IZVESTAJ:

Na pocetku istorijskog sudjenja Slobodanu Milosevicu optuzba opisala ratne zlocine koji mu se pripisuju kao "srednjevekovno divljastvo".

IZVESTAJ:

Na pocetku istorijskog sudjenja Slobodanu Milosevicu optuzba opisala ratne zlocine koji mu se pripisuju kao "srednjevekovno divljastvo".

Tuesday, 22 February, 2005

Milosevic optuzen za "divljastvo"


Danas je glavni tuzilac Tribunala za ratne zlocine pocinjene u Jugoslaviji opisala znacaj sudskog procesa protiv jednog sefa drzave za genocid i zlocine protiv covecnosti. Carla del Ponte je na prvom danu sudjenja Slobodanu Milosevicu opisala sam sudski proces kao dokaz da "niko nije iznad zakona" ili izvan dometa pravde.


U svom uvodnom obracanju - a po optuznici kojom su obuhvaceni sukobi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu - del Ponte je obecala da ce ponuditi "celovitu sliku...srednjevekovnog divljastva i sracunate okrutnosti . . . koji nadaleko prevazilaze granice dozvoljenog ratovanja".


Pred pobledelim Milosevicem, koga su okruzivali strazari i koji ju je prodorno posmatrao, tuzilac je iznela sustinu slucaja, optuzujuci bivseg srpskog vodju da je bio glavni ucesnik "zajednickog zlocinackog poduhvata" planiranja i sprovodjenja politike etnickog ciscenja.


Upozorivsi da ce ovaj slucaj predstavljati izazov "sposobnostima jednog modernog krivicnog suda da rasvetli zlocine koji su poprimili takve prostorne i vremenske razmere", optuzba je predocila pojedinosti gotovo mafijaski ustrojene mreze srpskih vojnih i paravojnih snaga, u cijem se sredistu nalazio Milosevic.


U uvodnoj argumentaciji, glavni advokat tuzilastva, Dzefri Najs, sazeto je opisao Milosevicev dolazak na vlast - koju je "vrsio neuracunljivo, neodgovorno i nemoralno" - a zatim i hrvatsku pobunu, bosanski rat i proterivanje Albanaca s Kosova.


Oslanjajuci se na interna srpska dokumenta, prisluskivane razgovore vodjene posredstvom radio-veza, dokumentarne snimke i druge dokaze, tuzilastvo je ukazalo na Milosevicevu kontrolu nad srpskim vojnim i paravojnim formacijama na citavoj teritoriji bivse Jugoslavije.


U nekim slucajevima, sama kontrola vrsena je "de jure", neposredno i uz zakonsku regulativu - na primer, predsednickim nadzorom srpskog Ministarstva unutrasnjih poslova, kao i Ministarstva odbrane. U drugim slucajevima - a pogotovo u periodu od 1991 do 1995 - Milosevic je ostvarivao "de facto" kontrolu, zahvaljujuci manipulacijama krnjim jugoslovenskim predsednistvom i njegovim ovlastima nad Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA), kao i uspostavljanjem patronata i neposrednog politickog uticaja nad izvesnim svojim "klijentima", kao sto su hrvatski i bosanski Srbi.


U jednom dokumentu navodi se kako je Milosevica obuzeo "bes" kada su hrvatski Srbi u jednom momentu propustili da se s njim posavetuju. Prema drugom dokazu, lider bosanskih Srba, Radovan Karadzic, cesto se Milosevicu obracao kao svom "sefu".


Pred-procesna prepirka izmedju tuzilastva i sudija vodila se oko pitanja da li su slucajevi kojima su obuhvacena tri rata vodjena tokom citave jedne decenije u dovoljnoj meri deo "jedinstvene transakcije" i jedinstvenog lanca dogadjaja, da bi bili spojeni. Na samom sudjenju, tuzilastvo nije sumnjalo u postojanje jedinstvenog cilja - "da se stekne ili povrati kontrola nad teritorijama gde bi srpska prevlast bila osigurana prisilnim raseljavanjem ne-Srba".


