Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVJESTAJ IZ REGIJE: 'IRACIONALNA' PARNICA BEOGRADA PROTIV NATO-a

Pristup koji Srbija i Crna Gora imaju prema NATO-u mogao bi se pokazati mnogo manje nelogicnim nego sto izgleda u prvi mah
By IWPR ICTY

Beograd istrajava na svojoj parnici protiv NATO-a, iako se jos uvijek nada da ce biti primljen u program Partnerstvo za mir.


Ovdasnje su vlasti parnicu protiv NATO-a pokrenule zbog bombardiranja Jugoslavije, koje se odigralo 1999.


Ministar obrane Boris Tadic nedavno je izjavio kako je uvjeren da ce zemlja vec do kraja godine biti primljena u Partnerstvo za mir. Njegovo predvidjanje, ocigledno, nije neutemeljeno: ono je posledica ubrzanih vojnih reformi, sprovedenih nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Djindjica.


Sve u svemu, nimalo ne cudi sto zapadni promatraci razmisljanje Beograda opisuju kao nelogicno. "Liderima NATO-a tesko je shvatiti zasto bi se Beograd zelio ukljuciti u Partnerstvo za mir, dok u isti mah pokrece medjunarodni sudski postupak protiv clanica NATO-a", izjavio je britanski ambasador u Srbiji i Crnoj Gori. Carls Kroford (Charles Crawford).


Medjutim, kao i u mnogim drugim prilikama, za naizgled neadekvatno politicko ponasanje - i u slucaju Srbije i Crne Gore, kao i u slucaju ostalih dijelova nekadasnje Jugoslavije - ipak postoji racionalno objasnjenje.


U sporu koji je Beograd pokrenuo pred Medjunarodnim sudom pravde (MSP), clanice NATO-a - Sjedinjene Drzave, Velika Britanija, Njemacka, Francuska, Nizozemska, Kanada, Belgija, Spanjolska i Portugal - terete se za krsenje medjunarodnog prava, jer za zracne napade koje su pokrenuli nije postojalo odobrenje Vijeca sigurnosti UN-a.


Kao preduvjete za uclanjenje Beograda u partnerstvo za mir, u NATO-u pak spominju suradnju Beograda s Haskim tribunalom za ratne zlocine, prekid veza s vojskom bosanskih Srba, reformu vojnih snaga i - odustajanje od pokrenutog spora pred MSP-om.


Zapadni diplomati tvrde kako su ocekivale da ce Beograd naprosto udovoljiti svim spomenutim zahtjevima. No, on se suglasio s prva tri uvjeta, ali ne i sa time da tek tako odustane od optuzbi protiv NATO-a. U Srbiji i Crnoj gori se, naime, smatra da se na taj nacin moguce zastititi od eventualnih posljedica onih sporova koji su pred MSP-om protiv Jugoslavije pokrenule Bosna i Hrvatska.


Obje nekadasnje jugoslavenske republike optuzile su Beograd za agresiju i genocid, pa vladini duznosnici opravdano strahuju da ce - ukoliko MSP presudi u korist optuzbe - morati otplacivati ratnu odstetu.


Srbija i Crna Gora su, po svemu sudeci, duboko zabrinute zbog tih parnica. Postoje i procjene po kojima odbijanje Beograda da Tribunalu osigura pristup drzavnim arhivima nije rezultat pokusaja opstrukcije sudskog procesa protiv Slobodana Milosevica, nego nastojanja da spomenuti dokumenti ostanu pod kljucem, kako ne bi mogli biti iskoristeni protiv srpsko-crnogorske strane pred MSP-om. [vidi tekst BEOGRAD OPTUZEN ZA OPSTRUKCIJU RADA TRIBUNALA, iz ovog izdanja Dnevnika tribunala]


Otuda su se i mnogi beogradski analiticari - usprkos tome sto se prijetnje organizaciji kojoj zarko zelite da se prikljucite na prvi pogled cine apsurdnima - ipak pohvalno izrazili o pristupu svoje vlade.


Oni vjeruju da bi Amerika mogla pokusati uvjeriti Bosnu i Hrvatsku da odustanu od daljeg gonjenja, kako bi zauzvrat Srbija i Crna Gora takodjer povukla svoju optuzbu protiv NATO-a.


Diplomatski izvori su za IWPR izjavili kako je Beograd nesluzmeno vec nagovijestio da ce na kraju mozda i odustati od gonjenja NATO-a, cime iznesena teorija dobija na uvjerljivosti.


Komentirajuci citavu strategiju, profesor na Fakultetu politickih nauka, Predrag Simic, izjavio je: "SAD su se nasle u situaciji da same moraju odluciti: parnice protiv nas i parnica protiv NATO-a su tijesno povezane."


Medjutim, predstavnici lokalnih anti-ratnih organizacija usprotivili su se vladinoj taktici. Oni isticu da se na ovaj nacin sprijecava otvaranje rasprave o ulozi Srbije u ratovima koji su vodjeni tokom devedesetih.


Biljana Kovacevic-Vuco, predsjedavajuca Komiteta pravnika za ljudska prava tvrdi da ce - ukoliko vlasti priznaju odgovornost svojih prethodnika za zlocine pocinjene u Hrvatskoj i Bosni, i ukoliko izraze suosjecanje sa zrtvama - postati moguc i obracun Srbije i Crne Gore s vlastitom prosloscu, kao i da bi upravo takvi potezi mogli dovesti do toga da Zagreb i Sarajevo odustanu od parnica i pristanu na izvansudski dogovor.


"Cinjenica je da je agresije bilo i da je, istinu govoreci, pocinjen genocid - i to se ne smije ispustati iz vida. Zrtvama je potrebno priznanje i suosjecanje, a Srbija to uporno izbjegava pruziti", kaze Kovacevic-Vuco.


"Veliki dio njemackih ratnih dugova bio je otpisan nakon sto je njemacki kancelar Vili Brant (Willy Brandt) otisao u Scecin, gdje je kleknu pred zrtvama."


Svejedno hoce li Beograd poslije svega odustati od optuzbe protiv NATO-a ili ne, Kovacevic-Vuco ne odobrava sam slucaj. Ona napominje da se zahvaljujuci njemu skrece paznja s odgovornosti koju za rat na Kosovu i kasnije bombardiranje Srbije snosi Slobodan Milosevic, kao i da bi pojedinci iz vlade tu okolnost mogli iskoristiti za usporavanje reformi.


"Spomenuta parnica ne smije posluziti kao izgovor za usporavanje reformi, jer su one daleko vaznije od ionako neizvjesnog ishoda koji ce ona imati", zakljucila je Kovacevic-Vuco.


Milanka Saponja-Hadzic je suradnica IWPR-a iz Beograda.