Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVJESTAJ IZ REGIJE: SARAJEVO ZALI ZA ALAGICEM

Nakon ratne slave, za bosnjackog generala uslijedio je pad u nemilost
By Amra Kebo

Mehmed Alagic, bivsi bosanski general koji je pripremajuci obranu za svoj haski proces umro od srcanog udara, predstavljao je jednu od kljucnih figura bosanskog rata.


Zbog podviga ostvarenog 1995., kada je po snjeznoj mecavi srpskim snagama preoteo planinski vrh Vlasic, zasluzio je nadimak "Hanibal".


U trenutku kada je umro, pocetkom ovog mjeseca, Alagic se nalazio pred sudjenjem za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti.


Nakon ratne slave, on se po svrsetku rata nasao u nemilosti.


Poslije uspostave mira, preselio se u Sanski Most (svoj rodni grad), gdje je postao i gradonacelnik - ali je tu funkciju obavljao samo dok se nije nasao na udaru medjunarodne zajednice.


Smijenjen je zbog krsenja odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma, a potom su ga bosanske vlasti - prije no sto ga je Haski tribunal optuzio za ratne zlocine - poslale u zatvor zbog korupcije.


Penzionirani general Armije Bosne i Hercegovine umro je u petak, 7. ozuijka/marta, u 56. godini, od srcanog udara.


Mehmed Alagic je rodjen 8. lipnja/jula 1946. u selu Fajtovci (opcina Sanski Most). Vojnu akademiju Jugoslavenske narodne armije (JNA) zavrsio je 1970. u Banja Luci, nakon cega je pristupio oklopnim jedinicama.


Kasnije je imenovan za starjesinu banjalucke skole rezervnih oficira, a 1989. i za nacelnika staba pjesadijske brigade u Zrenjaninu (Srbija).


Tada se Jugoslavija vec pocela raspadati, pa je i njegova formacija popucala po etnickim savovima. Dana 27. veljace/februara 1991. on je napustio JNA, da bi odmah poceo pripremati otpor toj vojsci u Bosni.


U tom trenutku Bosna jos uvijek nije dobila medjunarodno priznanje, ali su Muslimani i svi oni koji su bili privrzeni ideji unitarne drzave tada poceli s obukom jedinica Teritorijalne obrane (TO) za moguci rat. Kao jedan od rijetkih Muslimana koji su bili visoko u hijerarhiji JNA, Alagic je vrlo brzo bio prihvacen, nakon cega je prionuo i na organizaciju Patriotskog saveza Bosne.


U trtavnju/aprilu 1992. izbio je rat. Alagic je bosanskoj armiji sluzbeno pristupio 13. jsijecnja/januara 1993. - prvo kao obican vojnik 17. Krajiske brigade, uglavnom sastavljene od Muslimana koje su pripadnici srpskih snaga protjerali iz njihovih domova.


Njegova je jedinica oskudijevala u oruzju, vozilima, municiji i sredstvima veze, ali su njeni pripadnici bili visoko motivirani - s obzirom da su se srpske snage u Bosni tada nalazile usred akcije etnickog ciscenja, kojom je bila obuhvacena skoro polovina (tada vec drzavne) teritorije.


U travnju/aprilu 1993. otvoren je i novi front: hrvatske separatisticke snage takodjer su otpocele etnicko ciscenje, u sklopu kojeg su izvrsile napad na muslimanska naselja duz rijeke Lasve u srednjoj Bosni.


Alagiceve snage su im uzvratile. U jednoj od prvih ratnih pobjeda vladinih trupa, one su probile obruc hrvatskih snaga na rubu doline, zauzevsi grad Travnik i sabivsi tako Hrvate na potez izmedju Viteza i Busovace.


O Alagicevoj vojnoj vjestini postoje podijeljena misljenja. U strateskom pogledu, upravo njemu pripadaju zasluge sto se bosanska armija - usprkos znatno nadmocnijim srpskim i hrvatskim neprijateljima - uopce uspjela odrzati.


No, brojni vojni promatraci kritizirali su ga zbog pokretanja neuskladjenih i podrske lisenih napada na podrucje Viteza, izvrsenih u vrijeme kada je vec uveliko postalo jasno da su Hrvati uspjeli izgraditi snaznu i viseslojnu obranu.


Dana 1. studenoga/novembra 1993., Alagic je postao zapovjednik Treceg korpusa Armije Bosne i Hercegovine, koji je ukljucivao i 17. Krajisku i Sedmu muslimansku brigadu - odnosno dvije jedinice ciji je zadatak bila obrana srednje Bosne.


