IZVJESTAJ IZ REGIJE: OSLOBADJAJUCA PRESUDA RAZJARILA I SRBE I ALBANCE
Sudjenje oficiru srpske policije s Kosova samo je ukazalo na teskoce koje nastaju kada se procesuiranje ratnih zlocina vrsi pred lokalnim sudstvom
IZVJESTAJ IZ REGIJE: OSLOBADJAJUCA PRESUDA RAZJARILA I SRBE I ALBANCE
Sudjenje oficiru srpske policije s Kosova samo je ukazalo na teskoce koje nastaju kada se procesuiranje ratnih zlocina vrsi pred lokalnim sudstvom
Kada je proteklog mjeseca jedan kosovski sud izrekao oslobadjajucu presudu nekadasnjem sefu srpske policije Momcilu Trajkovicu - optuzenom za ratne zlocine -odluku je pozdravila administracija Ujedinjenih naroda, ali ne i lokalno stanovnistvo, koje se nalazi pod njenim protektoratom.
Sudskom odlukom, donesenom 30. svibnja/maja, ponistena je ranija osuda Trajkovica za ratne zlocine, ali je on ipak proglasen krivim za laksa kaznena djela - pokusaj ubojstva i ilegalno posjedovanje oruzja.
Predstavnici Misije UN-a na Kosovu (UNMIK) izjavili su kako je u ovom slucaju bila pocinjena ozbiljna greska, dok su Albanci i Srbi - svako iz vlastitih razloga - prepuni gnjeva zbog opisanog razvoja dogadjaja.
Mnogi kosovski Albanci, koji su u srpskoj kampanji vodjenoj u proljece 1999. mozda ostali i bez svojih najblizih, skloni su okriviti bilo koga, pa zato i vjeruju da je i Trajkovic kriv. S druge strane, mnogi Srbi smatraju da je Trajkovic zrtva nesretnog stjecaja okolnosti i da je u potpunosti nevin.
Trajkovic je tokom rata na Kosovu obavljao funkciju sefa policije u Kosovskoj Kamenici. Optuznica protiv njega bila je podignuta u rujnu/septembru 1999., nakon sto je prilikom pretresa u njegovoj kuci pronadjeno tajno skladiste oruzja. Jos tada je bio optuzen za njegovo ilegalno posjedovanje i pokusaj ubojstva.
Albanski tuzilac je nakon toga podigao optuznicu za ratne zlocine, u kojoj se navodi da je optuzeni u razdoblju izmedju travnja/aprila i svibnaj/maja 1999. u cak 14 pojedinacnih navrata naredio ubojstvo, mucenje, progon ili pritvor albanskih civila. Takodjer se navodi i da je on pravio popise za likvidaciju na kojima su se nasla imena Albanaca za koje se znalo da su angazirani na lokalnoj politickoj sceni ili da rade za medjunarodne agencije.
Prvo sudjenje pocelo je u studenome/novembru 2000. i trajalo je skoro cetiri mjeseca. U ozujku/martu 2001., porota koju su cinila cetiri Albanca i jedan medjunarodni sudac proglasila je Trajkovica krivim po svim tockama optuznice i izrekla mu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Tokom sudjenja poceli su stizati i prigovori medjunarodnih grupa za zastitu ljudskih prava, koje su isticale da na sudjenju nije sudjelovao nijedan medjunarodni tuzilac, te da suci Trajkovicu nisu dozvolili da pozove jedan broj svjedoka obrane.
Trajkovic se zalio na presudu, pa je u lipnju/junu 2001. kosovski Vrhovni sud donio odluku o ponavljanju citavog sudskog procesa. Ovoga puta na celu optuzbe bio je medjunarodni tuzilac, dok su porotu cinili jedan Albanac i dvojica medjunarodnih sudaca.
U srpnju/julu 2002., Trajkovicu je bilo dopusteno poloziti kauciju i izaci iz zatvora, u kojem je proveo skoro tri godine.
Ponovno sudjenje pocelo je u svibnju/maju ove godine, pred porotom koju su uglavnom cinili medjunarodni suci. Na kraju je optuzenom izrecena zatvorska kazna u trajanju od tri godine i cetiri mjeseca - sto se otprilike poklapa i s ukupnom kolicinom vremena koju je nekadasnji sef policije vec proveo u zatvoru.
Kao sto se moglo i ocekivati, kosovske je Albance zbog ovakve presude obuzeo gnjev.
"Kako da budemo zadovoljni, kad znamo da je ovdje ubijeno 15.000 ljudi, od kojih su vecina Albanci - mada je bilo i Srba, Cigana, Turaka i ostalih - a da do dana danasnjeg zbog toga nitko nije osudjen?", zapitao je Beddzet Salja (Bedxet Shala) iz pristinskog Odbora za zastitu ljudskih prava i sloboda.
Salja je za IWPR izjavio da su lakse optuzbe same po sebi smijesne. "Danas na Kosovu skoro svatko posjeduje oruzje", rekao je on.
