DOSJE: Vidoje Blagojevic i Dragan Jokic (IT-0260-T)

Friday, 18 November, 2005

The link has been copied

IWPR ICTY

Optuznica: Dopunjena optuznica, podignuta 26. svibnja/maja 2003. Vidoja Blagojevica tereti se za sudjelovanje u genocidu (clanovi 4(3)(e), 7(1) i 7(3) Statuta Tribunala); zatiranje, kao zlocin protiv covjecnosti (clanovi 5(b), 7(1) i 7(3)); ubojstvo, kao zlocin protiv covjecnosti (clanovi 5(a), 7(1) i 7(3)); ubojstvo, kao krsenje zakona i obicaja ratovanja (clanovi 3, 7(1) i 7(3)); progone, kao zlocin protiv covjecnosti (clanovi 5(h), 7(1) i 7(3)); i nehumani cin prisilnog raseljavanja, kao zlocin protiv covjecnosti (clanovi 5(i), 7(1) i 7(3)). Dragana Jokica se tereti za iste zlocine, osim sudjhelovanja u genocidu i prisilnog raseljavanja, kao i optuzbe po Clanu 7(3) iz svih tocaka.

Postupak: Vidoje Blagojevic je optuzen (po posljednjoj optuznici, kojoj je prethodilo vise verzija) 26. svibnja/maja 2003. Prvi put se pred sudom pojavio 16. kolovoza/augusta 2001. i izjasnio kao nevin po svim tockama. Presuda je izrecena 17. sijecnja/januara 2005. Osudjen je na 18 godina zatvora za sudjelovanje u genocidu (pomaganje i poticanje), ubojstvo (kao krsenje zakona i obicaja ratovanja i zlocin protiv covjecnosti), pomaganje i poticanje progona, te nehumano postupanje. Dragan Jokic je optuzen (po poslednjoj optuznici, kojoj je prethodilo vise verzija) 26. maja 2003. Prvi put se pred sudom pojavio 21. avgusta 2001. i izjasnio kao nevin po svim tockama. Presuda je izrecena 17. januara 2005. Osudjen je na devet godina zatvora za pomaganje i poticanje progona, pomaganje i poticanje ubojstva (kao krsenje zakona i obicaja ratovanja i zlocina protiv covjecnosti), te pomaganje i poticanje progona.

Cinjenicni navodi: Tuzilastvo je u optuznici navelo da je Blagojevic, imajuci u vidu nacin na koji je zapovijedao Bratunackom brigadom, osmislio zlocinacke aktivnosti svojih potcinjenih, da je za te aktivnosti odgovoran, da je osobno sudjelovao u “zajednickom zlocinackom poduhvatu” deportiranja ili ubijanja muslimanskog stanovnistva srebrenicke enklave, te da je osobno “znacajno pomogao i olaksao cinjenje zlocina”. Iste navode o sudjelovanju u “zajednickom zlocinackom poduhvatu” i pomaganju zlocinackih radnji tuzilastvo je iznijelo i povodom Jokica, kojeg se ne tereti za zapovjednu odgovornost. Postupak protiv optuzenih ozbiljno je doveden u pitanje kada je sudsko vijece, neposredno po okoncanju dokaznog postupka optuzbe, djelomicno usvojilo prijedlog obrane o povlacenju optuzbi. Suci su procijenile da tuzilastvo nije uspjelo predociti dovoljno uvjerljive dokaze o Blagojevicevom sudjelovanju u “zajednickom zlocinackom poduhvatu”, niti pokazati da je on na bilo koji nacin neposredno sudjelovao u zlocinima. Osim toga, procijenili su i da tuzilastvo nije dokazalo ni da je Jokic osobno planirao, podstrekivao ili naredjivao zlocine, uslijed cega je odbacen najveci broj optuzbi koje su ga teretile za neposrednu odgovornost. Medjutim, odredjeni elementi osobne odgovornosti (kod obojice okrivljenih) nisu negirani, kao ni optuzbe protiv Blagojevica za zapovjednu odgovornost.

Vazna pitanja: Alternativni lanac zapovijedanja i status okrivljenih: Branioci su tokom sudjenja insistirali na tome da njihovi klijenti unutar struktura VRS-a nisu uzivali nikakav ugled, tako da nisu ni mogli uciniti bilo sto znacajno, cak ni uz podrsku najblizih suradnika. Pogotovo su u tim tvrdnjama uporni bili Blagojevicevi branioci. Svjedoci obrane su govorili o tome kako je situacija u srebrenickoj enklavi bila toliko haoticna i kako je komunikacija bila toliko slaba, da Blagojevic prakticno nije bio u stanju kontrolirati vlastite jedinice. Dalje, advokati su isticali kako odjeljenje za sigurnost Bratunacke brigade, koje je sudjelovalo u zlocinima, nije bilo pod kontrolom njihovog klijenta (sudsko vijece je na kraju zakljucilo da je, premda odjeljenje za sigurnost nije uvijek podnosilo izvjestaje zapovjedniku brigade, u slucajevima kakvi su spomenuti zlocini ipak bilo duzno to uciniti). Jokiceva obrana je pak insistirala na tome da je on bio toliko los zapovjednik da ne bi ni bio u stanju isplanirati genocid, odnosno da ga, ako je i bio sposoban, njegove starjesine nisu dovoljno postivale da bi ga ukljucile u takvo planiranje. Jedan od svjedoka je izjavio da je Jokic bio “drzan na distanci”, dok se drugi prisjetio kako su ga starjesine omalovazavale. Pored toga, istaknuto je i da Jokic nije bio politicki aktivan, to jest da nije bio clan Srpske demokratske stranke (SDS) – sto ga je bitno razlikovalo od ostalih oficira. Sudsko vijece je Jokica na kraju proglasilo krivim iskljucivo za pomaganje i poticanje ratnih zlocina, sto je dobrim dijelom posljedica opisane strategije obrane.

Batlerov izvjestaj: Americki vojni analiticar Ricard Dz. Batler (Richard J. Butler) sacinio je vojni izvjestaj u kojem je analizirao zapovjednu strukturu srebrenicke operacije, s ciljem da utvrdi sto se dogodilo, koje su jedinice u tome sudjelovale i tko je odgovoran. Doticni je izvjestaj izvorno nacinjen za potrebe sudjenja generalu Radislavu Krsticu, ali je naknadno revidiran i prilagodjen potrebama postupaka koji su vodjeni protiv kasnijih optuzenika – ukljucujuci Blagojevica i Jokica. Batlerov izvjestaj se oslanja na brojne izvore; u njemu su iznesene cinjenice i kalendar dogadjanja, a na taj se matarijal potom u vise navrata oslanjalo tuzilastvo prilikom izvodjenja dokaza. Izvjestaj je lisen bilo kakve osobne note, posto se u njemu nalaze podaci o vojnom angaziranju uopce; ne tice se nijednog pojedinacnog slucaja, nego sadrzi gradju koja moze biti koriscena u svim postupcima.

Bitni momenti sudjenja: Svjedocenje Momira Nikolica: Na sudjenju je, u skladu s dogovorom o priznanju krivice koji je postigao s tuzilastvom, svjedocio i Momir Nikolic – Blagojevicev potcinjeni i nacelnik sigurnosti Bratunacke brigade. U vrijeme sklapanja nagodbe, pojavile su se nedoumice oko laznih izjava koje je Nikolic prethodno davao tuzilastvu, i koje nisu ukljucene u izjavu koja je pratila priznanje. Tako se moglo zakljuciti da je Nikolic lagao svojim advokatima kada im je priznao da je sudjelovao u brojnim zlocinackim aktivnostima – pogotovo onda kada im je rekao da je osobno naredio masakre u Kravici (nad vise od 1.000 bosanskih Muslimana, koji su se nalazili u jednom skladistu) i Sandicima – a sve s ciljem postizanja sto bolje nagodbe o priznanju krivice. Tuzilastvo je to utvrdilo jos prije no sto su spomenuti navodi uklonjeni iz dokumenta, ali ovaj incident i dalje izaziva brojne komentare.

