Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

HRVATSKA: SAZNANJA O ODREDIMA SMRTI

Izvjestaji o navodnim zlodjelima koja su pocinili pripadnici vojske izazvale su pravi kaos na hrvatskoj politickoj sceni
By Drago Hedl

Jedan bivsi zupanijski rukovodilac ovog je mjeseca sokirao citavu zemlju. On je, naime, javno priznao da su hrvatski odredi smrti u Osijeku – u vrijeme dok se, potkraj 1991. i pocetkom 1992., vodila bitka za obranu tog grada od srpskih snaga – ubili vise od 100 srpskih civila.


Bivsi osjecko-baranjski zupan i nekadasnji vojni zapovjednik te regije, Ladislav Bognar, izneo je zaprepascujuce podatke u intervjuu koji je dao za hrvatski tjednik Feral Tribune od 12. jula.


Nezavisni hrvatski mediji su jos davno izvjestili o spomenutim zlocinima, ali su vlasti odlucno poricale da su u njima sudjelovale, zbog cega za te zlocine sve do sada nitko nije bio kaznjen.


Bognarove izjave izazvale su pravi kao na politickoj sceni. Mnogi duznosnici su bivseg funkcionira optuzili za izdaju, odnosno za laganje s namjerom da se baci ljaga na hrvatski rat za nezavisnost.


Bognarove tvrdnje su medjutim potvrdili ne samo clanovi obitelji srpskih zrtava i ostali svjedoci, nego i oni hrvatski vojnici koji osjecaju stid zbog svega onoga sto je cinjeno u njihovo ime i koji ne zele da njihov vlastiti ugled bude ukaljan necim sto su ucinili pripadnici odreda smrti.


“Mog supruga Branka Lovrica, jednog od upravitelja osjecke poste, odveli su iz nase kuce u Sisackoj ulici 25. listopada/oktobra 1991. ljudi koji su nosili uniforme hrvatske vojske. Jedan svjedok koji je sve to promatrao kaze da su mu rekli da ga vode na saslusanje i da ce ga za pola sata vratiti. Uveli su ga u sivi BMW i ja od tada ne znam gdje je on”, izjavila je za IWPR Marija Lovric.


I ugledni osjecki onkolog, Milutin Kutlic, odveden je pod slicnim okolnostima iz svoje kuce 7. prosinca/decembra 1991. Susjedi su potvrdili da su toga dana vidjeli kako su oko 16 sati u njegovu kucu usla dvojica vojnika u maskirnim uniformama. Sutradan je doktor nadjen mrtav: njegovo je tijelo, zajedno sa jos jednim, neidentificiranim, plovilo rijekom Dravom.


Ustanovljeno je da je obojici ubijenih pucano u glavu. Takodje, obojici su ruke bile vezane, dok im je preko usta bila zalijepljena traka.


“Policija je pokrenula istragu, ali je sve ostalo na tome. Prosle godine mi je osjecki zupanijski tuzilac rekao kako jos uvijek radi na samom slucaju, ali da do tog trenutka nisu nadjeni dokazi o tome tko je pocinio ovaj zlocin”, izjavila je Kutliceva supruga Erika, pedijatrica koja se u trenutku otmice nalazila na poslu.


Jos nekoliko osjeckih Srba je nestalo na slican nacin. Medju njima je i medjunarodni sahovski majstor Bogdan Pocuca, cije je tijelo takodjer nadjeno u Dravi: i njemu su ruke bile vezane, a preko usta mu je bila zalijepljena traka.


Jedan lokalni Srbin, Radoslav Ratkovic, ipak je prezivio akciju koju su protiv njega poduzeli pripadnici odreda smrti, tako da je medijima i policiji iznio mnostvo dokaza o njima.


Ratkovic je bio zaposlen kao medicinski tehnicar u osjeckoj bolnici, a otela su ga 7. prosinca/decembra 1991. trojica vojnika odjevena u uniforme hrvatske vojske. Bio je saslusavan i tucen, da bi ga nakon toga odveli na obalu Drave. Pucali su mu u glavu.


Vjerujuci da je mrtav, vojnici su napustili mjesto zlocina. No, meci su prosli kroz Ratkovicevu vilicu i on je prezivio. Uspio se docepati obale i sakrijti se u grmlju, odakle je video kako se vojnici vracaju i kako sa sobom nose Kutlicevo tijelo koje su potom bacili u reku.


Ratkovic je identificirao dvojicu od te trojice vojnika, cija je puna imena i prezimena saopcio policiji. Izjavio je i da su ti vojnici ispitivali jos osmoro ljudi, koje su potom takodjer ubili.


IWPR je saznao imena nekih od osjeckih zrtava. Medju njima su bili i Mile Stanar, Dragan Stojic, Dragan i Dusko Bekic, Cedomir Vuckovic i Dusko Bosnjak.


Zaposleni u uredu okruznog tuzioca u Osijeku potvrdili su da posjeduje izvjestaje i foto-dokumentaciju koji su sacinjeni tokom policijske istrage svih tih zlocina. Ali, prema njihovim rijecima, jos uvijek – ni poslije dvanaest godina od ubojstava – ne postoje indicije o tome tko je za te zlocine odgovoran.


U medjuvremenu su jos dvojica svjedoka, branitelj Vjenceslav Bill i radnik sluzbe za odrzavanje Ivan Ferenc, stupili u kontakt s policijom, tvrdeci da raspolazu odredjenim saznanjima o onome sto se tokom tog mracnog razdoblja dogadjalo.


Rodjaci zrtava, kao i veci deo javnosti, tvrde da policija i sudstvo ipak ne pokazuju dovoljno zanimanja za spomenute zlocine. Osnovni razlog za to, po njihovom misljenju, lezi u odsustvu politicke volje.


Kao jos jedan dokaz nespremnosti za suocavanje s hrvatskim zlocinima, oni navode aktuelni sudski proces koji je pokrenut zbog ubojstva 19 srpskih civila u Paulinom Dvoru. Samo protiv dvojice od ukupno desetorice vojnika – koliko ih je bilo obuhvaceno istragom – podignute su i optuznice.


Drago Hedl je redovni suradnik IWPR-a iz Osijeka.