Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

DOBROVOLJNA PREDAJA HRVATSKIH GENERALA

Optuzeni generali predali su se da bi "pomogli Hrvatskoj".
By Drago Hedl

Hrvatski generali Ivan Cermak i Mladen Markac izgledali su prilicno svecano kada su se, u crnim odijelima, pojavili pred Haskim sudom 12. ozujka/marta.


Obojica su izjavili da se ne osjecaju krivima za niz optuzbi iz optuznice koja im je prethodno procitana. Radi se o dokumentu koji je za hrvatsku vladu predstavljao neugodno iznenadjenje, buduci da ju je suocio s nimalo lakim izborom izmedju distanciranja od radikalnih nacionalista s jedne, i smanjenja sansi za pridruzivanje Evropskoj Uniji, s druge strane.


Cermak je bogati naftas koji je upravljao Kninom nakon sto su hrvatske snaga usle u taj okupirani grad, dok je Markac zapovijedao specijalnim policijskim jedinicama koje su djelovale na tom podrucju. Njih se dvojicu tereti za sudjelovanje u "zajednickom zlocinackom poduhvatu", ciji je navodni cilj bilo protjerivanje srpskog stanovnistva iz oblasti Krajine.


Zagrebu je predana i izmijenjena, prosirena optuznica protiv generala Ante Gotovine, koji se vec mjesecima nalazi u bijegu.


U spomenutim se optuznicama - u kojima su iznesene za sada najteze optuzbe protiv hrvatskih zapovjednika - navodi da je vojno i policijsko rukovodstvo drzave planiralo i izvelo operaciju etnickog ciscenja, i to pljackom i unistavanjem imovine koja je pripadala srpskom stanovnistvu, a sve s ciljem obeshrabrivanja ili sprecavanja povratka pripadnika manjine u vlastite domove.


Medju najtezim optuzbama je i ona po kojoj su pripadnici hrvatskih snaga ubili "najmanje 150 krajiskih Srba", koji su bili "strijeljani, spaljeni ili zaklani".


Operacija Oluja - kako je glasio sluzbeni naziv oruzane akcije - bila je izvedena 5. kolovoza/ avgusta 1995. Kasnije je pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tudjman taj dan proglasio za drzavni praznik "domovinske nezavisnosti", koji je u medjuvremenu stekao status Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.


Medjutim, i Tudjmanovo se ime spominje medju imenima sudionika zajednickog zlocinackog poduhvata, odgovornih za pocinjene zlocine.


Hrvatskoj su vladi optuznice predate jos 1. uzujka/marta, ali je premijer Ivo Sanader - buduci da suradnja s Haskim sudom predstavlja itekako vruc politicki krumpir - njihovo postojanje ignoriralo punih tjedan dana, usprkos tome sto su mediji vec uveliko bili upoznati sa sadrzajem dokumenata, kao i odlukom optuzenika da dobrovoljno odu u Hag.


Premda je Sanader izjavio da je vlada jednostavno postupila u skladu s pravilima Tribunala, cini se da je ona zapravo kupovala vrijeme, odnosno da je on u medjuvremenu dogovarao predaju osumnjicenih.


Optuznice su stigle u veoma nezgodnom trenutku. Sanader je, naime, objelodanio da ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju 2007. predstavlja najvazniji zadatak njegove vanjske politike, dok je Brisel najavio da ce kljucni preduvjet za to biti suradnja s Hagom.


Na adresu Zagreba, zbog Gotovininog odbijanja da se preda, vec pristizu optuzbe za nepopustljivost, dok su parlamenti Nizozemske i Velike Britanije u medjuvremenu cak odbili ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju - osnovni pripremni dokument za clanstvo u Evropskoj Uniji.


Tokom svoje nedavne posjete Briselu, hrvatski je predsjednik Stipe Mesic uporno tvrdio da Gotovina nije u Hrvatskoj, te da Zagreb stoga nije u prilici organizirati njegovo izrucenje. Medjutim, glavna tuziteljica Tribunala, Karla del Ponte (Carla del Ponte), smatra da se odbjegli general ipak krije u zemlji.


Sanader je sa svoje strane bio svjestan da ce Hrvatska, ukoliko ne osigura Cermakov i Markacev odlazak u Hag, izgubiti sve sanse za pridruzenje Evropskoj Uniji. Pa ipak, sama predaja - prema rijecima vladinih duznosnika - nije tekla nimalo glatko.


"Prvo je trebalo obuzdati jastrebove u svojim vlastitim redovima, koji se zestoko protive bilo kakvoj suradnji s Hagom. Mnogo je lakse bilo s opozicijom", izjavio je visoki duznosnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koji je zelio ostati anoniman.


Zapravo se sve hrvatske stranke - uz izuzetak Hrvatske stranke prava (HSP), koja u tom pogledu zastupa jos radikalnije stavove od HDZ-a - zalazu za suradnju s Tribunalom.


Stovise, bivsi premijer Ivica Racan - predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP), koja je porazena na izborima u studenom/novembru- pozvao je clanstvo HDZ-a da podrzi vladina nastojanja da se ispune zahtjevi Tribunala.


On je takodjer samu vladu pozvao da se uzdrzi od podrske bilo kakvim eventualnim demonstracijama, sto je ocigledno bila aluzija na incident iz lipnja/juna 2001., kada je HDZ podrzao predstavnike Udruge veterana hrvatskog rata, koji su organizirali proteste zbog podizanja optuznica protiv Gotovine i generala Janka Bobetka.


Tada su organizatori protesta - od kojih su mnogi i danas bliski Sanaderu - Racanovu vladu optuzili za izdaju.


Ironija je da se Sanaderova partija, usprkos tome sto nije pretjerano sklona suradnji s Hagom, nasla u prilici da u tom pogledu ucini mnogo vise no sto je ucinila Racanova (inace liberalnija) vlada.


"Da su optuznice u kojoj se hrvatsko rukovodstvo tereti za ucesce u zajednickom zlocinackom poduhvatu u Hrvatsku stigle za vrijeme mandata prethodne vlade, ta bi vlada pala u roku od 24 sata", izjavio je jedan od bivsih Racanovih ministara za IWPR.


No, buduci da Sanaderova nacionalisticka reputacija nije sporna, on je ipak mogao isposlovati predaju dvojice generala.


Tokom tjedna za vrijeme koje je odbijao javnosti priznati da optuznice postoje, Sanader je uspio uvjeriti Cermaka i Markaca da se dobrovoljno predaju. Prema informacijama iz vlade, generali su na predaju pristali 6. ozujka/marta, nakon rucka koji je odrzan u Cermakovoj luksuznoj vili u Krapinskim Toplicama (nadomak Zagreba), a kojem su, osim njihovih advokata, prisustvovali i potpredsjednik vlade Andrija Hebrang, te ministrica pravosudja Vesna Skare Ozbolt.


Generali su se na taj korak navodno odlucili tek posto su im pruzene ministarske garancije da ce vlada uciniti sve sto je u njenoj moci kako bi im pomogla da se odbrane pred Tribunalom.


I tek je nakon sklapanja tog sporazuma Sanader priznao postojanje optuznica.


"Hrvatska vlada i ja, kao njen predstavnik, jasno zelimo reci da neke od navoda iz optuznice smatramo potpuno neprihvatljivima", rekao je on.


Medjutim, najbolji nacin za opovrgavanje tih optuzbi jeste da generali odu u Hag i obrane se - izjavio je takodjer Sanader.


"Tragamo za najboljim nacinom na koji bismo, unutar okvira suradnje sa Hagom, osporili neke navode iz optuznice, koje je moguce osporiti jedino pred samim sudom".


Dodao je da on osobno cvrsto stoji iza parlamentarne deklaracije po kojoj je Domovinski rat - kako Hrvati zovu sukobe koji su se odigrali pocetkom devedesetih - bio rat za slobodu, iskljucivsi svaku mogucnost da je etnicko ciscenje srpskog stanovnistva bilo unaprijed isplanirano.


General Cermak izrazio je slicna osjecanja. "Uplasio sam se kada sam vidio sadrzaj optuznice", rekao je on, napominjuci da se na predaju ipak odlucio kako bi "pomogao Hrvatskoj".


Oko 300 pristalica ispratilo je sa zagrebackog aerodroma generale na njihovom odlasku u Nizozemsku.


Drago Hedl je redovni suradnik IWPR-a iz Osijeka.