Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVJESTAJ IZ REGIJE: HRVATSKA: HAG SUMNJICI JOS TROJICU HRVATSKIH GENERALA

Hag zeli razgovarati s trojicom bivsih hrvatskih vojnih voda, cemu se oni
By IWPR ICTY

Pise: Drago Hedl iz Osijeka (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)


Iako se Hrvatska i dalje opire izrucenju Janka Bobetka - nekadasnjeg


nacelnika Glavnog stozera Hrvatske vojske (HV) - tuzioci Tribunala


zahtijevaju da pred haskim istraziteljima u Zagrebu svjedoce jos trojica


bivsih casnika: jedan nekada glavnozapovijedajuci, kao i dvojica


umirovljenih generala.


Za razliku od Bobetka, koji je optuzen za zlocine protiv covjecnosti


(pocinjene u Medackom dzepu 1993.), potonja se trojica jos uvijek ne


terete ni za sto.


Na saslusanje pred haskim istraziteljima u Zagrebu pozvani su admiral


Davor Domazet (kao umirovljeni nacelnik Glavnog stozera), te generali Ivan


Korade i Mladen Markac.


Domazetu je poziv stigao 5. studenoga/novembra, a drugoj dvojici deset


dana kasnije.


Sva trojica umijesana su u kontroverzne vojne operacije koje su, u


razdoblju od 1991. do 1995., vodjene u ratu kojima je Hrvatska nastojala


osloboditi svoja okupirana podrucja.


Domazet i Markac zapovijedali su jedinicama koje su sudjelovale u ofanzivi


na Medacki dzep, prilikom koje je ubijeno preko 100 srpskih civila.


Rijec je o istoj vojnoj operaciji zbog koje je protiv Bobetka, kao


glavnozapovijedajuceg hrvatskih snaga, u Hagu podignuta optuznica.


Korade je - kao zapovednik elitne Sedme gardijske brigade, poznatije pod


nazivom "Pume" - vjerojatno pozvan da bi odgovorio na pitanja koja se


odnose na operaciju Oluja. Bila je to ofanziva prilikom koje su, u


kolovozu/avgustu 1995., zauzeti grad Knin i citava regija Krajine, koja se


do tada nalazila pod srpskom kontrolom.


Haski istrazitelji jos uvijek nisu saopctili javnosti zbog cega je ovim


osobama upucen poziv.


Medjutim, za razliku od Bobetka, koji je izjavio da bi prije umro no sto


bi otisao u Hag, spomenuta trojica umirovljenih nagovijestili su da ce se


odazvati na razgovor s istražiteljima.


Paznja javnosti prije svega usmerena je na admirala Domazeta, nekadasnjeg


nacelnika Glavnog stozera koji se u rujnu/septembru 2000. nasao u grupi od


ukupno 12 visokih casnika, koji su po nalogu predsjednika Stjepana Mesica


umirovljene. Povod za umirovljenje bile su uplitanje u politicki zivot


zemlje.


Naime, spomenuta dvanaestorica potpisala su otvoreno pismo u kojem su se


negativno izrazila o politici hrvatskog predsednika i aktualne vlasti,


izabranih nakon smrti nacionaliste Franje Tudjmana (1999.).


"Ukoliko sam negdje pogrijesio, a osobno smatram da nisam, spreman sam bez


ikakvog oklijevanja izvrsiti svoju duznost", rekao je Domazet povodom


poziva i javno izjavio da je voljan suradjivati.


Cinjenica da je netko pozvan svedociti jos uvek ne znaci da ce protiv


njega biti podignuta i optuznica - u Hagu je do sada, uostalom, svjedocilo


vise tisuca ljudi. No, Domazet je vec rekao da ce prihvatiti ono sto ga


ceka, te da ce se, "ukoliko sudbina bude tako htjela", suociti i s


optuzbama za ratne zlocine.


Korade i Markac takodje su izjavili da ce se odazvati pozivu istrazitelja


haskog suda.


Admiral Davor Domazet stupio je u hrvatske oruzane snage kada su one i


osnovane - lipnja/juna 1991. Neposredno prije toga zavrsio je


jednogodisnju Ratnu skolu (za opcenarodnu obranu) Jugoslavenske narodne


armije (JNA) u Beogradu.


Postao je sef Obavjestajne uprave Oruzanih snaga Republike Hrvatske (RH),


da bi 1998. bio imenovan i za nacelnika Glavnog stozera HV-a.


Ocekuje se da ce haski istrazitelji od Domazeta zatraziti podatke o ulozi


koju je odigrao u operaciji Medacki dzep, izvedenoj u rujnu/septembru


1993., kada su tokom povlacenja hrvatske snage pocinile teske ratne


zlocine.


Preko stotinu civila srpske nacionalnosti tom je prilikom ubijeno, pri


cemu su neka od tih ubojstava pocinjena na zvjerski nacin.


Prema naredjenju optuzenog generala Janka Bobetka, Domazet je nadgledao


povlacenje hrvatskih jedinica, koje je prethodno bilo dogovoreno s trupama


Ujedinjenih naroda. Otuda je Domazet vjerovatno raspolagao informacijama o


onome sto se dogadjalo na terenu.


