Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

I BOSNJACI TVRDE DA JE HAG ISPOLITIZIRAN

Bosanski Muslimani donedavno su podrzavali Haski sud, ali sada cak i neki medju njima misle drugacije
By IWPR ICTY

Kada govore o Medjunarodnom tribunalu za ratne zlocine, neki bosanski Muslimani – iliti Bosnjaci – sve vise, zacudo, pocinju liciti na Srbe ili Hrvate.


Od tri najznacajnije etnicke grupe u Bosni, Bosnjaci su oduvijek imali najblagonakloniji odnos prema Tribunalu. Medjutim, s priblizavanjem sudjenja Naseru Oricu – koji je optuzen za organiziranje napada na srpska sela i kojem ce se suditi prije no sto su glavni optuzenici za genocid koji su srpske snage 1995. pocinile nad bosnjackim civilima u Srebrenici uopce uhapseni – odredjeni broj dugogodisnjih saveznika Haga poceo je optuzivati Tribunal da se bavi politikom.


“Bolje bi bilo da je Tribunal jos prosle godine bio zatvoren”, izjavio je Amor Masovic, predsjedavajuci bosanske Drzavne komisije za nestale osobe, koji je cetiri puta svjedocio pred Haskim sudom i cija je istraga masovnih grobnica pocivala na podacima koje su mu pribavili istrazitelji Tribunala.


“Mislim da je Tribunal promijenio pristup. U pocetku su tuzilastvo i suci bili nezavisni. S proticanjem vremena, politika je sve vise pocela utjecati na Tribunal . . . Tribunal je sve dalje od onoga sto nazivamo pravdom. Svakoga dana, on je sve manje objektivan.”


Mada je Masovic oduvijek bio bez dlake na jeziku kada su razmatrani nedostaci samog Tribunala, zestina kritike koju je on – zajedno s jos nekim Bosnjacima – u posljednje vrijeme uputio na racun ove medjunarodne institucije umnogome je iznenadjujuca. Godinama unazad, na politicku su se pristrasnost i dvostruke standarde uglavnom zalili Srbi, a ponekad i Hrvati. Prema rezultatima istrazivanja koje je 1999. izvrsilo Sveuciliste Tafts, predstavnici nevladinih organizacija u Republici Srpskoj (RS) imali su uglavnom negativan odnos prema Tribunalu, dok je u Federaciji taj odnos bio pretezno pozitivan.


Ispitivanjem raspolozenja bosanskih sudaca i tuzilaca – koje je proveo Centar za humanitarno pravo Kalifornijskog sveucilista u Berkliju – utvrdjeno je da vecina Srba i Hrvata smatra da je Tribunal “pristrasan i da zbog toga nije u stanju osigurati postena sudjenja”. Sarajevski pravnici, pogotovo Bosnjaci, bili su drugacijeg misljenja: “Nitko ta nastojanja [Tribunala] – ukljucujuci i same optuzenike, koji su bili dio istrazivanog uzorka – nije opisao kao ´politicka´.”


Ali, vise nije tako. Tako je Dr. Ilijaz Pilav, koji je tokom rata radio kao lijecnik u Srebrenici, svojevremeno bio sokiran Oricevim hapsenjem. “Bio sam potpuno razocaran”, rekao je on.


Pa ipak, Pilav tvrdi da je usprkos tome zadrzao povjerenje u Tribunal, sve dok tuzilastvo nije sklopilo sporazume s odredjenim brojem najvisih srpskih duznosnika. Pilav smatra da su njihova priznanja krivice neiskrena i da su data iskljucivo s ciljem izbjegavanja kazne. “Oni [duznosnici Tribunala] za to imaju i nekakvo objasnjenje, ali ja mislim da za nas narod to predstavlja veoma los znak, koji smanjuje ugled Tribunala. Plasim se da toj instituciji vise ne mozemo vjerojati kao prije, posto se ona sve vise bavi politikom, umjesto pravom i pravdom.”


No, sve i da su tocne optuzbe po kojima je Oricevo hapsenje bilo “politicko”, odnosno smisljeno s namjerom da se Srbi privole da povjeruju u nepristrasnost Tribunala, cini se da ono ipak nije utjecalo na utisak koji kod Srba i dalje prevladava – da je rijec o sudu koji je protiv njih.


U stvari, nedavna istrazivanja javnog mnjenja u Srbiji pokazuju da je anti-hasko raspolozenje sve izrazenije, te da je cak usporedivo s onim koje je vladalo za vrijeme Milosevica. Dakle, cini se da je odluka da se povuku potezi koji ce izazvati ljutnju dugogodisnjih pristalica sudjenja za ratne zlocine – a koji, s druge strane, nece stisati ni gnjev protivnika – po svojoj prirodi upravo anti-politicka.


Kada je Oric uhapsen, “ljudi su bili sretni”, izjavio je bosanski Srbin dr. Boro Lazic, lijecnik iz istocne Bosne koji sada zivi u Srbiji. Medjutim, prema Lazicevim rijecima, Oric nije i jedini bosanski oficir koji je osumnjicen za ubijanje Srba. “Ovdje i u Republici Srpskoj vecina ljudi mrzi Tribunal, jer misli da nije u redu sto je takvih [optuzenika koji nisu Srbi] svega 10 posto, dok se u 90 posto slucajeva radi o Srbima.”


