GLEDISTE: Nimalo blizi povratku

Preziveli iz Srebrenice ne mogu se vratiti kuci sve dok se vojnici koji su ucestvovali u genocidu nalaze na slobodi.

GLEDISTE: Nimalo blizi povratku

Preziveli iz Srebrenice ne mogu se vratiti kuci sve dok se vojnici koji su ucestvovali u genocidu nalaze na slobodi.

Saturday, 30 April, 2005

U kancelariji udruzenja "Majke Srebrenice" telefoni su zvonili citav dan. Bio je 2. avgust, dan kada je general Radislav Krstic, najvisi po cinu medju oficirima vojske bosanskih Srba koji su uhapseni u Hagu, trebalo da bude osudjen zbog svog ucesca u masakru, jula 1995. godine.


Novinari iz celog sveta zeleli su da cuju i nas, koji smo na srebrenickim poljima smrti ostali bez svojih najmilijih.


Sest dugih godina cekali smo da Hag zbog pocinjenih zlocina nekoga privede pravdi. Sest godina cekali smo na presudu u kojoj bi tragedija bila nazvana pravim imenom: genocid.


Sada, kada je presuda konacno doneta, mi smo iznenada zacutali. Zaista, nismo znali sta da kazemo. Sta smo ocekivali? Nismo li, mozda, ocekivali previse?


U stvarnosti, za nas koji smo preziveli, a koji smo ostali bez clanova porodice, i naredni dan bice kao i svaki drugi. I 3. avgust zapocece jos jednim jutrom u kome cemo se probuditi misleci na one koji vise nisu sa nama.


Preracunato u dane, Krsticeva kazna nije blaga. Zbog genocida on ce narednih 15.816 jutra provesti u zatvoru. (Odbija mu se iznos odsluzene kazne, tako da je on vec pregurao vise od dve i po, od ukupno 46 godina.)


Ali, ukoliko uzmete u obzir da je u Srebrenici oko 10.000 muskaraca starih izmedju 13 i 70 godina brutalno pogubljeno za svega tri dana, pokazuje se da je Krstic za svaku od svojih zrtava dobio zatvorsku kaznu od otprilike dan i po - ili, ukoliko se pridrzavamo minimalne sudijske procene broja mrtvih na oko 7.500, dva cela i jednu cetvrtinu dana po ljudskoj zrtvi. Iz tog ugla posmatrano, u pitanju je zbilja zanemarljiva kazna.


U svakom slucaju, postoji izvesna uteha u tome sto ce Krstic verovatno i umreti u zatvoru. Njegovo kaznjavanje nece nam vratiti one koji su poginuli. Ali, to je neophodan korak ka pravdi. Nju zahtevaju i mrtvi, i preziveli clanovi njihovih porodica.


Trebalo bi da to pozdrave i bosanski Srbi. Izlazak pred lice pravde jedini je nacin na koji se oni mogu osloboditi bremena odgovornosti za ratne zlocine koje se srucilo na citavu njihovu naciju.


Nase udruzenje, "Majke Srebrenice", nekoliko puta je posetilo Hag. Cilj nam je bio da upoznamo sud sa stavovima porodica poginulih. Kljucni zahtevi odnose se na to da Tribunal istrazi ulogu medjunarodne zajednice u masakru, kao i da, u skladu sa razmerama zlocina, podigne sto veci broj optuznica za genocid i ratne zlocine.


Radovan Karadzic i Ratko Mladic bili su politicki i vojni lideri Republike Srpske od samog pocetka rata, te su zbog toga optuzeni i za Srebrenicu. Pa ipak, cak i ukoliko budu odvedeni u Hag, nece im se suditi samo zbog Srebrenice. I, mada bi svet na njihovo hapsenje gledao kao na trijumf pravde, tesko je verovati da ce to, samo po sebi, znaciti pravdu i za Srebrenicu.


