Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

GRANIĆ OSPORAVA NAVODE O ČIŠĆENJU KRAJINE

Bivši hrvatski ministar inostranih poslova kaže da su takvi navodi o Operaciji Oluja „netačni i štetni“.
By Julia Hawes
Nikakvog etničkog čišćenja nije bilo na području Krajine nakon Operacije Oluja – izjavio je ove sedmice jedan od svedoka odbrane na suđenju bivšem komandantu hrvatske specijalne policije, Mladenu Markaču.



Mate Granić, koji je za vreme pomenute vojne ofanzive (u avgustu 1995.) obavljao dužnost ministra inostranih poslova, izjavio je pred Haškim tribunalom kako – uprkos tome što u danima nakon Operacije Oluja jeste bilo „pojedinačnih“ zločina – ne postoje dokazi o masovnom ubijanju hrvatskih Srba.



Takve glasine o etničkom čišćenju su „netačne i štetne“ – kazao je Granić sudijama.



Markač je, zajedno sa generalima Antom Gotovinom i Ivanom Čermakom, optužen za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu koji je rezultirao zločinima počinjenim nad srpskim civilima tokom i nakon Operacije Oluja, čiji je cilj bilo ponovno zauzimanje područja Krajine, koje je do avgusta 1995. bilo pod srpskom kontrolom.



Kao komandant specijalne policije, Markač je nadzirao operaciju i funkcionisanje jedinica specijalne policije iz čitave Hrvatske koje su sudelovale u Operaciji Oluja. U optužnici se navodi da je Markač kontrolisao i operacije pripadnika artiljerijskih jedinica Hrvatske Vojske (HV) koje su u mesecima koji su prethodili vojnoj ofanzivi i nakon nje bili pridruženi njegovim snagama.



U optužnici se Markač tereti za to da je odobrio, negirao i minimizovao tadašnju zločinačku aktivnost – koja je podrazumevala to da su lica koja su mu bila potčinjena tokom Operacije Oluja pljačkala, uništavala, nehumano tretirala i ubijala krajiške Srbe.



Granić je početkom devedesetih radio u zdravstvu, kao konsultant Svetske zdravstvene organizacije, a sudijama je rekao kako je za ulazak u politiku bio motivisan time što je shvatio „opasnost koju za Hrvatsku predstavlja mogućnost stvaranja velike Srbije“.



„Hrvatska je bila pod direktnom pretnjom“, kazao je sudijama Granić, koji je u vladu ušao kao zamenik ministra inostranih poslova zadužen za staranje o raseljenim osobama i ostalim žrtvama rata. Tokom rata je osnovao i vladinu kancelariju za „milion“ raseljenih osoba i izbeglica.



Markačev branilac, Goran Mikuličić, upitao je da li je u to vreme u Hrvatskoj postojala politika favorizovanja žrtava i raseljenih lica iz jedne etničke grupe na račun onih iz drugih.



„Apsolutno ne“, odgovorio je Granić. „Tri procenta raseljenih osoba su bili Srbi. Većina izbeglica su bili Bošnjaci. Nije bilo ozbiljnijih incidenata, premda nipošto nije bilo lako izaći na kraj sa toliko ljudi.“



Granić je dodao i da je ipak „postojala nada da će pitanje reintegracije moći da bude rešeno mirnim putem“ nakon Operacije Oluja.



Granić je sudijama govorio i o „specijalnom ustavnom zakonu“ koji je garantovao prava manjinskim grupama i kojeg je doneo tadašnji predsednik Franjo Tuđman.



Mikuličić je Granića pitao da li je bilo ikakvih problema u vezi sa zaštitom srpskog stanovništva koje je živelo u Hrvatskoj.



„Nikada nije bilo nikakvih dilema ili sumnji oko činjenice da su Srbi hrvatski građani i da treba da uživaju najviši stepen zaštite“, kazao je Granić sudijama.



