Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVJESTAJ IZ REGIJE: SRBI NAJZAD PODRZAVAJU SURADNJU S HAGOM

Ankete pokazuju da srpsko javno mnjijenje, nakon visegodisnjeg protivljenja, sada pristaje na suradnju s Tribunalom
By Milanka Saponja-Hadzic

Sve doskora, citavom je svijetu bila poznata cinjenica da srpska javnost s prezirom gleda na Tribunal za ratne zlocine koji su osnovali Ujedinjeni narodi. Rijecima bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica kazano: Haski sud je "nelegalna institucija", koja je stvorena s jednim jedinim ciljem - da "unisti ugled Srbije".


S obzirom da se Milosevic sada nalazi na optuzenickoj klupi, kao i da je u medjuvremenu veliki broj onih koji su se protivili Hagu - uglavnom zahvaljujuci odlucnoj borbi koja je nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Djindjica povedena protiv organiziranog kriminala - takodjer dospio iza resetaka, u Srbiji je napokon zabiljezena i promjena u javnom mnijenju.


Prema najnovijim istrazivanjima beogradske agencije Stratedzik Marketing - koja je tokom proteklih nekoliko godina u vise navrata sprovodila slicne ankete o Tribunalu -vecina stanovnistva u Srbiji podrzava suradnju s Hagom.


Ovakva promjena u javnom mnijenju ne znaci i da je Srbija iznenada postala spremna suociti se sa zlocinima koji su u njeno ime cinjeni. Naime, Srdjan Bogosavljevic, direktor Stratedzik Marketinga, tvrdi da je spomenuta spremnost na suradnju uzrokovana zeljom da se Srbiji ukinu sankcije i da joj se dozvoli pristup medjunarodnim institucijama. Pa ipak, u Srbiji je zbog same suradnje - u politickom smislu rijeci - nastupilo novo doba.


Neposredno po okoncanju ratova koji su vodjeni tokom devedesetih, srpska politicka i kulturna elita posegnula je za zestokom anti-haskom retorikom. Veliki broj Milosevicevih suradnika ostao je na vlasti i nakon njegovog odlaska u Hag, a javno se mnijenje nastavilo suprotstavljati Medjunarodnom sudu za ratne zlocine.


Nakon sto je novo rukovodstvo - zbog zelje za clanstvom u evropskim institucijama i pristupom medjunarodnim financijskim fondovima - pristalo na suradnju s Hagom, i odnos javnog mnijenja prema Hagu neznatno se promijenio, ali ga je vecina stanovnistva nastavila dozivljavati kao anti-srpsku instituciju.


Politicari su izbjegavali odlucnije podrzati suradnju s Hagom, jer su se pribojavali sukoba s nacionalistima i onim dijelom promilosevicevske elite koji je prakticno ostao na vlasti.


Sve to se, medjutim, promijenilo - nakon sto je Djindjic ubijen.


Vlada je shvatila da mora raskrstiti s bandama kriminalaca koji su, da bi sebi osigurali opstanak, u Beogradu uspostavili neformalnu vlast.


"Poslije tragicne smrti Zorana Djindjica, postmilosevicevske vlasti dobile su neku vrstu socijalnog konsenzusa za suocavanje sa ratnim zlocinima, tim avetima iz proslosti", kaze Teofil Pancic, kolumnist beogradskog tjednika Vreme.


Vlada se obracunala s nekim od najozloglasenijih licnosti prethodnog perioda. A medju njima su se nasli i oni visoki vojni i funkcionari sluzbe sigurnosti koje je Hag optuzio za ratne zlocine. Takozvana "Operacija Sablja" uperena je protiv onih koji su predstavljali kicmu Milosevicevog rezima. Jedan od osumnjicenih za Djindjicevo ubojstvo je i Milorad Lukovic, zvani Legija - nekadasnji zapovjednik Crvenih beretki, specijalne policijske jedinice koja je za vrijeme Milosevicevog rezima bila zaduzena i za etnicka ciscenja.


Tokom Operacije Sablja, nova vladajuca beogradska elita je postala unisona u svom ukazivanju na vaznost suradnje s Hagom. Pri tom se kao argument vise ne koriste samo prakticni razlozi, nego se po prvi put govori i o "moralnoj obavezi" kaznjavanja onih koji su odgovorni za ratne zlocine.


Izvanredno stanje, proglaseno nakon Djindjicevog ubojstva, vladajuca je koalicija DOS-a iskoristila za usvajanje dopuna Zakona o suradnji s Haskim tribunalom. Tako su omogucena izrucenja onih drzavljana Srbije protiv kojih su optuznice za ratne zlocine podignute nakon usvajanja prve verzije Zakona.


Novi predsjednik drzavne zajednice, Svetozar Marovic, saopcio je glavnoj tuziteljici Tribunala, Karli del Ponte (Carla Del Ponte), da Srbija i Crna Gora sada namjeravaju uciniti sve sto je u njihovoj moci kako bi suradnja s Hagom bila potpuna.


Tokom nedavne tuziteljicine posjete Beogradu, Marovic je izjavio: "Suradnja Srbije i Crne Gore s Haskim tribunalom predstavlja medjunarodnu obavezu, koju cemo ispuniti i tako dokazati da smo ozbiljna zemlja, cvrsto rijesena da uspostavi demokraciju."


Ministar obrane Boris Tadic - koji, inace, uziva prilicnu popularnost - iznio je slicna uvjeravanja, napominjuci kako je procesuiranje srpskih ratnih zlocina "u interesu samog naroda".


Tadic je svim vojnicima naredio da vojnim vlastima prijave svaki eventualni susret s osobama osumnjicenim za ratne zlocine. Takodjer je pokrenuo istragu o tome gdje se nalazi odbjegli general bosanskih Srba Ratko Mladic, koji se navodno jos uvijek krije u Srbiji.


Istovremeno je - nakon neuspjelih izbora odrzanih u listopadu/oktobru 2002. - Milana Milutinovica na mjestu predsjednika Srbije naslijedila Natasa Micic, predsjednica Narodne skupstine. Miciceva je na tu funkciju imenovana kao clan nevelike stranke Gradjanski savez Srbije (GSS), koja se tokom devedesetih odlucno protivila ratovima i koja se odavno zalaze za suradnju s Tribunalom.


Miciceva je javno izjavila da je kaznjavanje ratnih zlocinaca kljucno ne samo za uspostavljanje pravne drzave i vladavine zakona, nego i za proces pomirenja medju bivsim jugoslavenskim republikama.


Zatim je i ministar pravde Vladan Batic, koji je sve do prije nekoliko mjeseci kritizirao i ismijavao Hag, iznenada promijenio stav i poceo pozivati na suradnju. Njegovo je ministarstvo otpocelo pripreme za osnivanje specijalnog suda za ratne zlocine, a iznijelo je i zakonski prijedlog koji se tice citave te problematike.


Pod utjecajem ovih promjena, i javno mnijenje pocjelo je mijenjati svoj stav o Tribunalu.


A otkako su se u Srbiji desile politicke promjene, i Program podrske (Outreach programme) Haskog tribunala radi na edukaciji srpske javnosti i pravnih eksperata.


"Za protekle dvije godine, veliki broj onih koji su zaposleni u sudstvu bio je u prilici da se bolje upozna s Tribunalom i njegovim radom, sto pocinje davati prve rezultate. Brojni eksperti dolazili su ovamo i drzali predavanja, a mnogo ljudi je i posjetilo Tribunal", kaze Matijas Helman (Matias Hellman), koordinator beogradskog ureda Haskog suda.


Milanka Saponja-Hadzic je suradnica IWPR-a iz Beograda.