Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

HRVATSKA SE OPTUŽUJE ZA PONAVLJANJE ISTORIJE U KRAJINI

Martićev svjedok govorio o tome kako je hrvatska vlada početkom devedesetih nastavila ono što je ustaški režim započeo nekoliko decenija ranije.
By IWPR ICTY
Prisutni na suđenju bivšem lideru pobunjeničkih srpskih vlasti u Hrvatskoj, Milanu Martiću, slušali su ove nedjelje zamornu istorijsku lekciju o ustaškom fašističkom režimu u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, čiji su postupci desetljećima bili urezani u kolektivno pamćenje Srba.



Svjedok odbrane izjavio je da su ta bolna sjećanja ujedno i osnovni razlog zbog kojeg su Srbi u Krajini pružili otpor novoj hrvatskoj vladi i proglasili nezavisnost 1991., svega nekoliko sedmica prije nego što se Hrvatska odvojila od Jugoslavije i postala samostalna država.



Kao predsjednik samoproglašene Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine u vrijeme rata (1991-95.), Martić se tereti da je predvodio lokalnu policiju i ostale oružane snage u akcijama protjerivanja i ubijanja više stotina ne-Srba.



Optužen je i za namjerno uništavanje domova i ostale javne i privatne imovine, te za nezakonite napade na Zagreb tokom 1995.



Optužba pokušava da dokaže da je Martić, koji je uživao podršku Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) i beogradskih vlasti, odgovoran za izbijanje nasilja u Hrvatskoj.



Njegovi pak branioci tvrde suprotno, a to je da su se krajiški Srbi samo branili. A da bi potkrijepili tu tezu, ove su sedmice pred sud izveli Lazara Macuru, prvog krajiškog ministra informisanja.



Macura je izjavio da je pobuna koja je 1991. izbila u Hrvatskoj bila uzrokovana strahom Srba da će se, čim Hrvatska postane nezavisna država, „istorija ponoviti“. On je sudijama rekao da je nova hrvatska vlast, na čijem se čelu nalazio pokojni predsjednik Franjo Tuđman, imala isti cilj kao i ustaški režim tokom Drugog svjetskog rata – da broj Srba u Hrvatskoj svede na „svega tri procenta cjelokupnog stanovništva“.



On je u svom svjedočenju ponovio ono što je rekao njegov nasljednik Ratko Ličina – ministar informisanja „vlade Krajine u izgnanstvu“, koji je svjedočio prethodnog mjeseca.



Poput Ličine, i Macura je insistirao na tome da su krajiški Srbi bili toliko istraumatizirani onim što su preživjeli pod nacističkim ustaškim režimom da su tokom devedesetih bili spremni da učine sve kako bi izbjegli sličnu sudbinu.



Macura je ispričao kako su, ubrzo nakon izbijanja nasilja 1991., srpski policajci u Krajini „odbili da nose policijske uniforme sa ustaškim znamenjem“, misleći pritom na hrvatski grb sa šahovnicom.



Ni nakon što je tužilac Dejvid Blek (David Black) tokom unakrsnog ispitivanja ukazao na to da taj simbol „nije ustaški izum“, već nacionalni amblem već stoljećima, svjedok nije odustao od svog stava.



„Možda, ali su isti simbol nosile i ustaše dok su za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijale Srbe“, odgovorio je on.



Prilikom davanja iskaza, svjedok je tvrdio da hrvatske vlasti tokom devedesetih nisu željele postići bilo kakav sporazum sa Srbima.



„Sve što su činili bilo je da pošalju svoju policiju i vojsku da nas ubiju“, rekao je on.



Tokom unakrsnog ispitivanja od strane tužilaštva, svjedok je potvrdio svoje ranije izjave da „svi Srbi treba da žive u jednoj državi“ i rekao da je to još uvijek njegov stav.



Takođe je izjavio da Srbi u Krajini „nikad nisu nanijeli nikakvo zlo Hrvatima“.



„U ovom ratu, mislim – ne u Drugom svjetskom ratu“, dodao je on.



A kad ga je na kraju svjedočenja sudija Frenk Hopfel (Frank Hopfel) upitao da li je još uvijek politički aktivan, Macura je rekao da nije i da radi sad kao prevodilac.



„To vas pitam zato što meni još uvijek zvučite kao političar“, rekao je sudija Hopfel.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Merdijana Sadović je voditeljica programa za Haški tribunal IWPR-a.