Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

IZVESTAJ IZ REGIONA:

Odbegli hrvatski general mogao bi se predati Hagu ukoliko Vasington otvori dosijea o Operaciji Oluja.
By Dominic Hipkins

HRVATSKA: GOTOVININA ODBRANA RIZIKUJE

Pristalice Ante Gotovine, koji je optuzen za ratne zlocine, podgrevaju spekulacije da se odbegli hrvatski general namerava predati Haskom tribunalu.

Politicki nedeljnik Nacional nedavno je objavio intervjue sa neimenovanim beguncevim prijateljima, u kojima je nagovestena mogucnost da se on sprema da okonca svoje osmomesecno bekstvo od pravde. Medjutim, Gotovinin advokat Luka Miscetic kaze da je bilo kakva predaja uslovljena otvaranjem americkih arhiva, kako bi se obezbedio dokazni materijal za njegovu odbranu.

Time bi se osvetlila americka uloga u Operaciji Oluja - hrvatskoj ofanzivi kojom je Gotovina komandovao avgusta 1995. i koja je dovela do zauzimanja samoproklamovane Republike Srpske Krajine (RSK). Gotovina se smatra odgovornim za brojna zverstva, koja su izazvala prinudno raseljavanje preko 200,000 krajiskih Srba.

Miscetic veruje da obavestajni arhivi SAD sadrze fotografije bespilotnih spijunskih letilica i satelitske snimke uz pomoc kojih ce biti dokazano da je Gotovina nevin kada su u pitanju pomenuti zlocini. "Ukoliko bi SAD dozvolile pristup tim informacijama, general Gotovina vise ne bi smatrao da je sudjenje pred tribunalom neposteno", izjavio je, iz Cikaga, Miscetic.

Premda tvrdi da sa generalom nije u nikakvom kontaktu of proslog juna, kada je Gotovina pobegao (pre no sto je objavljena njegova optuznica), Miscetic je uveren u Gotovininu "spremnost da se odazove". Izvor iz ambasade Sjedinjenih Drzava u Zagrebu nagovestio je da ce Vasington zauzeti pozitivan stav kada primi zvanican zahtev za posebnom dokumentacijom. Istrazitelji takav zahtev jos uvek nisu napravili.

Miscetic je izjavio da su potencijalni svedoci odbrane, Amerikanci, vec pristupili Gotovininom taboru, opisujuci ih kao "bivse pripadnike terenskih snaga SAD iz vremena Operacije Oluja, koji tvrde da [prilikom samog izvodjenja operacije] nisu videli nista lose". On je rekao i da je americko osoblje bilo u poziciji da "zna za sve sto se dogadjalo", te da nije zapazilo nikakva zverstva.

Miscetic kaze da se na celu liste americkih svedoka, koje bi Gotovina mogao pozeleti da pozove, nalazi Piter Galbrajt, bivsi ambasador SAD u Hrvatskoj. "Galbrajt zna da se stanovnistvo nije proterivalo iz gradova", tvrdi on.

Galbrajt je proslog leta za magazin Njuzvik izjavio da su krajiski Srbi otisli pre dolaska hrvatske vojske. "Ne mozete deportovati nekoga ko je vec otisao", rekao je on.

Nezavisni posmatraci potvrdjuju hrvatske tvrdnje da su njihove vojne snage bile potpomognute od strane americke obavestajne sluzbe. Bivsi dopisnik BBC sa Balkana, Martin Bel, izjavio je: "Pomoc Sjedinjenih Drzava hrvatskoj vojsci bila je javna tajna." Ekipa Gotovininih branilaca na to odgovara da se na audio i video snimcima vidi da su pokraj Gotovine uoci same bitke bili prisutni privatni americki vojni savetnici.

Pretpostavlja se da pomenuti snimci prikazuju generala, za koga se smatra da je odgovoran za ubistvo i nestanak vise stotina civila, kako hrvatskim trupama izdaje uputstva da se pridrzavaju pravila ratovanja. "Samo gubitnici ubijaju civile, a mi cemo pobediti", saopstava navodno Gotovina na jednom od tih snimaka, koji se cuva zajedno sa njegovim vlastorucno pisanim borbenim naredbama.

Smatra se da su svedocenja pripadnika mirovnih snaga UN - a izvestan broj njih je prilikom Operacije Oluja i poginuo - bila presudna za podizanje optuznice protiv Gotovine, pogotovo u delu koji se tice masovnog artiljerijskog napada na Knin kao odmetnicku prestonicu.