Potonje je pitanje bilo pokrenuto i 29. ruijna/septembra, kada je Nikolica unakrsno ispitivao Blagojevicev advokat Majkl Karnavas (Michael Karnavas). Karnavas je pokusao dovesti u pitanje Nikolicev kredibilitet, optuzujuci ga da je svoju izjavu prilagodio potrebama tuzilastva, umjesto da se rukovodi istinom. Advokat je pritom bio veoma ostar; udarao je rukom o sto i upirao prstom u svjedoka. Pozvao se na Nikoliceve lazi i kada je govorio o njegovim izjavama u kojima stoji da se Blagojevic redovno vidjao s generalima Ratkom Mladicem i Radislavom Krsticem, sto bi znacilo da je i njegov klijent sudjelovao u zavjeri ciji je cilj bio genocid, kao i u ostalim zlocinima nad bosnjackim stanovnistvom. Zbog preopsirnih i zaobilaznih odgovora na Karnavasova pitanja stekao se utisak da je zaista rijec o nepouzdanoj osobi: mada obrana od toga mozda i nije imala neposredne koristi, sve to je svakako bacilo sjenku na tuzilastvo, odnosno nacin na koji je ono pokusalo ostvariti nagodbu. Stovise, u svojoj konacnoj presudi sudsko vijece je istaklo kako je “oprezno pristupilo onim dijelovima iskaza Momira Nikolica koji bi se mogli iskoristiti protiv drugih osoba” – sto sasvim jasno pokazuje da je Karnavasova strategija diskreditiranja svjedoka ipak dala odredjene rezultate.

Sastav suda: Sudsko vijece I: sudac Liu Dakun (Liu Daqun), predsjedavajuci sudac Vladimir Vasilenko (Volodymyr Vassylenko), sutkinja Karmen Maria Argibej (Carmen Maria Argibay). Tuzilastvo: Piter Mekloski (Peter McCloskey), Stefan Vespi (Stefan Waespi), Antoanet Isa (Antoinette Issa), Milbert Sin (Milbert Shin), Salvador Vijada (Salvador Viada). Obrana: Majkl Karnavas (Michael Karnavas) i Suzana Tomanovic za Vidoja Blagojevica; Miodrag Stojanovic i Branko Lukic za Dragana Jokica.

Izvjestaji IWPR-a: “SUDSKA KRONIKA: Bosanski kolovoz/august”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_233_3_ser.txt “SUDSKA KRONIKA: Slucaj Srebrenica”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_259_2_eng.txt “SUDSKA KRONIKA: Slucaj Srebrenica”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_275_6_ser.txt “O optuzenima za Srebrenicu”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_312_6_ser.txt “Prica o srpskim pogubljenjima”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_320_3_ser.txt “Sjecanje svjedoka koji je prezivio pogubljenje”, http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_321_1_ser.txt “Kljucni svjedok se ispricao zbog laganja”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_327_1_ser.txt “Odbjegli Muslimani prvo zaustavljeni, potom pobijeni”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_328_4_ser.txt “Razotkrivena logistika srebrenickog masakra”, http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_333_3_ser.txt “Propala optuzba za Srebrenicu”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_340_2_ser.txt “Otkrivena logistika zlocina”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_341_3_ser.txt “Ponovo o spornom izvjestaju”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_342_3_ser.txt “Svjedok kamionom prevozio srebrenicke leseve”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_346_3_ser.txt “Povucene neke od najtezih optuzbi za Srebrenicu”: http://www.iwpr.net/archive/tri/tri_352_1_ser.txt “Nikolicevo svjedocenje ponovo pod sumnjom”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_355_1_ser.txt “Optuzeni 'nije imao nikakvu vlast' u Srebrenici”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_366_3_ser.txt “Kratke vijesti”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_375_6_ser.txt “Zavrseno sudjenje Blagojevicu i Jokicu”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_376_3_ser.txt “Blagojevic osudjen za zlocin u Srebrenici”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_390_2_ser.txt “Srebrenicka zagonetka pred razrjesenjem”: http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_401_2_ser.txt