DEBATA: BOSNI JE POTREBNA KOMISIJA ZA ISTINU

Najupornije pristalice komisije za istinu smatraju da ce ona predstavljati osnovno sredstvo za izgradnju trajnog mira - i da ce se dopunjavati, a ne nadmetati, s Haskim tribunalom.

DEBATA: BOSNI JE POTREBNA KOMISIJA ZA ISTINU

Najupornije pristalice komisije za istinu smatraju da ce ona predstavljati osnovno sredstvo za izgradnju trajnog mira - i da ce se dopunjavati, a ne nadmetati, s Haskim tribunalom.

Tuesday, 22 February, 2005

U staroj socijalistickoj Jugoslaviji, rezim Josipa Broza Tita je Drugi svetski rat prikazivao kao herojsku borbu protiv stranih osvajaca. Deportacije, masakri i zlodela koja su Jugosloveni pocinili jedni protiv drugih bili su precutkivani u ime "bratstva i jedinstva".


Tokom vise od cetiri decenije, te rane su se pod povrsinom gnojile, pothranjujuci medjusobno suprotstavljene mitove unutar pojedinih etnickih zajednica u zemlji. Nacionalisticki ekstremisti iskoristili su tu ozlojedjenost, tu medjusobnu suprotstavljenost razlicitih verzija istorije, i posejali novo seme sukoba tokom devedesetih. Narodi nekadasnje Jugoslavije platili su stravicnu cenu zataskavanja istine. To je greska koju Bosna i Hercegovina ne sme ponoviti.


Da bi se prekinuo lanac odmazde i sovinizma, Bosni je potrebna komisija za istinu i pomirenje koja ce ispitati kako se sukob dogodio i stvoriti konsenzus o tome kako da se takvo krvoprolice i okrutnost izbegnu u buducnosti.


Suprotno sudskom usredsredjivanju na pojedinacne zlocine i izvrsioce, komisije za istinu obicno imaju zaduzenje da se usredsrede na iskustvo zrtava. Njihov cilj nije analiza pukih cinjenica i pretrpljenih zlodela, nego sireg konteksta glavnog toka dogadjaja. Komisija za istinu ispituje vladu, bezbednosne snage, kao i druge drustvene elemente koji su pripremili teren za nasilje.


Komisija za istinu i pomirenje u Bosni bacila bi novo svetlo na sve one segmente drustva koji nikada nece biti (niti bi trebalo da budu) krivicno gonjeni. Tako bi mogla biti ispitana uloga medija, pravosudja, akademija ili verskih institucija u raspirivanju sukoba.


Na taj nacin, komisija za istinu bi ljudima u Bosni pomogla da zajedno ispitaju sta je to u njihovoj drustvenoj i kulturnoj klimi omogucilo neobicno okrutnu i nehumanu prirodu samog rata. Do ovog saznanja se moze doci jedino posredstvom bolnog samopreispitivanja. Kao sto je zapazio sudija Ricard Goldston, prvi tuzilac Haskog tribunala, "tribunal nam moze ispricati vazan deo price, ali je podjednako vazno i to da ljudi postignu saglasnost u pogledu svoje novije istorije i upoznaju se sa zlodelima od kojih su postradale sve zrtve."


Kao i u slucaju drugih komisija za istinu, bosanska komisija preporucivala bi reforme u cilju preuredjenja drustva, bavila se zlodelima iz proslosti i sprecavala novo izbijanje rata.


Svedocenjima zrtava ce komisiji za istinu biti omoguceno upotpunjavanje sudskog procesa. Sudski procesi ce, po prirodi stvari, pruziti mogucnost samo nekolicini zrtava - koje cine znatno ispod jednog procenta od njihovog ukupnog broja - da ispricaju svoju pricu dovodeci je u vezu sa pojedinim optuzenicima. Komisija za istinu omogucice da u okviru jednog zvanicnog foruma sve zrtve i izvrsioci progovore i ucine da njihovo iskustvo i iskustvo njihovih rodjaka i prijatelja bude sacuvano kao deo javno priznate istorije zemlje.


Imajuci u vidu nedavno iskustvo Juzne Afrike, trebalo bi zapaziti da komisija za istinu u Bosni ne bi pruzala amnestiju. Kao sto je to bio slucaj sa vecinom komisija za istinu, ovo ce bez sumnje dovesti do toga da ce porazna vecina onih koji izlaze pred komisiju biti zrtve - a ne izvrsioci - sto ce samo pojacati ionako prisutnu usredsredjenost na njih.


Krojaci bosanskog mira saglasni su u uvidjanju neophodnosti takvog polivalentnog pristupa, dok je sam arhitekta dogovora, nekadasnji americki diplomata Ricard Holbruk, odobrio ideju o komisiji za istinu. Mada Dejtonski sporazum potvrdjuje obavezu svih strana da saradjuju s Haskim tribunalom, na zasebnom mestu u dodatku takodje im daje ovlascenja za osnivanje zajednicke komisije za istragu, koja bi bila zaduzena za one poslove koje bi obavljala i predlozena komisija za istinu u Bosni.


Clanovi predlozene komisije, koje bi imenovala Generalna skupstina Ujedinjenih nacija, bili bi pojedinci ciji moralni profil, integritet i privrzenost objektivnosti prevazilaze sva etnicka, verska i politicka uslovljavanja. C lanovi komisije bili bi potvrdjivani u procesu siroke javne rasprave.


