mirovne operacije, i na humanitarnoj pomoci."


NATO je uspeo da ostane neverovatno jedinstven u stavu da ce se bombardovanje nastaviti dok Beograd ne ucini znacajne ustupke. Medjutim, jos je neverovatniji stepen averzije prema onome sto svaki vojni strucnjak smatra sustinskim i neizbeznim - - a to je makar planiranje za slucaj slanja kopnenih snaga.


U svetlu posebnog odnosa izmedju Velike Britanije i SAD, kao i odnosa izmedju Tonija Blera i Bila Klintona, izgleda da britanski jastrebovi koji su daleko najagresivniji u savezu - imaju svoje pristalice i u Beloj kuci. Demokratski senator Kris Dod iz Konektikata, koji je zajedno sa republikanskim senatorom Dzonom Mekkejnom pokrenuo rezoluciju kojom se zahtevaju kopnene snage, nikada nije ucinio nista sto bi predsednika dovelo u nezgodnu situaciju.


Zbog svih uobicajenih razloga, Klinton i potpredsednik Al Gor jos uvek umanjuju znacaj predloga o kopnenom ratu. Medjutim veoma mala je nada ce izlaz iz ove situacije biti drugaciji, i oni su svesni da sami dogadjaji stvaraju pritisak koji upravo vodi u tom pravcu.


U ovom trenutku oni su izgleda zadovoljni time da puste Kongres i Britance da prednjace, tako da bi Bela kuca kasnije mogla da promeni svoj kurs, ali u isto vreme da zadrzi mogucnost da to porekne kasnije ukoliko stvari krenu naopako, odnosno ako dodje do americkih zrtava.


Dok je Medlin Olbrajt dosledno bila jedan od jastrebova voljnih da podrze rasporedjivanje kopnenih snaga, sada ona nema velikog uticaja u administraciji. Znacajno je to sto je pomocnik drzavnog sekretara Strob Talbo isao u Moskvu kako bi razgovarao o mogucim mirovnim inicijativama a ne Olbrajtova koja govori ruski.


Ono sto upucuje na pokusaj da se sve opcije ostave otvorenim je i to sto se rec "genocid" mnogo redje koristi u Vasingtonu nego u Londonu. I zaista, Amerikanci su se privatno zalili Ananu zbog upotrebe ovog termina. Zato izgleda da neko, negde u Vasingtonu jos uvek ocekuje da ce na kraju morati da pregovaraju sa Slobodanom Milosevicem. Vec je i glasnogovornik Dzejms Rubin rekao da moze doci do pauze u bombardovanju - koju ovih dana zagovara Rusija - ukoliko se Milosevic slozi da prihvati zahteve saveza na Kosovu.


Neki Republikanci, koji su uspaljeni do iste mere ratnickim patriotizmom i gorucom zeljom da postignu poene protiv Klintona, su udvostrucili cifru od 6 milijardi dolara koju je adminstracija trazila za hitne vojne troskove. Ovo im omogucava da dobiju veci vojni budzet nego sto su hteli, a posto se novac izdvaja iz viskova Fondova socijalnog osiguranja, dodatni bonus ce im biti taj sto ce poremetiti predsednikove planove da sprovede reformu socijalnog osiguranja.


Neki Republikanci se iskreno zgrazaju nad onim sto Milosevic cini kosovskim Albancima dok drugi teze jedinstvu u sukobu sa pravim neprijateljem - Bilom Klintonom. Otuda i rezolucija kojom se zahteva povlacenje svih kopnenih snaga sve dok to ne odobri Kongres, i neresen rezultat glasanja u Predstavnickom domu o bombardovanju.


Medjutim, malo je verovatno da ce ove inicijative uspeti, bez obzira na to koliko Beograd ulaze nade u njih. Na kraju ce napad britanskih medija i evropski pritisak najverovatnije spreciti napore da se postigne drugi mirovni sporazum slican dogovoru iz Dejtona za Bosnu kojim bi se Milosevic nagradio za etnicko ciscenje. Posto je toliko truda ulozeno da se obezbedi konsenzus svih saveznika NATO-a, akcija je prakticno zamrznuta na sadasnjem kursu. Medjutim, vise teskih odluka se nalazi pred administracijom, koja se tradicionalno protivi njihovom donosenju.


Ian Viliams, izvestac iz UN-a za The Nation i autor knjige The UN for Beginners, je vise godina bio americki urednik magazina IWPR-a, WarReport.


Frontline Updates
Support local journalists