Haradinajevi tužioci „intervenisali“ povodom svedokovog zahteva za azil

Na suđenju komandantu kosovskih Albanaca rasplamsala se žestoka rasprava.

Haradinajevi tužioci „intervenisali“ povodom svedokovog zahteva za azil

Na suđenju komandantu kosovskih Albanaca rasplamsala se žestoka rasprava.

Ramush Haradinaj, Idriz Balaj and Lahi Brahimaj in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Ramush Haradinaj, Idriz Balaj and Lahi Brahimaj in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Friday, 2 September, 2011

Piše: Rachel Irwin iz Haga (TU br. 707, 2. septembar 2011.)

Advokati bivšeg kosovskog premijera, Ramuša Haradinaja (Ramush Haradinaj), kao i dvojice njegovih saoptuženika, saopštili su ove sedmice da se tužilaštvo „umešalo“ u zahtev za azil jednog zaštićenog svedoka.

Odbrana tu tvrdnju zasniva na nedavno obelodanjenoj prepisci između Pola Rodžersa (Paul Rogers) – kao glavnog tužioca u delimično obnovljenom postupku – i advokata dotičnog svedoka optužbe. Reč je o zaštićenom svedoku „75“, koji je ove sedmice započeo svoj iskaz pred Haškim tribunalom.

Zemlja u kojoj svedok trenutno živi nije bila imenovana.

Advokat drugog optuženika, Lahija Brahimaja – Ričard Harvi (Richard Harvey) – kazao je da je taj novi podatak njemu predočen „doslovce nekoliko minuta pre ulaska u sud“, a sve uprkos tome što je prethodnog dana već počeo sa unakrsnim ispitivanjem tog svedoka.

„Meni su [tužioci] namerno uskratili informacije kojima su raspolagali“, rekao je on sudijama.

Advokat koji zastupa trećeg optuženika, Idriza Baljaja (Idriz Balaj), ukazao je na to da odbrana zahteva da se Rodžers kazni zbog ovakvog „ponašanja i postupanja“.

Saslušanje koje je održano 1. septembra postalo je u jednom trenutku toliko napeto i oštro da je Haradinajev advokat Ben Emerson (Ben Emmerson) stranama u sporu sugerisao da pokušaju da „snize temperaturu“ u sudnici.

Rodžers je negirao pomenute navode i rekao kako „nikada nikakav sporazum“ nije bio postignut sa „dotičnim pojedincem“. Ostalo je nejasno da li se „pojedinac“ odnosilo na samog svedoka ili na advokata koji ga zastupa.

Emerson i dalje tvrdi kako je moguće samo „jedno čitanje“ Rodžersovog pisma, te kako ono ukazuje na „svesno, znalačko i namerno“ mešanje u svedokov podnesak za azil.

„Gospodin Rodžers vam je rekao da to nije tačno, i optužio me za pogrešno razumevanje“, nastavio je Emerson. „[Ali] upravo je tako bilo.“

Rodžers je priznao da je dokumente, u skladu sa obavezama koje tužilaštvo ima u tom pogledu – i kojima, kako je rekao, nastoji da odgovori „pravično i adekvatno“ – trebalo obelodaniti ranije. Kazao je i da je, kada je toga dana pregledao arhivu, navedeni materijal poslao odbrani čim ga je spazio.

Naglasio je, međutim, da su mnogi dokumenti koji se tiču Svedoka 75 već bili predati, uključujući i neke koji su po okrivljene oslobađajući ili potencijalno oslobađajući. Rodžers se posebno osvrnuo na iskaze u kojima svedok priznaje da je lagao u vezi sa svojim „imigracionim zahtevom“.

„Taj materijal je odbrani bio dostavljen . . . čim joj je mogao biti dostavljen“, rekao je Rodžers sudijama.

On je odbacio optužbe odbrane da je „nemaran“ i „napažljiv“, rekavši: „Ja se nikada nisam ponašao na taj način.“

Predsedavajući sudija Bakone Džastis Moloto (Bakone Justice Moloto) zatražio je od obeju strana da „sve stave na papir“, kako bi veće moglo da donese odluku o tome šta da se radi. Postignuta je saglasnost oko odlaganja ostatka iskaza Svedoka 75 za neki kasniji datum.

