IZVJESTAJ IZ REGIJE: SREBRENICA: ISTRAGA NIZOZEMSKE VLADE

Scheffer) proteklog je tjedna - svjedoceci pred parlamentarnom komisijom o

masakru pocinjenom u bosanskom gradu Srebrenici - izjavio da su saveznici

NATO-a ostavili na cjedilu pripadnike nizozemskih trupa, nakon sto su

srpske snage 1995. napale grad.

Braneci odluku o predaji grada, kojom je Srbima fakticki omoguceno da

ubiju 7.000 nenaoruzanih Muslimana, Sefer je istakao da je francuski

zapovjednik UN-a odbio pruziti zracnu podrsku inace nemocnom nizozemskom

bataljunu.

Rekao je da su se na slican nacin ponijele i britanske trupe, koje su iste

godine zurno napustile Zepu (tj. drugu istocnobosansku enklavu) - te da

zato ne treba kriviti Nizozemce sto su i oni istakli bijelu zastavu.

"Pitam se sto bi se desilo da su se u Srebrenici zatekle francuske ili

britanske trupe", rekao je on pred parlamentarnom komisijom. "I jos uvijek

su mi pred ocima zadnji farovi vozila u kojima su Britanci neposredno

prije toga napustili Zepu. Kao lopovi, po noci."

Okruzena srpskim snagama, Srebrenica je, 1993. bila proglasena za Sigurnu

zonu UN-a, nakon cega su u tamosnji garnizon upucene nizozemske trupe.

Nakon sto su se Nizozemci predali, jer nisu dobili zracnu podrsku NATO-a,

srpske snage su u srpnju/julu 1995. zauzele grad.

Ubrzo potom u okruzenju srpskih snaga se naslo vise od 7.000 Muslimana,

koji su potom i pobijeni.

Travnja/aprila ove godine, citava nizozemska vlada podnijela je ostavku

nakon objavljivanja nezavisnog izvjestaja po kojem krivicu za pad

Srebrenice snose Nizozemci.

Nova istraga, koju ce provesti najvisi organ donjeg doma parlamenta,

trajat ce vise od dva mjeseca: cilj je utvrditi eventualnu individualnu

odgovornost bilo kojeg tadasnjeg pripadnika nizozemskog vojnog ili

civilnog osoblja. Zakljuccima istrage mogla bi se otvoriti i zakonska

mogucnost da krivicne postupke protiv tih pojedinaca pokrenu i rodjaci

poginulih iz Srebrenice.

Nizozemske vojne starjesine jos su tokom 1993. izrazile sumnju u pogledu

vlastitog angazmana, izjavio je general Ari Van Vlis (Arie Van Vlis).

"Bili smo, kao mala zemlja, upuceni na najtezu lokaciju. Glumili smo da

vladamo situacijom", rekao je on pred istraznom komisijom proteklog

tjedna.

Politicari, s druge strane, tvrde da je citava zemlja ipak zeljela

sudjelovati u bilo kakvoj akciji ciji bi cilj bio ublazavanje muka kroz

koje su u to vrijeme prolazili bosanski civili.

Zastupnik krscanskih demokrata i sadasnji ministar inozemnih poslova, Jap

de Hup Sefer, tvrdi: "Humanitarni principi nalagali su da se ucini bilo

sta."

Pred komisijom se moglo cuti i kako su pripadnici "Dacbata" (tj.

nizozemskih snaga), nakon sto je u srpnju/julu 1995. izvrsen napad na

sigurnu zonu, uzalud iscekivali zracnu podrsku NATO-a.

Zapovjednik Dacbata, Tom Karemans (Thom Karremans), izjavio je kako je

muslimanskim gradskim rukovodiocima govorio da zracni napadi samo sto nisu

poceli. Bio je uvjeren da je podrska iz zraka osiguranana, s obzirom da se

UN obavezao stititi enklavu u kojoj je pribjeziste pronaslo preko 20.000

muslimanskih izbjeglica.