Ukoliko izuzmemo Karadzica i Mladica, samo se Krstic, Drazen Erdemovic (vojnik iz jedinice koja je ucestvovala u masakru) i potpukovnik Dragan Obrenovic nalaze u Hagu zbog Srebrenice. Do sada su jedino Krstic i Obrenovic bili optuzeni za genocid i ratne zlocine. Erdemovic je, kao neko ko je licno priznao da je u selu Pilica, nadomak Srebrenice, ubio vise od 120 ljudi, dobio kaznu od svega pet godina u zamenu za svedocenje protiv Krstica.


I to je za sada sve, kada je rec o optuzenima za ucesce u srebrenickom genocidu. Predstavnici Tribunala izneli su objasnjenje po kome ce biti gonjeni samo oni sa vrha civilne i vojne hijerarhije. A sta ce biti sa ostalima?


Cak i ukoliko svi veliki igraci uistinu zavrse iza resetaka, zene iz Srebrenice nece se moci vratiti svojim kucama sve dok su osumnjiceni nizeg ranga, oni koji su u stvari vrsili pogubljenja, jos uvek na slobodi.


Pomislite na sve one koji su pomogli generalu Krsticu da ubije 10.000 ljudi za samo tri dana - bio je to veoma tezak zadatak. Trebalo je najpre zrtvama vezati ruke. Kamioni i buldozeri bili su neophodni za prevoz i ukop. Za prebacivanje zarobljenih Bosnjaka, bio je potreban veliki broj autobusa.


Za izvrsenje tog zadatka, morale su biti mobilisane policija i opstinske sluzbe gradova u istocnoj Bosni. Kao deo vojnih snaga, osim generala, brojnih pukovnika, kapetana i majora, u srebrenickim zlodelima ucestvovala je i paravojska.


Pa ipak, ne samo da se ti ljudi nalaze na slobodi nego su mnogi od njih zadrzali svoje uticajne politicke pozicije u Srebrenici i drugim gradovima u istocnoj Bosni. Ljudi koji su dovoljno hrabri da se vrate ne plase se vise Karadzica i Mladica. Ali znaju da se oni koje Tribunal smatra sitnim ribama jos uvek nalaze na ulicama, i da predstavljaju neposrednu pretnju bezbednosti onih koji bi mozda zeleli da se vrate.


Haski zvanicnici kazu da bi samim izvrsiocima trebalo da se sudi pred lokalnim sudovima. Izuzev Ustavnog suda, postdejtonska Bosna nema nijednu drugu zajednicku sudsku instituciju. Oba entiteta imaju vlastite sudove, a zakoni su im razliciti. Sudovima iz Federacije nije dozvoljeno hapsenje osumnjicenih za ratne zlocine u Republici Srpskoj. Policija iz Federacije ne moze da predje u Republiku Srpsku, i obratno.


Usled toga je zadatak hapsenja i sudjenja ratnih zlocinaca prepusten policiji i sudskom sistemu bosanskih Srba - sto je jednostavno nezamislivo.


I tako, mozda sad znamo zasto smo cutali onog dana kada je Krstic osudjen. Nije to bio trijumf pravde, nego tek pocetak njenog sprovodjenja.


Hajra Catic, predsednica naseg udruzenja, izgubila je u masakru muza Junuza i sina Nina. Ona nije odgovarala na telefonske pozive na dan presude buduci da je bila pozvana u Hag da licno prisustvuje njenom izricanju.


Posmatrala je Krstica pazljivo. Sa stakama i bez vestacke noge - kasnije je nagazio na minu - on se mozda nadao da ce kod nekoga izazvati sazaljenje. Hajra kaze da je Krstic, dok je sudija citao dugu presudu, iznoseci detalje o tome koliko su ljudi ubile Krsticeve jedinice, grizao usnu.


Presuda je dobra, izjavila je Hajra novinarima u Hagu. Sada vise niko ne moze da porekne da su Bosnjaci bili izlozeni genocidu.


Krstic je pogubio na hiljade nasih sinova, brace i muzeva, u ime jednog politickog entiteta, Republike Srpske, koji vise nikada nece videti. A kada se okrenuo i zaputio na izdrzavanje kazne, Hajra je obrisala suze.


H. N. je preziveo srebrenicki masakr. Sada radi za jednu medjunarodnu organizaciju.


Frontline Updates
Support local journalists