HOLANDJANI POD NOVOM ISTRAGOM ZBOG SREBRENICE

U toku je postupak koji je pokrenut sa namerom da se utvrdi moze li Holandija biti proglasena odgovornom za nehat svojih vojnika u Srebrenici.

HOLANDJANI POD NOVOM ISTRAGOM ZBOG SREBRENICE

U toku je postupak koji je pokrenut sa namerom da se utvrdi moze li Holandija biti proglasena odgovornom za nehat svojih vojnika u Srebrenici.

Friday, 18 November, 2005

Svedocenjem bivseg ministra odbrane Jorisa Vorhevea (Joris Voorhoeve), 30. juna, okoncana su pripremna saslusanja na osnovu kojih ce biti procenjeno da li ce drzava Holandija moci da bude okrivljena zbog toga sto nije pruzila zastitu muslimanskim izbeglicama koje su se sklonile u bazu Ujedinjenih nacija nakon sto su u julu 1995. srebrenicku enklavu zauzeli bosanski Srbi.


U pitanju je proces koji se odvija pred Holandskim nacionalnim sudom i kojim bi se, ukoliko advokati uspeju u nameri da drzavu proglase odgovornom za postupke njenih vojnika u sklopu misije UN-a, mogao uspostaviti itekako vazan pravni presedan.


Osim toga, zrtvama je omoguceno da postave izvestan broj pitanja onima koje smatraju makar delimicno odgovornima za vlastite patnje, i koji su se prethodno zakletvom obavezali da ce govoriti istinu.


Ukupno sedam holandskih svedoka – uglavnom vojnih zvanicnika – svedocilo je o okolnostima koje su pratile pad enklave i o ponasanju holandskih pripadnika mirovnih trupa. Rec je o takozvanom Dacbatu, koji je bio zaduzen za zastitu srebrenicke «bezbedne zone».


Nekoliko dana nakon pada enklave, snage bosanskih Srba su 11. jula 1995., pod komandom generala Ratka Mladica, izvele masovno pogubljenje oko 8,000 muslimanskih muskaraca i decaka iz te oblasti. Neke od zrtava bile su prethodno razdvojene od svojih porodica, koje su autobusima odvezene izvan enklave. Ostali su pokusali da kroz sumu pobegnu na teritoriju pod bosanskom kontrolom; bili su, medjutim, zarobljeni, a kasnije i pogubljeni.


Srebrenicki masakr predstavlja jedinu epizodu krvavog rata u Bosni koju je Medjunarodni sud UN-a za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije vec proglasio genocidom.


Porodice dvojice nastradalih, koji su pre masakra boravili u holandskoj vojnoj bazi, trenutno razmatraju mogucnost pokretanja gradjanske parnice protiv holandske drzave zbog toga sto nije zastitila njihove bliznje, iako je postojao veliki broj nagovestaja da se bosanski Srbi nece prema njima ponasati u skladu sa medjunarodnim humanitarnim pravom.


Pred-procesna saslusanja ni za koga nisu obavezujuca, ali ce posredstvom njih advokati utvrditi da li raspolazu dovoljnom kolicinom dokaza.


Hasan Nuhanovic je bivsi prevodilac Dacbata kome je u srebrenickoj tragediji nastradala citava porodica. Njemu je bilo dozvoljeno da ode zajedno sa ocem, dok je mladji brat – kako je porodici receno – zajedno sa majkom i ostalim izbeglicama morao da se ukrca u srpske autobuse.


Hasanov otac odabrao je da ostane zajedno sa svojim mladjim sinom i suprugom. No, od trenutka napustanja holandske baze, gubi im se svaki trag.


Porodica Rize Mustafica zatekla se pak u masi od vise hiljada preplasenih izbeglica, koja je na dan pada srebrenicke enklave zastitu i pomoc potrazila u holandskoj bazi smestenoj u obliznjim Potocarima.


Jedan holandski vojnik nalozio je Mustaficu – koji je pri UN-u radio kao elektricar – da zajedno sa porodicom napusti bazu, i to uprkos cinjenici da su ga zapovednici Dacbata stavili na spisak lokalnog osoblja koje je trebalo da ostane sa vojnicima.