Pocetak sudjenja je, sasvim razumljivo, izazvao ogromno medjunarodno medijsko interesovanje. Gomila reportaznih kamiona (za satelitski prenos dogadjaja) mogla se zapaziti ispred zgrade tribunala. Citava dva sata pre otvaranja, izvestaci CNN i BBC su po jutarnjoj hladnoci vec sastavljali prve izvestaje o ovom istorijskom dogadjaju.


Sam Milosevic je - na svoje cetvrto pojavljivanje pred sudom - stigao mirno, s aktentasnom u ruci, masuci i upucujuci redki osmeh u smeru novinara, i protokolarno ustajuci u trenutku kada je u sudnicu usao predsedavajuci sudija Ricard Mej u pratnji svojih kolega.


Insistirajuci na vlastitom nepriznavanju suda, Milosevic je nastavio da odbija bilo kakvu pravnu pomoc. Ali je za vreme jutarnje pauze uredno pravio beleske, nagovestavajuci da bi mogao postati kooperativniji; cak je i kriticki prokomentarisao nastup optuzbe sa "prijateljima suda" - advokatima koje su sudije odredile da stite interes optuzenog - ciju je pomoc do sada takodje odbijao.


Govoreci odmereno brzo, Najs je iznosenje pojedinosti vezane za slucaj zapoceo u emotivnom tonu, apostrofirajuci masakr koji je nad 250 zrtava izvrsen u Vukovaru, spaljivanje 45 ljudi u Visegradu i bacanje u bunar osam zena na Kosovu.


"Neko inventivniji od mene", rekao je on, mogao bi smisliti prikladniji izraz od "etnickog ciscenja", kako bi "bolje opisao stvarni uzas za koji je sama rec ´ciscenje´ neprikladna".


Svrha postupka, kako je rekao Najs, bice da se razotkrije postojanje saradnje izmedju izvrsilaca ubistava i proterivanja (na tlu Hrvatske, Bosne i Kosova) i vrhovnog srpskog vodje, a u okviru "zlocinackog poduhvata" ciji je "prirodni i predvidljivi ishod" bio genocid.


Pa ipak, najveci deo njegovog dugog izlaganja predstavljao je istorijski kolaz elemenata koji su poznati svakome ko je iole pazljivo pratio jugoslovenske ratove; kao poenta su cesto korisceni odlomci filmskih zurnala, pri cemu su neki od njih - kao, na primer, oni kojima su zabelezeni Milosevicev govor na 600-toj godisnjici Kosovske bitke, bombardovanje Dubrovnika od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), ili kolone ljudi koji nakon pada Vukovara napustaju grad - mnogo puta do sada vec bili vidjeni.


Tokom najlaganijeg trenutka citavog jutra, kada su se na televizijskim monitorima tribunala videli kadrovi prelomnih zbivanja iz 1987 - u kojima se kocoperni srpski lider probija kroz masu, ubedjujuci Srbe sa Kosova da "niko ne sme da ih bije" - monitori su iznenada prikazali kadar samog Milosevica na optuzenickoj klupi.


Zatecen, mozda, u trenutku neobazrivog prisecanja - a mozda cak i zadovoljstva - Milosevic se zacerekao, nakon cega je i pedesetak novinara, koliko ih je pratilo sudjenje, prasnulo u smeh.


No, uglavnom je sumnjicavo zurio u ocigledno neprijateljski raspolozenu novinarsku galeriju, gde su izvesni novinari - inace prisutni ne bi li osetili dramaticnost sudjenja - poceli da se vrpolje usled glecerskog, sporovoznog tempa kojim se sam sudski postupak odvija.


Sudija Mej pohvalio je Del Ponteovu zbog "kresanja" spiska dokumenata, koji je izvorno sadrzao 1,000 jedinica. No, u svakom slucaju - buduci da se dan okoncao a da je optuzba stigla tek do uvoda bosanske optuznice, kao i da Milosevic nije rekao ni rec - ima puno razloga zbog kojih treba ocekivati veoma dug i iscrpljujuci predmet.


Entoni Borden je izvrsni direktor IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists