IŠČEKIVANJE PRESUDE U PROCESU ZA LIBERIJSKU „KRVAVU DRVNU GRAĐU“

Holandsko suđenje čoveku optuženom da je naoružavao bivšeg liberijskog vođu Čarlsa Tejlora (Charles Taylor) dodatno jača reputaciju Haga kao centra za pitanja ratnih zločina.

IŠČEKIVANJE PRESUDE U PROCESU ZA LIBERIJSKU „KRVAVU DRVNU GRAĐU“

Holandsko suđenje čoveku optuženom da je naoružavao bivšeg liberijskog vođu Čarlsa Tejlora (Charles Taylor) dodatno jača reputaciju Haga kao centra za pitanja ratnih zločina.

Suđenje Gusu Kuvenhovenu (Guus Kouwenhoven) – holandskom biznismenu optuženom da je trgovao oružjem u zamenu za vrlo profitabilnu koncesiju na drvnu građu u ratom razorenoj Liberiji – zvanično je okončano ove sedmice u Hagu, gde se sada očekuje i sudijska presuda.



U sudnici visokog stropa, na koju gleda veliki portret holandske kraljice Beatrise (Beatrix), trojica sudija proveli su proteklih pet nedelja slušajući dokaze u vezi sa četrnaestogodišnjim građanskim ratom koji je razorio Liberiju i za sobom ostavio oko 250,000 mrtvih.



Kuvenhoven se po holandskom ratnom zakonu tereti za ratne zločine i kršenje embarga Ujedinjenih nacija na naoružanje, koji je u Liberiji bio na snazi od 2001. do 2003. godine.



Zahvaljujući njegovoj trgovini takozvanom „krvavom drvnom građom“, navodno su naoružavane formacije odane bivšem liberijskom predsedniku Čarlsu Tejloru (Charles Taylor), koji se izborio za vlast i predvodio zemlju u godinama rata. A Kuvenhoven je zauzvrat navodno dobio pravo na seču drveta.



Tejlor – koji je pred Specijalnim sudom za Sijera Leone i sam optužen za zločine protiv čovečnosti, ratne zločine i kršenja međunarodnih ljudskih prava - odbio je ove sedmice da svedoči na suđenju Kuvenhovenu, uprkos zahtevima tužilaštva i odbrane.



Nakon što je u martu uhapšen u Nigeriji, bivši predsednik trenutno boravi u Fritaunu (Freetown), prestonici Sijera Leonea, ali će možda ipak biti prebačen u Holandiju. Naime, sud Ujedinjenih nacija za ratne zločine u Sijera Leoneu zatražio je da se i njemu sudi u Hagu, i to iz bezbednosnih razloga.



Tejlorov branilac u Fritaunu oštro se usprotivio Tejlorovom prebacivanju u Hag, a takav stav su – doduše iz drugih razloga – zauzele i lokalne grupe za zaštitu ljudskih prava, koje se boje da, ako bi se suđenje održalo u Evropi, lokalno stanovništvo ne bi bilo u prilici da ga podrobno prati.



Holandske su vlasti dodale i uslov po kojem bi, u slučaju da Tejlor bude osuđen, zatvorsku ćeliju morala da mu obezbedi neka treća zemlja. Za sada se niko nije ponudio.



Ako bi Hag ipak bio domaćin Tejlorovom suđenju, time bi se podržale tvrdnje ovog grada da je postao „pravna prestonica“ sveta. U njemu su već smešteni Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), novoosnovani stalni Međunarodni krivični sud (MKS), Međunarodni sud pravde (MSP) Ujedinjenih nacija, kao i izvestan broj tribunala za arbitražu i nagodbe.



I holandski domaći sudovi su takođe deo te slike. Prema novom zakonu iz 2003. – čije se usvajanje poklopilo sa osnivanjem MKS-a – genocid, zločini protiv čovečnosti, ratni zločini i mučenja počinjeni u inostranstvu mogu biti procesuirani pred holandskim nacionalnim sudovima, ako je osumnjičeno lice uhapšeno u Holandiji.



U Kuvenhovenovom slučaju, njegovi navodni zločini datiraju pre 2003., ali njemu se sudi po ranijoj verziji zakona, koja omogućava da holandski državljani budu krivično gonjeni i za ratne zločine počinjene u inostranstvu.



Otkako je pre tri godine kancelarija nacionalnog tužioca osnovala poseban tim za istragu ratnih zločina, evidentan je stalni priliv takvih slučajeva.



„Hvatanje i krivično gonjenje počinilaca međunarodnih zločina kao što su ratni zločini razumljivo imaju visoki prioritet“, rekao je na suđenju Kuvenhovenu holandski tužilac Džon Lukas (John Lucas).



Prošle godine, isti ovaj nacionalni sud u Hagu osudio je dvojicu bivših visokih zvaničnika avganistanske službe bezbednosti iz sovjetske ere za ratne zločine i mučenja. Obojici je izrečena zatvorska kazna u trajanju do 12 godina.



A u decembru je bivši trgovac hemikalijama Frans van Anrat (Frans van Anraat) postao i prvi holandski državljanin koji je osuđen za ratne zločine počinjene u inostranstvu, nakon što je proglašen krivim za prodaju hemikalija režimu Sadama Huseina (Saddam Hussein) u Iraku; te supstance su upotrebljene u napadima otrovnim gasovima na kurdska sela. Van Anrat je osuđen na 15 godina zatvora.



Tokom suđenja Kuvenhovenu, tužilaštvo ga je nastojalo prikazati kao lovca na novac sklonog korupciji, koji se dodvoravao Čarlsu Tejloru zbog svojih poslovnih interesa.



U zamenu za privilegije za svoje kompanije („Royal Timber Company“ i „Oriental Timber Corporation“), Kuvenhoven je, prema navodima tužilaca, krijumčario oružje u Liberiju za trupe odane Čarlsu Tejloru.



Svoje je kontakte koristio da „snabdeva ozloglašene ratne zločince oružjem, odećom, hranom, novcem, kao i prevozom i medicinskom negom kada su bili ranjeni“, rekao je u završnoj reči tužilac Džon Lukas. “On je i lično instruirao nemilosrdne Tejlorove sledbenike – od kojih su mnogi bili mladi i pod uticajem droge – ohrabrivao ih i obećavao im novčane nagrade.“



„To ga čini odgovornim za ratne zločine kao da je lično povukao obarač, i zato bi ga trebalo osuditi za sudelovanje u ratnim zločinima“, zaključio je Lukas.



Tužilaštvo tvrdi da je Kuvenhoven - u samoj Liberiji poznatiji kao „gospodin Gus“ - bio prisustan kada je iskrcavano oružje u liberijskoj luci Buhanan, te da je sa Tejlorom, gospodarom rata koji je kasnije postao predsednik, razgovarao o vojnoj strategiji.



Postoje brojna svedočenja ljudi koji tvrde da su, dok su bili zaposleni u Kuvenhovenovim kompanijama za preradu drveta, odlazili na front da se bore na strani Tejlorovih snaga. Oni su ispričali i stravične priče o zločinima koje su činili – poput silovanja, odsecanja glava, te spaljivanja živih ljudi u njihovim kolibama.



Svedok Džordž Mur (George Moore), koji je od 1999. bio zaposlen u kompaniji „Oriental Timber Corporation“ (OTC), ispričao je kako je 2001. poslat da se bori u Gekeduu, nadomak granice sa Gvinejom. Tamo je video rasporene ljude, kojima su vadili srca i jeli ih. Govorio je i o bebama čije su glave bile smrskane o zid, kao i o deci koju su bacali u bunare.



Tužioci su odbacili Kuvenhovenove argumente da se on samo zatekao na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, te da nije želeo da zbog rata napusti svoj posao u Liberiji.



Da bi dokazali svoju tvrdnju da je on bio ratni profiter, ukazali su na činjenicu da je nakon Tejlorovog pada 2003. svoj biznis preselio u Brazavil.



„On nije biznismen koji se u pogrešno vreme zatekao na pogrešnom mestu, nego čovek čiji su poslovi cvetali u uslovima korupcije, nestabilne vlade i oružanog sukoba“, rekli su oni.



Sve vreme suđenja, Kuvenhoven je insistirao da je nevin. Sudijama je rekao kako jedva da je i čuo za krvavi građanski rat koji se odvijao oko njega tokom devedesetih, te da je imao samo uopštene informacije o tome da se ponekad dešavaju zločini.



Braniteljka Inez Veski (Inez Weski) je nastojala da svog klijenta predstavi kao nekoga ko se

„našao u tjesnacu između različitih snaga koje su radile na uklanjanju režima Čarlsa Tejlora“.



Iznela je i tezu da su brojni izveštaji koje su o trgovini liberijskom drvnom građom sačinile Ujedinjene nacije i nevladine organizacije – a u kojima se navodi da su Kuvenhovenove kompanije razmenjivale oružje za drvo – bili pokušaj Tejlorovih protivnika da ga liše prihoda od prava na seču drveta, njegovog najvećeg izvora zarade.



Ona je takođe kritikovala najveću vidljivu slabost dokaznog postupka optužbe – brojne kontradiktorne izjave svedoka. Čak su i same sudije tokom suđenja o fascikli s transkriptima svedočenja govorile kao o „velikoj knjizi bajki“.



Kuvenhoven je i poslednje obraćanje sudu iskoristio da još jednom istakne svoju nevinost.



„Nikad nisam video oružje na brodu u luci Buhanan. Nikad nisam sam bio prisutan kada se delilo oružje. Nikada nisam bio na vojnim sastancima sa Tejlorom. Nikad nisam ohrabrivao zaposlene u OTC-u da idu na front“, rekao je on.



Veskijeva je takođe navela i da su holandski tužioci očajnički želeli da pokažu svetu kako i oni mogu procesuirati ratne zločine. Bili su, kako je rekla, zaslepljeni svetlima reflektora koja obično prate suđenja za ratne zločine tako visokog ranga, pa su načinom na koji su sastavili optužnicu stvorili „samo-ostvarivo proročanstvo“.



Tužilaštvo je zatražilo zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina i novčanu kaznu u iznosu od 450,000 eura.



Presuda se očekuje 7. juna.



Stephanie van den Berg je novinarka agencije Frans-Pres (Agence France-Presse, AFP) u Hagu.
Frontline Updates
Support local journalists