Postotak Srba medju okrivljenima zapravo je znatno manji i iznosi oko 70 posto. Cak i nekoliko godina nakon sto je Tribunal osnovao niz ureda u regiji, nedoumice oko suda i nesporazumi u vezi s njegovim radom jos uvijek su pravilo, a ne izuzetak. Problem, po svemu sudeci, datira jos od prvih godina postojanja Tribunala.


“Medjunarodna zajednica nije pravovremeno pocela raditi na pripremi ljudi za pracenje procesa koji se odigravaju pred Tribunalom i razumijevanje nacina na koji on radi”, kaze Erik Stover (Eric Stover), direktor Centra za humanitarno pravo Kalifornijskog sveucilista u Berkliju i jedan od autora knjige “Moj susjed, moj neprijatelj: Pravda i zajednica nakon masovnih zlodjela” (u pripremi).


Oficir za vezu Bosne i Hercegovine pred Medjunarodnim sudom za bivsu Jugoslaviju u Hagu, Amir Ahmic, trudi se da Bosancima objasni istinsko znacenje niza specificnih pravnih mjera – poput, recimo, nagodbe s tuzilastvom. Kada je Biljana Plavsic priznala krivicu, da bi potom bila osudjena na 11 godina zarvora, i on je – kako kaze – bio duboko razocaran presudom. “Moja reakcija je bila ista”, kaze Ahmic. “Medjutim, ukoliko [u tom kontekstu] razmisljate o buducnosti, slika koja vam se ukazuje uopce nije crno-bijela.”


On je podsjetio da su i priznanja krivice nacista na poratnim sudjenjima u prvi mah izazivala slicne otpore, da bi kasnije sljedeca generacija “bila veoma sretna sto su neki nacisti izgovorili recenicu: ´Kriv sam.´ To je dobro za buducnost.”


Politicke vodje Bosnjaka takodjer naglasavaju znacaj koji ce Tribunal imati za sljedecu generaciju. “Utvrditi sto se dogodilo u proslosti vrlo je dobro za buducnost”, izjavio je gradonacelnik Tuzle Jasmin Imamovic. “Svatko ima svoju vlastitu pricu i svoju verziju proslosti. Tribunal bi trebalo da sklopi istinitu verziju.”


Dugorocne efekte sudjenja za ratne zlocine nije lako predvidjeti. Dosadasnje procjene pokazuju da se bosanski Muslimani, Hrvati i Srbi uglavnom slazu kada je rijec o vaznosti kaznjavanja ratnih zlocinaca, njihovog uklanjanja iz drustva i utvrdjivanja pojedinacne odgovornosti za sve zlocine.


S druge strane, na pitanje koliko ta sudjenja pridonose pomirenju odgovara se razlicito, pogotovo u situacijama kada su sudske odluke u suprotnosti s predrasudama koje pojedinci imaju o onome sto se zaista dogodilo. Povezanost izmedju sudjenja i izmirenja dovedena je u pitanje i u nekim novijim analizama, pa cak i u clanku koji je objavljen u posljednjem izdanju casopisa International Security.


“Tu postoji i nacelan problem, da je nemoguce izmjeriti utjecaj koji imaju osnovne strategije zastite ljudskih prava”, kaze Lola Volen (Lola Vollen), upraviteljica kalifornijskog Centra za analizu DNK, tehnologiju i ljudska prava. “On [Tribunal] tim ljudima salje u izvjesnom smislu sliku koju je o onome sto su oni prezivjeli stekao svijet; radi se o razumijevanju onoga kroz sto su oni prosli. A to bi moglo biti veoma korisno.”


Bez obzira na najnovija desavanja, sluzbeni odnos bosanske vlade prema Tribunalu se – kako tvrde Ahmic i ostali – nije promijenio. “Mi smatramo da se radi o medjunarodnoj instituciji koja je od najvece vaznosti, ne samo za Bosnjake, nego i za sve u Bosni”, kaze Ahmic. Bosanski ambasador u Ujedinjenim narodima, Mirza Kusljugic, izrazava isti stav: “Sluzbeno se nista nije promijenilo. Vlada Bosne i Hercegovine spremna je suradjivati i ucini sve sto je neophodno kako bi se onima koji su optuzeni osiguralo posteno sudjenje.”


Sljedecih ce mjeseci u Bosni mozda uslijediti jos intenzivnije ispoljavanje negativnog odnosa javnosti prema Haskom sudu. Sudjenje Oricu trebalo bi poceti u lipnju/junu, a bit ce problema i kad Ured tuzilastva, prije isteka 2004., objavi posljednji niz optuznica. “Bit ce i onih koji su obavljali visoke funkcije”, nagovijestio je Kusljugic. “Naser Oric vec sam po sebi predstavlja osjetljivo pitanje, a ono sto se najavljuje jeste cak tridesetak novih optuznica, sto je vrlo velik broj.”


Pa ipak, ambasador je uvjeren da sluzbeni odnosi izmedju Tribunala i bosanske vlade nece biti dovedeni u pitanje. “Nezavisno od onoga sto ce se dogadjati”, kaze Kusljugic, “stav vlade ce ostati isti.”


Sheri Fink je autorica knjige “Ratna bolnica: Istinita prica o kirurgiji i opstanku”, posvecene nastojanjima lijecnika da u Srebrenici ublaze posljedice bosanskog rata.