Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVJESTAJ IZ REGIJE: BOSNA: SUDJENJE ODREDU SMRTI

Sarajevo se nada da ce sudjenje koje je u toku pokazati da ono raspolaze sudskim sistemom za procesuiranje ratnih zlocina
By IWPR ICTY

Jednog hladnog dana proslog mjeseca u kancelariju suca u Zenici upao je bivsi srpski policajac Tomo Mihajlovic i tom prilikom rekao: "Dosao sam skinuti blato sa svog imena."


Time je okoncana dvogodisnja potraga za nekadasnjim policajcem s nadimkom Kuka, koji je tokom 2000. optuzen da je pripadao jednom odredu smrti kojeg su formirali bosanski Srbi.


Potraga je pocela 18. svibnja/maja 2000., kada je protiv Kuke - zbog niza zlocina - podignuta optuznica pred Kantonalnim sudom u Zenici.


Njega terete kao pripadnika odreda smrti - formacije koja je 1992., u vrijeme etnickog ciscenja u Bosni, izvrsila niz prepada na Muslimane.


Lipnja/juna iste godine, on je optuzen za napad na selo Irice, u kojem su sudjelovale i jedinice jugoslavenske vojske, kao i Crvene beretke (elitna jedinica beogradskog Ministarstva unutrasnjih poslova).


Prema navodima optuznice, pripadnici odreda tragali su za oruzjem i tukli nenaoruzane seljane, da bi onda Kuka u crveno vozilo potrpao osmoricu ljudi i odvezao ih u nepoznatom pravcu. Ti ljudi nikada nisu pronadjeni.


Nekoliko dana kasnije, odred je napao i Teslic. Grad je bio blokiran i ponovo je izvrsena potraga za oruzjem. Kuku terete da je tom prilikom u nepoznatom pravcu odveo petoclanu obitelj (ukljucujuci i troje djece). I njoj se, kao i ljudima iz Irica, potom zameo svaki trag.


Konacno, Kuka je optuzen i za napad na dva sela - Bardace i Gomjenicu. Iz grupe od 40 ljudi, on je tom prilikom izdvojio sedmoricu i odvezao ih u nepoznatom pravcu. I oni se od tada tretiraju kao nestali.


Kuku se tereti i da je kasnije postao strazar zatvorskog logora u Teslicu, gdje je dvojicu zatvorenika pretukao na smrt. Najzad, tereti se i za dva silovanja. Pri tom je prva zrtva bila silovana u policijskoj stanici u Teslicu, a druga u vlastitoj kuci.


U ovom procesu - u okviru kojeg ce se pojaviti 24 svedoka - Bosanci vide jos jedan dokaz da raspolazu sudskim sistemom kojim je moguce procesuirati ratne zlocine.


Kuka je i nakon rata nastavio zivjeti u Teslicu: optuznica mu je prije dve godine bila poslana na kucnu adresu - ali je ubrzo potom nestao.


U studenome/novembru 2000., sudac Mladen Veseljak izdao je nalog za hapsenje - ali je potraga za optuzenikom bila bezuspjesna. A proslog studenoga/novembra sud je, izgubivsi strpljenje, odlucio Kuki suditi u odsustvu.


Medjutim, u sijecnju/januaru - tek sto je sudjenje pocelo - stizu vijesti da je optuzeni ipak pronadjen, te da se zapravo vratio da zivi u Teslicu. Tada je sudac Veseljak prekinuo sudjenje i angazirao SFOR, kao i jos neke snage.


"Radilo se o nacelnom pitanju. Zasto suditi u odsustvu nekome tko se nalazi svega nekih 70 kilometara od Zenice?", izjavio je Veseljak.


Sudjenje je prekinuto u sijecnju/januaru: tada je od SFOR-a i ostalih snaga sigurnosti u Bosni bilo zatrazeno da pronadju Kuku.


Ali prije no sto im se pruzila prilika da ga uhapse, on se sam predao - banuvsi u kancelariju iznenadjenog suca.


"Mislim da je uvidio da ce biti uhapsen i pomislio da ce predajom mozda ´uknjiziti´ nekakve bodove", tvrdi Veseljak


U optuznici se inace navodi da je Kuka zlocine pocinio u vrijeme dok se nalazio u rezervnom sastavu srpskog Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP).


Kuka porice sve optuzbe. Tvrdi da se na lokacijama koje se spominju u optuznici zatekao zato sto je 8. svibnja/maja 1992. bio mobiliziran u rezervni sastav policijskih jedinica MUP-a, gdje je i ostao sve do kolovoza/augusta iste godine.


On inzistira na tome da je i u Irice otisao u sklopu uobicajene potrage za oruzjem. "Ni u jednu kucu nismo usli nasilno i u selu smo se zadrzali oko tri sata", rekao je on pred sudom. "Moja grupa, nas trojica-cetvorica, pretresli smo nekih desetak kuca i tom prilikom nikoga nisam maltretirao. Ne znam da smo tog dana ikoga poveli sa sobom."


On je takodjer porekao i bilo kakvu umijesanost u opkoljavanje Gomjenice i Bardaca, kao i povezanost s grupom od 40 civila i silovanjem. "Nisam kriv, osim ako krivica nije i to sto sam Srbin i sto sam bio clan rezervnog sastava policije", rekao je on.


Dva svjedoka izjavila su da ga prilikom jednog od napada nisu vidjeli, dok su ostali u svojim iskazima potvrdili njegovu umijesanost u zlocine.


Svjedok Mujo Kahrimanovic izjavio je da je Kuka njega i Hasana Mesinovica u lipnju/junu 1992. tukao palicom. Oni su potom bili odvedeni u stanicu policije u Teslicu, gdje se mucenje nastavilo: "Naredili su nam da se okrenemo ka zidu i da se o njega oslonimo sa po tri prsta. Udarali su nas po ledjima i ramenima", rekao je Kahrimanovic.


Prema njegovim rijecima, Mihajlovic im je potom naredio da otpjevaju jednu srpsku nacionalisticku pjesmu - pri cemu je i svim ostalim zatvorenicima bilo naredjeno da ih u tome prate.


Prva od dvije zrtve silovanja takodje je prepoznala napadaca.


A nakon sto je Memija Sacirovic opisala kako su njen suprug i trojica sinova ubijeni, jos jednom se pokazalo koliko snazna osjecanja prate ovaj sudski proces. Ta zena je bila toliko uznemirena da je sudjenje moralo biti prekinuto kako bi joj se dali sedativi.


Ona je pred sudom govorila o nestanku svog muza Saliha i trojice njihovih sinova. Prema njenim recima, jedan covjek koji je i sam bio zrtva - Mujo Tolo - rekao joj je, nakon sto se vratio iz srpskog logora, da je njenog muza i sinove ubio Kuka. Nakon dvadesetak dana boravka na slobodi, i Tolo je umro.


"Ja bih njega [Mihajlovica] pitala gdje je odveo 12 ljudi, medju kojima su bili i moj sin i moj muz", rekla je Saciroviceva. "Od dvojice svojih sinova imam nesto kostiju iz Bebe (masovna grobnica na padinama planine Borja, izvan Teslica). Godinama tragam za svojim najmilijima i jos uvijek ih nisam nasla."


Sudjenje se nastavlja.


Amra Kebo je novinarka sarajevskog dnevnog lista Oslobodjenje.