Emerson je od sudija zatražio da odu i korak dalje.

„Ovo suđenje ne bi trebalo da bude nastavljeno sve dok se na podneske koji će biti predati ne odgovori i dok se o njima ne odluči“, kazao je on. „Bilo bi vrlo pogrešno da bude nastavljeno suđenje u kojem tužilaštvo nije u stanju da ispuni obaveze obelodanjivanja.“

Kao bivši komandant Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), Haradinaj je 2008. oslobođen po svih 37 tačaka optužnice protiv njega, uključujuči i optužbe za ubijanje i mučenje srpskih civila, kao i navodnih albanskih i romskih kolaboracionista, u sukobu koji je potkraj devedesetih trajao na Kosovu.

Baljaj je, kao bivši pripadnik OVK-a, takođe oslobođen, dok je Brahimaj – još jedan nekadašnji pripadnik OVK-a – proglašen krivim za okrutno postupanje i osuđen na šest godina zatvora.

Tužioci su se žalili na oslobađajuće presude, tvrdeći da je zastrašivanje svedoka „ugrozilo“ suđenje.

Usled toga, kako su rekli, nisu bili u stanju da obezbede iskaze dvojice ključnih svedoka, od kojih je jedan Šefćet Kabaši (Shefqet Kabashi), koji je prošle sedmice priznao krivicu po optužbama za nepoštovanje suda koje su proistekle iz prvog suđenja, i koji je na ponovnom suđenju opet odbio da odgovori na većinu pitanja. (Vidi tekst „Svedok odbija da svedoči na suđenju Haradinaju“.)

U presudi koju su izrekle u julu 2010. godine, žalbene su sudije zaključile kako je sudsko veće „propustilo da uvaži ozbiljnost pretnje koju zastrašivanje svedoka predstavlja po celinu procesa“, te da je isuviše naglasilo „potrebu da tužilaštvo ne dobije više vremena nego što mu je bilo dodeljeno za izvođenje dokaza . . . ne vodeći računa o mogućnosti da se obezbedi potencijalno važno svedočenje“.

Odlučeno je da Haradinaju i Baljaju treba iznova suditi po šest tačaka za ubijanje, okrutno postupanje i mučenje; a Brahimaju po četiri od tih šest tačaka.

Sve te optužbe tiču se logora OVK-a u Jablanici, u kojem su, po rečima tužilaca, bili tučeni, mučeni i pritvarani oni koji su, nezavisno od svoje nacionalnosti, bili smatrani srpskim kolaboracionistima.

Pre no što su ove sedmice u središte pažnje dospela pitanja koja se tiču ponašanja tužilaštva, Svedok 75 je ispričao kako su vojnici OVK-a njegovog brata odveli u logor u Jablanici zbog sumnje da je kolaboracionista, mada mu je – po rečima svedoka – to bilo objašnjeno tek kasnije.

A kada je svedok otišao u Jablanicu i pokušao da vidi svog brata, prvi put je bio odbijen, ali mu je kasnije u nekoliko navrata to bilo omogućeno.

„Dugo se nije kupao“, rekao je svedok povodom toga kako je njegov brat izgledao prilikom tih susreta. „Hrana mu je bila davana jednom nedeljno, kao da hranite psa.“

Brat je svedoku rekao da su ga tukli ljudi koji su na sebi imali maske, „tako da zapravo nije mogao da zna ko ga tuče“.

Svedok je rekao da je prilikom jedne posete, njihova majka – koja je takođe došla – poželela da zagrli njegovog brata, ali da ju je on zamolio da to ne radi, jer ga je nakon batina koje je pretrpeo sve bolelo. A kada su stražari odvodili brata, „držali su ga za ruke kako bi mogao da hoda“, kazao je svedok.

Svedok je rekao kako je jednog od okrivljenih – Brahimaja – video u jablaničkom logoru u kojem je boravio njegov brat, napominjući da su ga „vojnici pozdravljali.

„Pokušao sam da ga pozovem, ali se on pravio da me ne poznaje“, kazao je svedok, koji tvrdi da je u Jablanici video još jednog okrivljenika – Baljaja.

Podrobnije o ovom slučaju vidi u tekstu „Počelo ponovno suđenje Haradinaju“.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.

Frontline Updates
Support local journalists