Dana 9. srpnja/jula, francuski general Bernar Zanvije (Bernard Janvier), u

svojstvu zapovjednika trupa UN-a, naredio je Dacbatu da tokom noci, na

juznoj ivici grada Srebrenice, izvrsi "blokadu".

Karemans je izjavio kako je na teren poslao sest posada oklopnih vozila, s

vise od 50 vojnika u plavim kacigama, ciji je zadatak bio zaposjesti

nebranjene polozaje.

On je potvrdio da su te, u vojnom pogledu slabe snage, dobile izricito

naredjenje: "Zaustavite srpsku ofanzivu."

Zanvijeov rukovodilac za operacije bio je nizozemski potpukovnik Harm de

Jonge (Harm de Jonge). On je izjavio da je ideja o blokadi bila njegova.

De Jonge tvrdi da je ta ideja, koja u vojnom pogledu nije imala nikakvog

smisla, u sustini predstavljala politicki trik, smisljen radi

sprijecavanja prodora Srba. "UN su morale povuci liniju u pijesku. Morali

smo stvoritio situaciju u kojoj ce zracna podrska postati neminovna. U

isto vrijeme su Zanvije i Akasi (Yasushi Akashi) poslali upozorenje VRS-u

(Vojsci Republike Srpske), odnosno generalu Mladicu, da ce u slucaju da ti

polozaji budu napadnuti, uslijediti zracni napadi NATO-a."

Potom je i zapovjedniku Karemansu bio poslat faks: "Mozete racunati na

dopunska sredstva."

Srpski napad izveden je 10. srpnja/jula, rano izjutra. Srebrenica je bila

zasuta vatrom. Dacbat je uzvracao, ali tako sto je - u znak upozorenja -

pucao u zrak.

Karemans trazi podrsku iz zraka. Jedinice bosanskih Srba izbjegavaju sukob

tako sto obilaze Nizozemce i potom napadaju grad iz sasvim drugog pravca.

U medjuvrijemenu, zahjtev za zracnom podrskom stize u ured UN-a u

Sarajevu, a odatle i zapovjednistvo UN-a koja se nalazi u Zagrebu.

De Jonge tvrdi da je Zanvijeu rekao: "Sada morate stupiti u akciju.

Bataljunu ste sada neophodni. Srpska pjesadija nadire. Ukoliko sada ne

naredite napade iz zraka, nikada necete biti ravnopravni s Mladicem.

Potpisali ste upozorenje, a Mladic vas izaziva."

Dodao je i da su svi oficiri u Zagrebu, s izuizekom jednog francuskog

pukovnika, bili suglasni s njegovom procjenom.

De Jonge je medjutim potvrdio da je, unatoc svemu, iste veceri nakon sto

je obavio nekoliko telefonskih razgovora (ne zna se s kim), Zanvije

opozvao napade.

U Sarajevu je nacelnik staba UN-a bio nizozemski general Ces Nikolai (Cees

Nicolai). On je pred istraznom komisijom izjavio da ne razumije logiku

kojom su napadi zaustavljeni.

"Iz Zagreba je stiglo to idiotsko naredjenje da se izvrsi blokada", kaze

Nikolai. "Potom je odrzan nekakav sastanak, koji je trajao nekoliko sati.

Nakon toga napadi su otkazani. Blokada je bila zamisljena kao nacin da se

privuce vatra. I u tome se uspjelo."

U citavu ovu stvar bio je umijesan jos jedan nizozemski oficir - general

Frank van Kapen (Frank van Kappen), koji je u Njujorku (New York) obavljao

funkciju vojnog savjetnika tadasnjeg glavnog tajnika UN-a, Butrosa Galija

(Boutros Boutros-Ghali). On je izjavio da je tada imao utisak da je

general Zanvije strahovao da bi zracni napadi na Srebrenicu mogli dovesti

do srpske odmazde nad jedinicama UN-a koje su se nalazile sirom Bosne.