Haske istrazitelje ce, izvjesno je, narocito zanimati je li Domazet o


pocinjenim zlocinima izvijestio hrvatsko rukovodstvo, kao i je li


zahtijevao da se krivci za zlocine kazne. Ukoliko pak ne bude ponudio


nikakve dokaze, za spomenute masakre mogao bi biti optuzen zbog zapovjedne


odgovornosti.


General Markac u vrijeme operacije Medak obavljao je duznost zapovjednika


hrvatske Specijalne policije - formacije koja je inace u nadleznosti


ministarstva unutarnjih poslova, ali je u ratnim okolnostima direktno


potcinjena Glavnom stozeru HV-a.


Smatra se da jedinice Specijalne policije nisu ulazile u sam Medacki dzep,


ali da su stitile bokove brigadama ciji su pripadnici sudjelovali u


zlodjelima.


Ukoliko je to tocno, malo je verovatno da su specijalci na bilo koji nacin


odgovorni za zlocine, ali je moguce da su o svemu sto se desavalo ipak


bili obavijesteni.


Za razgovor s umirovljenim generalom Ivanom Koradom haski istrazitelji


zainteresirani su najverojatnije sto ih zanima njegova uloga u operaciji


Oluja, prilikom koje su Knin, u kolovozu/avgustu 1995., zauzele hrvatske


snage.


Pocevsi od 1991., Knin je bio preijestolnica samoproklamirane Republike


Srpske Krajine (RSK), odnosno one hrvatske oblasti koju su zauzeli srpski


separatisti.


Koradeova Sedma gardijska brigada bila je prva hrvatska jedinica koja je -


nakon munjevite dvodnevne ofanzive i zauzeca gotovo citave Krajine - usla


u Knin.


Isturene hrvatske jedinice tokom Oluje pocinile su zlocine nad Srbima:


zbog toga je Tribunal i podigao optuznicu protiv bivseg hrvatskog generala


Ante Gotovine, koji se od lipnja/juna 2001. nalazi u bjekstvu.


Haski istrazitelji ce s generalom Koradeom takodje mozda htjeti


razgovarati i o njegovom sudjelovanju u jos jednoj bici, onoj koja se u


Mrkonjic Gradu (Bosna i Hercegovina, BiH) odigrala neposredno nakon Oluje.


U jesen 1995., hrvatske su trupe zajedno sa snagama bosanskih Hrvata usle


u taj grad, istiskujuci iz njega srpske snage.


Kada su se pak, u proljece 1996. - a u skladu s Dejtonskim mirovnim


sporazumom, po kome je Mrkonjic Grad pripao entitetu bosanskih Srba


(Republika Srpska, RS) - hrvatske trupe povukle, bila je otkrivena masovna


grobnica u kojoj se nalazio 181 les.


Vlasti RS-a i haski istrazitelji pokrenuli su odvojene istrage; prema


njihovim nalazima, barem 106 zrtava bilo je ubijeno nakon sto su


zarobljene.


Poput admirala Domazeta, i generali Korade i Markac izjavili su da ce


suradjivati s haskim istraziteljima.


Cini se da je u Hrvatskoj nastupio svojevrstan preokret, buduci da dvojica


dosadasnjih haskih optuzenika - generali Gotovina i Bobetko - tvrde da ne


priznaju Haski Tribunal.


Nakon sto je protiv njega podignuta optuznica, Gotovina je pobjegao i jos


uvijek se skriva; Bobetko je odbio primiti optuznicu, tvrdeci da ona nije


podignuta protiv njega, nego protiv Hrvatske i njenog legitimnog rata.


Bobetkova optuznica u rujnu/septembru dovela je i do snaznih protesta


ekstremne desnice. Strahujuci od moguceg pada koalicione vlade, premijer


Ivica Racan odbio je izruciti osamdesettrogodisnjeg generala. Hrvatska je


uputila prigovor Zalbenom vijecu Medjunarodnog suda za ratne zlocine.


U tom se dokumentu, koji tek treba biti razmatran, navodi kako je


spomenuta optuznica protivna hrvatskom Ustavu, kao i da nije u skladu ni s


izvjesnim haskim odredbama. Funkcioneri Tribunala, medjutim, nesluzbeno


tvrde da doticne primjedbe nisu pravno zasnovane, uslijed cega ce


najvjerojatnije biti odbacene.


Racan je zatrazio da o svemu tome i hrvatski Ustavni sud izrekne svoj


stav. Somenuto tijelo donelo je odluku po kojoj je, uprkos tome sto je


napad na Medak bio legitiman, Haski Tribunal ipak nadlezan za podizanje


optuznice protiv Bobetka.


Drzavni funkcioneri nesluzbeno tvrde da je pristup Ustavnog suda ispravan,


ali i priznaju da strahuju od toga da ce sudjenja za ratne zlocine - na


koja bi trebalo da budu izvedene osobe koje imaju status nacionalnih


heroja - samo osnaziti vec postojece predrasude o Hagu.


Racanu ce veijest da su trojica nekadasnjih casnika ipak pristala na


saradnju sigurno predstavljati olaksanje, s obzirom da je njegova zemlja -


odbijajuci izruciti generala Bobetka Haskom Tribunalu - vec ozbiljno


dovela u pitanje svoje odnose s medjunarodnom zajednicom.


Drago Hedl je novinar splitskog tjednika Feral Tribune i redovni suradnik


IWPR-a.