Međutim, dodao je on, postojali su i odmetnuti Srbi iz ruralne Hrvatske, koji su bili „izloženi snažnoj indoktrinaciji“.



„Njihovo rukovodstvo je odbacilo i samu pomisao na hrvatsku državu“, rekao je Granić. „To je bio glavni problem, koji je kasnije doveo i do odlaska onih ljudi nakon Operacije Oluja.“



Pa ipak, Granić je negirao da je bilo kršenja ljudskih prava Srba. On je rekao da se suživot Hrvata i krajiških Srba odvijao zahvaljujući pomoći, zaštiti i saradnji sa Ujedinjenim nacijama.



Granić je rekao i da je vlada bila itekako svesna važnosti „poštovanja zakona ratovanja“. On je napomenuo da je nakon sastanka koji je održan 3. avgusta 1995. – na kojem su usvojena pravila i propisi koji su se ticali Operacije Oluja – Tuđman odlučio da o svojim planovima obavesti sve strane ambasadore.



Mikuličićevo pitanje se odnosilo na reakcije međunarodne zajednice nakon ofanzive.



Granić je pomenuo početnu reakciju Karla Bilta (Carl Bildt), tadašnjeg specijalnog izaslanika Evropske Unije za bivšu Jugoslaviju, koji je granatiranje Knina nazvao „prekomernim, nasumičnim“ i zatražio da se Tuđman „izvede na suđenje“ pred Haškim tribunalom.



„Kao ministru, bilo mi je teško da to prihvatim“, kazao je Granić, dodajući da prema informacijama kojima je on raspolagao nikakvog prekomernog ili nasumičnog granatiranja nije bilo.



„Dolazeći na skup u Tvrđavi [u Kninu], nisam video nijednu srušenu kuću“, rekao je Granić sudijama.



Granić je kazao i da su brojke koje se tiču deportacije hrvatskih Srba – „preuveličane“.



Mnoge od tih osoba, dodao je on, strahovale su od odmazde zbog toga što su odbile da priznaju Hrvatsku kao državu.



„Ljudi su osudili zločine i kriminalno ponašanje hrvatske strane nakon Operacije Oluja“, rekao je Granić, „[ali] smo bili zaokupljeni raspravom o mirnoj reintegraciji.“



Granić je sudijama kazao i da je vladi iz Knina stigla informacija da se tamo desio „veliki broj krivičnih dela“ – uključujući pljačke, spaljivanja i brojna ubistva. Pojačani su napori u pravcu demobilizacije, a vlada je – po Granićevim rečima – zatražila povećanje broja vojnika na području Knina.



„U početku smo bili duboko zabrinuti“ zbog medijske propagande koja se ticala zločina – kazao je Granić. Morale su da budu preduzete radikalne mere u vezi sa zločinima, dodao je on.



„Svako od nas je morao da učini sve što može kako bi se zločini što pre zaustavili“, rekao je Granić sudijama.



Granić je rekao i da se sastao sa ministrom unutrašnjih poslova kako bi zahtevao da 1,500 do 3,000 policajaca dođe na to područje, odnosno na „ogromnu teritoriju“ na kojoj policija nije bila u dovoljnoij meri prisutna.



Profesionalni vojnici nicu činili zločine – dodao je on.



Mikuličić je Granića pitao da li je prisustvao sastanku na kojem je vlada raspravljala o prekršajima koje je počinila specijalna policija.



„Nisam čuo za to“, rekao je Granić.



Mikuličić je Granića pitao i da li je ikada lično razgovarao s Markačem. Granić je rekao da se sa komandantom sretao privatno.



„Da li ste ikada u tim razgovorima sa njegove strane zapazili bilo kakav animozitet spram hrvatskih Srba?“, pitao je Mikuličić.



„Ne, nisam“, odgovorio je Granić.



Julie Hawes izveštava za IWPRiz Haga.