Svibnja/maja ove godine, general Van der Vlis je izjavio da je Zanvije

mozda strahovao da ce se ponoviti ono sto se dogodilo u svibnju/ maju

1995., kada su se srpske snage osvetile za bombardiranje svoje

prijestolnice Pala, tako sto su stotine vojnika UN-a, od kojih su mnogi

bili Francuzi, pretvorile u svoje taoce.

"Zapovjednik NATO-a za citavu podrucje, americki general [zapravo,

admiral] Lejton Smit (Leighton Smith), mogao je poslati 80-90 aviona i

tako sprijeciti pad enklave. General Mladic plasio se zracnog napada. Ali

u tom slucaju morate hitro reagirati, a ne da poslije cetiri sata, kada je

enklava vec skoro pala, saljete dva aviona", kaze Jap de Hup Sefer. "Jos

uvijek sam vrlo razocaran zbog toga sto nasi saveznici nisu pokazali

spremnost da nam pomognu."

Specijalni predstavnik Nizozemske u njujorskom sjedistu UN-a, ambasador

Nik Bigman (Niek Biegman), izjavio je kako je jos 1994. - a nakon jednog

razgovora s glavnim tajnikom UN-a, Butrosom Butrosom Galijem - posumnjao

da ce podrske iz zraka uopce biti.

Pred istraznom komisijom on je otkrio: "Mada smo citave veceri

raspravljali o tome, Butros Gali samo je ponavljao da ce uciniti sve sto

je u njegovoj moci."

Ministar odbrane Relus ter Bik (Relus ter Beek), s druge strane, obecanje

Butrosa Galija da ce Nizozemcima pruziti svu pomoc, shvatio je doslovno.

Napomenuo je da je glavni tajnik "garancije naknadno potvrdio i u svom

pismu": "On je objasnio da je takticka podrska iz zraka moguca i bez

konzultiranja Vijeca sigurnosti UN-a. Ta odluka bila je politicka i

povjerena Japancu Jasusiju Akasiju, specijalnom predstavniku UN-a koji se

nalazio u Zagrebu."

Na dan kada su Srebrenicu zauzele snage bosanskih Srba, Jan Pronk (Jan

Pronk) je, kao ministar za razvoj i humanitarna pitanja, saopcio

nizozemskoj vladi da strahuje za zivote onih Muslimana koje bi Mladic

mogao smatrati "ratnicima". Pred istraznom komisijom on je izjavio:

"Nizozemska je pogrijesila."

"Mislim da se stav vlade mijenjao tokom samog sastanka", tvrdi Pronk.

"Najprije nam je prioritet bila sigurnost Dacbata. Na kraju je medjutim

bilo receno da bi Nizozemci trebalo da podijele sudbinu Muslimana. Dacbat

je trebao otici samo ukoliko bi i na njega bila otvarana vatra."

Pronk je rekao da je osobno zelio da nizozemski vojnici povedu racuna o

tome da se svaki Musliman, koga bi srpske snage odvele na ispitivanje, s

tog ispitivanja i vrati.

Karemans pak tvrdi da on "nikada nije dobio naredbu da, nakon pada

enklave, odlozi odlazak Nizozemaca".

"U kontaktima s UNPROFOR-om (snagama UN-a) - u Sarajevu, 12.

srpnja/jula - bilo mi je naredjeno da pazim na ljude. Odgovorio sam da

postoji samo sacica Muslimana u i oko privrijemenog logora Dacbata u

Potocarima", ponovio je svoju izjavu iz 1995.

Ispostavilo se da je i tih nekoliko stotina ljudi vec iscezlo. "Kasno smo

shvatili da je bilo bolje da smo ljude zadrzali u bazi. Mozda sam nesto i

mogao uciniti, ali je evakuacija izbjeglica bila izvrsena isuvise brzo",

rekao je Karemans.

Saslusanja ce trajati od 11. do 28. studenoga/novembra. Zakljucci ce biti

objavljeni krajem sijecnja/januara 2003. O njima ce potom raspravljati

nova vlada i novi parlament.

Othon Zimmermann politicki je dopisnik dnevnog lista Algemeen Dagblad iz

Nizozemske.