IZNENADJENJE ZBOG PODIZANJA OPTUZNICE PROTIV BABICA
Usprkos tome sto je svjedocio protiv Milosevica, bivsi predsjednik samoproglasene republike hrvatskih Srba ipak je optuzen za ratne zlocine
IZNENADJENJE ZBOG PODIZANJA OPTUZNICE PROTIV BABICA
Usprkos tome sto je svjedocio protiv Milosevica, bivsi predsjednik samoproglasene republike hrvatskih Srba ipak je optuzen za ratne zlocine
Vijest da je protiv nekadasnjeg celnika hrvatskih Srba, Milana Babica, podignuta optuznica za ratne zlocine, na Balkanu je docekana s prilicnim iznenadjenjem.
Ocekivalo se da ce Babic - s obzirom na cinjenicu da se na sudjenju Slobodanu Milosevicu pojavio kao jedan od kljucnih "insajdera" i da je zapravo svjedocio protiv bivseg srpskog lidera - ipak uspjeti izbjeci optuznicu.
Babic je medjutim 17. studenoga/novembra optuzen za navodne zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. Optuznicom su obuhvaceni progon i ubijanje Hrvata iz Knina, kao i unistavanje njihove imovine.
No, ovo je tek posljednja u nizu nedoumica koje prate Babica. Nekada cijenjeni provincijski zubar, on je kao nacionalisticki politicar uzivao Milosevicevo najvece povjerenje - da bi kasnije postao i jedan od prvih srpskih celnika koji su mu se otvoreno suprotstavili.
Babic ima 46 godina i cesto se opisuje kao "ambiciozan, lukav i nefleksibilan". Kao tadasnji vodja krajiskih Srba, upravo je on u kolovozu/avgustu 1991. donio odluku o blokadi puta Zagreb-Knin, s ciljem da se sprijeci ulazak hrvatskih policajaca u taj pretezno srpski grad. Bio je to pocetak takozvane "balvan-revolucije", koja je predstavljala uvod u raspad Jugoslavije.
Babic je od samog osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS) u Hrvatskoj (veljaca/februar 1990.) bio njen istaknuti clan, da bi dvije godine kasnije - poslije smrti njenog osnivaca, Jovana Raskovica - postao i predsjednik te partije.
U svibnju/maju 1991. imenovan je za premijera samoproglasene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajina, koja je nastojala steknci nezavisnost od Hrvatske i tezila ujedinjenju sa Srbijom. Potkraj iste godine, pobunjeni entitet se proglasio republikom, a Babic se nasao u ulozi njenog prvog predsjednika.
Na tom je polozaju ostao samo do 15. veljace/februara 1992., kada je Milosevic izbore za predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) proglasio nistavnim i nevazecim.
Sukob s Beogradom bio je posljedica Babicevog odbijanja mirovnog plana Sajrusa Vensa (Cyrus Vence), po kojem je u Krajinu trebalo da budu poslane mirovne trupe. Babic je tvrdio da bi takvim razvojem dogadjaja Hrvati ostvarili svoj "genocidni plan o etnicki cistoj Hrvatskoj".
Politicki analiticari primjecuju da postoji citavs povijest Babicevog sukobljavanja s autoritarnim osobama i ukazuju na njegova neslaganja s prvobitnim partijskim vodjom Raskovicem, liderom bosanskih Srba Radovanom Karadzicem, te napokon i s Milosevicem.
A kada je sukob s Milosevicem utihnuo, Babic je prvo postao ministar unutrasnjih poslova u krajinskoj vladi, a onda i njen premijer. Tu funkciju je obavljao sve do srpnja/jula 1995.
Tada se s obitelji preselio u Srbiju: bilo je to svega mjesec dana prije pocetka hrvatske ofenzive, poznatije pod nazivom Oluja. U Beogradu je pak Babic zivio zivotom obicnog covjeka, pokusavajuci prehraniti obitelj tako sto se - prema nekim podacima - bavio proizvodnjom i prodajom ukrasnih jaja.
Milanka Saponja-Hadzic je stalna suradnica IWPR-a iz Beograda.