Tako je porodica Mustafic krenula zajedno, ali su ih bosanski Srbi razdvojili. Rizo se nikada nije vratio, niti su pronadjeni njegovi ostaci.


Njegova supruga sa dvoje dece danas zivi u Holandiji; porodica je sudelovala u pokretanju ovog postupka.


Da bi doslo do sudjenja, prethodno mora biti pokazano da je holandska drzava odstupila od proklamovane politike Ujedinjenih nacija. A upravo to je pravna zastupnica ostecenih porodica, Lizbet Zegveld (Liesbeth Zegveld), pokusala da ucini na preliminarnom saslusanju.


«Potpuno je nova stvar da pokusate da okrivite holandsku drzavu za ono sto se dogodilo tokom misije UN-a», kaze pravnica Hakelina Verin Stjuart (Heikelina Verrijn Stjuart).


Ukoliko bi se pred sudom dokazalo da su mirovnjaci prekrsili proceduru i standarde UN-a, holandska bi drzava postala pravno odgovorna za vlastito nemarno ili u ozbiljnoj meri nezakonito ponasanje, tvrdi Zegveldova.


Advokati smatraju da cinjenica da je jedan vojnik, bez konsultovanja pretpostavljenih, Mustaficu rekao da napusti privremeni logor u Potocarima moze biti protumacena kao nemar.


Kada je rec o Nuhanovicevom mladjem bratu, porodici je kazano da on moze ostati jedino ako poseduje licnu kartu UN-a, te da mu se takav dokument ne moze izdati naknadno, u samom logoru. Nekoliko svedoka je to negiralo.


«Ukoliko vam je poznato da je ta dokumenta moguce naciniti u logoru, vi ste u prilici da spasete barem nekoliko ljudi», kaze Zegveldova.


Sledeca stvar koja je na saslusanjima «isplivala» jeste cinjenica da je holandski komandant Ton Karemans (Ton Karremans), u razgovoru sa staresinama UN-a, rekao da je medju izbeglicama ostala tek sacica muskaraca, dok ih je u stvari bilo preko hiljadu.


«Neprosledjivanje informacija unutar Dacbata, i ka visim instancama, predstavlja veliku gresku koju je Dacbat nacinio na terenu», kaze Zegveldova. «A trebalo je da oni budu oci i usi operacije.»


Advokati su sugerisali da je Dacbat takvim uskracivanjem informacija vezao ruke ne samo sebi, nego i da je sprecio adekvatnu reakciju visih struktura UN-a.


«Pitanje je koje su informacije prosledjivane, a koje nisu, i zasto», tvrdi Zegveldova.


Uprkos cinjenici da je u dosadasnje dve istrage – prilikom izrade izvestaja koji je vlada narucila od holandskog Instituta za ratnu dokumentaciju (2002), odnosno tokom parlamentarne istrage (2003) – vec saslusano mnostvo svedoka, Zegveldova tvrdi da su novim saslusanjima pribavljeni «vazni dodatni dokazi».


Porodice poginulih i njihovi zastupnici ce na osnovu toga u naredne dve sedmice odluciti da li ce postupak biti nastavljen.


Ukoliko se opredele za tu mogucnost, najpre ce od suda morati da zatraze da se izjasni o tome da li je drzava Holandija prekrsila zakon. Ukoliko se ispostavi da jeste, porodice mogu podneti zahtev za nadoknadu stete, pri cemu bi sve to moglo da potraje veoma dugo.


Nuhanovic tvrdi da, nezavisno od ishoda, vec i sama cinjenica da su saslusanja odrzana predstavlja pobedu zrtava.


«Ovo je prvi put da su svedoci izvedeni pred sud i da svedoce pod zakletvom. A nisu dosli svojevoljno, nego zato sto su pozvani. Godinama sam se zalagao za to», rekao je on.


«Licno to smatram pobedom, bez obzira na krajnji rezultat.»


Stephanie van den Berg izvestava za AFP iz Haga.


Frontline Updates
Support local journalists