Bivsi kanadski komandant Zastitnih snaga UN (UNPROFOR), Alan Furan, poslao je Gotovini - prema svedocanstvu koje je u kanadsku stampu procurelo 1998. - pismeni protest zbog toga sto pogodjeni ciljevi "nisu bili vojni ciljevi". Furan je obecao da ce medjunarodne istrazitelje obavestiti o vatrenim dejstvima koja je njegov kolega, pukovnik Endrju Lesli, osudio kao "etnicko ciscenje".

Njihovo objasnjenje se, medjutim, kosi s objasnjenjem advokata Pentagona, koji su pre dve godine konstatovali da je samo granatiranje predstavljalo legitimnu vojnu aktivnost.

Milorad Pupovac, portparol Srba u Hrvatskoj, kaze da su se oni kojima se u Vasingtonu uoci Operacije Oluja obracao vec bili pomirili s tim da ce Hrvatska Krajinu zauzeti oruzanim putem. "Amerikanci su rekli da pregovori [o Krajini] ne vode nikuda", izjavio je Pupovac, koji je diplomate tom prilikom upozorio na mogucu izbeglicku katastrofu. On kaze da se preko upozorenja o hrvatskom vojnom napadu preslo zarad sto brzeg okoncanja rata, koje je potom dovelo do Dejtonskog Mirovnog sporazuma za Bosnu (novembar 1995), postignutog americkim posredovanjem.

Dejtonski dogovor bio je uslovljen hrvatskom akcijom zauzimanja Krajine. Tek je pobeda Hrvatske nad hrvatskim Srbima, avgusta 1995., omogucila da se zajednickom ofanzivom bosanskih Hrvata i Bosnjaka u Bosni smanji tamosnja srpska teritorija i Srbi priteraju za pregovaracki sto. Potonji su se u Dejtonu morali zadovoljiti sa manje od 50 procenata bosanske teritorije - umesto sa vise od dve trecine, koliko su pod vlastitom kontrolom drzali sest meseci ranije.

Hrvati tvrde da je za masovne deportacije Srba iz Krajine, koje se pominju u optuznici, odgovoran Beograd. Za haskog tuzioca je neprijatna cinjenica da je takav stav svojevremeno iznela i sadasnji portparol tuzilastva Florans Artman. Kao bivsa novinarka Monda, Artman je napisala knjigu u kojoj sugerise da su Srbi iz Krajine "evakuisani kako bi Milosevic mogao zadrzati bosanske teritorije tokom [dejtonskih] mirovnih pregovora".

To bi znacilo da je Milosevic krajiske Srbe naterao da napuste Hrvatsku, kako bi Srbima u Bosni olaksao da zadrze najveci deo osvojenih teritorija. Na sudjenju Gotovini, odbrana bi mogla pozvati Hartmanovu kao svedoka, makar da osramoti tribunal. Odbrana, osim toga, ukazuje i na ostale slabosti koje postoje u optuznici. U optuzbama se navodi da je stanje oruzanog konflikta u Hrvatskoj postojalo sve do 15. novembra 1995. - dakle, devet nedelja nakon sto su hrvatske vlasti proglasile zavrsetak Oluje i ponovnu uspostavu civilne politicke kontrole u toj oblasti.

Vecina ubistava desila su se nakon sto je Oluja zvanicno okoncana. To se tvrdi, kako u dodatnom spisku zrtava iz Gotovinine optuznice, tako i u izvestajima sa terena koje su nacinile organizacije za zastitu ljudskih prava, poput Hrvatskog Helsinskog odbora. Generalova odbrana smatra da je protivrecno to sto se njen klijent smatra odgovornim za poratna zlodela, buduci da Hag ima jurisdikciju samo nad zlocinima koji su pocinjeni u periodima trajanja rata.

Odbrana ce takodje ukazati na to da je optuznica jednim delom sacinjena uz pomoc organizacije Veritas, koja prikuplja podatke o krsenju ljudskih prava Srba. Reci ce da su vodeci clanovi te grupe u stvari nekadasnji zvanicnici RSK, cije je osnivanje u hrvatskoj optuznici protiv Slobodana Milosevica vec apostrofirano kao delo pocinjeno u okviru "zajednickog zlocinackog poduhvata".

Dominik Hipkins radi kao nezavisni novinar u Hrvatskoj.