U sklopu reorganizacije vojnih snaga bosanske vlade - koja je uslijedila nakon sto su posredovanjem Amerikanaca okoncani konflikti izmedju pretezno muslimanskih vladinih snaga i hrvatskih separatista - postavljen je, 26. februara 1994., za komandanta Sedmog korpusa.


U njegove najvece vojne uspjehe ubrajaju se oslobadjanje Kupreskih Vrata u sudenom/novembru 1994., osvajanje vrha planine Vlasic u ožujku/martu 1995. i zauzimanje gradova kao sto su Donji Vakuf i Kljuc, u listopadu/oktobru 1995. Na samom kraju rata, Alagic je vec bio pravi heroj - s obzirom na to da je oslobodio oko 2000 kvadratnih kilometara drzavnog teritorija.


No, nakon rata, on prelazi u politiku, pristupivsi muslimanskoj Stranci demokratske akcije (SDA) Alije Izetbegovica. Najprije je bio izabran za gradonacelnika Sanskog Mosta, a onda i za skupstinskog poslanika iz tog grada.


U srpnju/julu 1999., tadasnji Visoki predstavnik za Bosnu, Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp), smjenjuje Alagica s polozaja gradonacelnika, uz obrazlozenje da se nije pridrzavao Dejtonskog sporazuma.


Alagic je, naime, nagovijestio kako je spreman da iz Sanskog Mosta napadne obliznju granicu s Republikom Srpskom, a sve s ciljem da se - u slucaju da Srbi nastave sprecavati povratak izbjeglica u njihove domove - ponovo zauzmu nekada pretezno muslimanski gradovi.


A onda je 16. aprila 2001. osudjen na cetiri godine zatvora zbog zloupotrebe sluzbenog polozaja.


Iduceg je sijecnja/januara stigla i optuznica za ratne zlocine: bila je sastavljena u tajnosti, i na osnovu nje je Alagic u svojoj kuci u Sanskom Mostu bio uhapsen neposredno nakon izlaska iz zatvora.


Optuzen je zajedno s generalom Enverom Hadzihasanovicem i pukovnikom Amirom Kuburom, koji su u razdoblju od sijecnja/januara 1993. do sijecnja/januara 1994. zapovijedali Trecim korpusom.


Nakon sto se pojavio u Hagu, Alagic je u prosincu/decembru 2001. - na temelju ponudjenih garancija - privremeno oslobodjen.


Navodne zlocine pocinili su strani dobrovoljci - ukljucujuci i radikalne islamiste, poznate pod nazivom "mudzahedini" - kao i vojnici iz sastava Sedme muslimanske brdske brigade.


Alagiceva je obrana smatrala da on nije imao kontrolu ni nad jednom od tih jedinica, te da je osobno cak poduzeo sve sto je bilo u njegovoj moci da se zlocini sprijece.


Poznato je da je on s mudzahedinima bio u zategnutim odnosima - tako je u jednoj prilici, po prijemu prituzbi da su mudzahedinske patrole u Zenici djevojkama zabranjivale da se suncaju i ljube s mladicima, Alagic u spomenuti grad poslao vojnu policiju da ih razoruza.


Bosnjacki se oficiri terete za krsenje zakona i obicaja ratovanja, kao i za teske povrede Zenevske konvencije - u pitanju su ubostva, necovjecno postupanje, nezakonita pritvaranja u zatvorske logore, pljacka i unistavanje imovine ciji su vlasnici bili bosanski Hrvati i Srbi.


Vijest o Alagicevom hapsenju razgnjevila je stanovnike Sanskog Mosta, koji su u njemu vidjeli ratnog heroja.


Mnogi od Alagicevih suboraca zaklinju se vlastitom cascu da nema nikakve osnove da ga se okarakterizira kao ratnog zlocinca. Oni tvrde da je Treci korpus zapravo najbolja vojna jedinica bosanske armije - i to ne samo zbog vojne efikasnosti, nego i zbog odnosa prema zarobljenicima i civilima.


U znak protesta zbog Alagicevog hapsenja, u Sanskom Mostu su zidovi ubrzo bili oblijepljeni plakatima s njegovim likom. Na protestnom skupu koji je organiziralo Udruzenje ratnih veterana, u središtu grada se okupilo oko 15 tisuca ljudi, pretezno demobiliziranih vojnika i clanova njihovih obitelji.


Slicno je bilo i na Alagicevoj sahrani, kojoj je prisustvovalo oko 20,000 ljudi.


Smrt ga je zatekla u trenutku kad se - privremeno - nalazio na slobodi, gdje je pripremao obranu od optuzbi za ratne zlocine.


Amra Kebo je komentator sarajevskog dnevnog lista Oslobodjenje.