I pored toga sto se ocekivalo da bi Srbi mogli biti zadovoljni novom presudom, mnogi od njih su ovim povodom takodjer izrazili svoje nezadovoljstvo.
Srpski forum za vezu s pokrajinom, Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, smjesta je najavio kako namjerava podnijeti novu zalbu, napominjuci da Trajkovic nije kriv ni za laksa krivicna dela.
"Presuda koja je izrecena samo je pokrila razdoblje koji je Trajkovic vec proveo u zatvoru", kaze se u pisanoj izjavi Koordinacionog centra.
Tako je na osnovu ovog slucaja ponovo postalo jasno na kakve sve teskoce nailazi procesuiranje ratnih zlocina u pokrajini, gdje sudovi vise zude za odmazdom nego za pravdom.
Kosovsko sudstvo, koje cine gotovo iskljucivo Albanci - uz simbolicno prisustvo Srba i ostalih predstavnika manjina, kao i izvjestan medjunarodni nadzor - otpocelo je s procesuiranjem ratnih zlocina u studenome/novembru 1999. Do srpnja/jula 2002. podignuto je 17 optuznica, od kojih cetiri sadrze i optuzbe za genocid.
U prvostupanjskom su postupku svi optuzeni, od kojih su vecina Srbi, bili proglaseni krivima i osudjeni na teske zatvorske kazne. Nakon zalbenog postupka pak skoro su svi pusteni na slobodu, ili osudjeni kao krivi za znatno laksa kaznena djela.
Prema jednom izvjestaju OESS-a u kojem se iznose kritike na racun prvostupanjskih postupaka, tuzioci nisu imali dovoljno osnova za optuzbe koje su podnijeli, pa otuda nisu ni uspejli osigurati uvjerljive dokaze za njih.
Tako, na primjer, OESS navodi kako u slucaju Tomislava Vukovica - koji je zajedno s jos nekoliko kosovskih Srba u lipnju/junu 2000. bio osudjen za genocid - tuzilastvo nije bilo kadro navesti ni kada su navodni zlocini pocinjeni. Vukovic je s nekolicinom ostalih optuzenika posle izvjesnog vremena pobjegao iz zatvora, pa sudski proces protiv njih vise nije ni obnavljan.
U izvjestaju OESS-a takodjer se navodi da su, za prve dvije godine tokom kojih su kosovski sudovi pokusali suditi osumnjicenima za ratne zlocine, lokalni sudovi i administracija UN-a ucinili vrlo malo kada je rijec o pozivanju srpskih svjedoka. Istovremeno su oni Albanci, protiv kojih su prethodno podizane optuznice za zlocine, bili rutinski oslobadjani.
Nakon ovog izvjestaja, kao i brojnih prituzbi koje su stigle iz Beograda, UNMIK je dodatno pojacao nadzor nad sudskim procesima i nalozio povecanje broja medjunarodnih sudaca koji su angazirani na sudjenjima za ratne zlocine.
"Prema Srbima i ostalim nealbancima, albanski suci ponijeli su se kao ekstremni i strastveni nacionalisti", izjavio je Vladimir Bozovic, advokat beogradskog Koordinacionog centra. "Srbi su proglasavani krivima na temelju izrazito oskudnih dokaza i osudjivani za najteze zlocine."
U naporu da otkloni sumnje da se manjinama na Kosovu ne sudi pravedno, UNMIK je u prosincu/decembru 2000. usvojio propis kojim je advokatima optuzbe i obrane omoguceno da se zale medjunarodnim sudcima ili tuziocima, kao i da pokrecu inicijativu za premijestanje postupka.
"Sasvim je izvjesno da je, nakon usvajanja tog propisa, uslijedilo znacajno poboljsanje. Vecina osuda za ratne zlocine su ukinute, a optuzeni su oslobodjeni", izjavio je Bozovic za IWPR.
Ali je takva UNMIK-ova odluka razbjesnila mnoge Albance, koje vrijedja i samo prisustvo medjunarodnih sudaca.
"Oslobadjajuce presude unistavaju nadu da ce zlocini ikada biti rasvijetljeni", kaze Salja. "Medjunarodni suci snose veliki dio odgovornosti i ja ne smatram da su one svoj posao obavile kako je trebalo."
U mnogim slucajevima u kojima su donijete oslobadjajuce presude, ipak su - prema njegovim rijecima - postojali i dokazi da su optuzenici zbilja pocinili ratne zlocine.
Salja je rekao i kako strahuje od toga da ce medjunarodni suci, postujuci najstroze propise, objektivno pridonositi usporavanju procesa pomirenja na Kosovu. Dodao je i da osobno nije bio toliko nezadovoljan nacinom na koji su vodjeni procesi protiv Srba.
"Isto vazi i za one zlocine koji su protiv Srba i ostalih manjina pocinjeni nakon rata", rekao je on.
Zoran Culafic je suradnik IWPR-a iz Pristine.