Predlozena komisija za istinu u Bosni uvela bi jednu novinu koja je vec dobila sve pohvale od clanova komisija iz nekoliko drugih zemalja. Posezuci za svojim mandatom u pogledu dokumentovanja zlodela koja su pretrpele sve zrtve, ona bi nastojala i da prikuplja price pravih ratnih heroja - onih pojedinaca koji su se oduprli nacionalistickoj histeriji i svojim postupcima stitili zrtve druge etnicke pripadnosti po cenu velikog licnog rizika. Ukoliko bi bosansko drustvo zaista trebalo da se obnovi, njegovi gradjani moraju biti informisani ne samo o zlocinima koji su pocinjeni nego i o mogucnosti da se bude nesebican i tolerantan, a koja ne prestaje da postoji cak ni u vrtlogu varvarstva i bezumlja.


Predugo su ljudi u Bosni i Hercegovini, umnogome zahvaljujuci nasledju komunizma, bili naviknuti na funkcionisanje pristupa "gore-dole", zahvaljujuci kojem je stanovnistvo pasivno prepustalo svom vodjstvu da odredi njegovu sudbinu. Zato je, nezavisno od drugih stvari, naziranje kontura istinskog, dinamicnog civilnog drustva u Bosni u tom pogledu mozda jos ociglednije nego u naporu da se osnuje komisija za istinu i pomirenje.


Za sada je vise od stotinu nevladinih organizacija, politickih, verskih i gradjanskih lidera, potpisalo peticiju koja poziva na stvaranje komisije za istinu i pomirenje. Tokom januara 2000, jedna izuzetna konferencija je u Sarajevu oko ove teme okupila raznorodnu grupu od 80 predvodnika civilnog drustva. Ovi pojedinci, kako iz Federacije, tako i iz Republike Srpske, predstavljali su grupe za ljudska prava, udruzenja zrtava, verske organizacije, politicke partije, akademije, grupe mladih i druge (neke od njih sve do sada nisu uspevale da pronadju zajednicki jezik), koje pak kolektivno predstavljaju hiljade i hiljade ljudi iz svih delova zemlje. Oni su, svi odreda, objasnjavali razloge zbog kojih veruju da je komisija za istinu bitna za stabilnost mira.


Ova siroko zasnovana narodna koalicija gradjana osnovala je Nacionalni koordinacioni komitet za osnivanje Komisije za istinu i pomirenje. Predlozeni zakon sada razmatraju eksperti Haskog tribunala i ocekuje se da ce bosanski drzavni parlament raspravu o ovoj ideji zapoceti tokom sledeceg meseca. Ukoliko on bude i odobren, to ce znaciti da nacionalisticki ekstremisti nece vise moci da kontrolisu pisanje istorije i iskrivljuju je kako bi zavadili ljude.


Jos na samom pocetku rasprave o komisiji za istinu, neki protivnici te ideje - ukljucujuci i zvanicnike Tribunala - rekli su da bi takva komisija mogla potkopati napore Haskog tribunala.


Protivnici komisije prvobitno su strahovali da ce predlog dovesti do poremecaja kojim bi bila naneta steta ugledu Tribunala, kao i da bi doslo do presusivanja novca i sredstava namenjenih krivicnom tuzilastvu. Medjutim, Tribunal je poslednjih godina postavljen na znatno solidnije temelje: goneci istaknute osumnjicene za ratne zlocine on uspeva da obezbedi sve vecu medjunarodnu finansijsku podrsku. Njegova sredisnja uloga u gonjenju krivicno odgovornih za zlocine pocinjene na tlu bivse Jugoslavije je izvan svake sumnje, a snage za odrzavanje mira predvodjene NATO-om pokazuju sve vise volje da uhapse one koji su optuzeni za ratne zlocine.


Protivnici su, takodje, izrazili strah da bi nacionalisticki lideri mogli imati uspeha u potkopavanju nezavisnosti komisije za istinu, koju bi onda iskoristili za vlastite ciljeve, mozda i kao protivtezu Hagu. Ali, pokretaci inicijative za stvaranje komisije za istinu odbacili su takve ideje, insistirajuci na komplementarnoj ulozi komisije.


Nesporazumi oko predlozene uloge komisije najvecim su delom otklonjeni tokom serije konsultacija odrzanih u protekle dve godine. Brojni strucnjaci, ukljucujuci bivse i sadasnje osoblje Tribunala i predstavnike komisija za istinu iz drugih zemalja, zajedno su radili na nacrtu odgovarajucih direktiva za odnose izmedju Tribunala u Hagu i predlozene komisije za istinu u Bosni.


Najzad, neki su ukazivali da jos nije kucnuo cas za to: da komisija za istinu ne treba da bude osnovana pre no sto Tribunal okonca svoj posao. To bi za najmanje pet godina odlozilo novi pocetak procesa za kojeg mnogi veruju da je sustinski za postizanje pomirenja u Bosni. To bi znacilo i jos novih pet godina tokom kojih bi tri medjusobno suprotstavljene nacionalisticke verzije istorije postale jos dublje usadjene u kolektivne psihe postojecih etnickih zajednica u zemlji.


Decak, koji je na pocetku poslednjeg sukoba imao deset godina, danas je vec sazreo za vojnu sluzbu. Sa svakom godinom koja prolazi u vaspitavanju dece na temelju propagandistickih objasnjenja novije istorije, kojima se demonizuju druge zajednice i odbija da prizna sveopsta patnja, postaje sve izvesnije da ce ta deca stasavati za - borbu.


Na Balkanu i izvan njega, preovladjuje verovanje da bi, ukoliko bi se trupe za ocuvanje mira predvodjene NATO-om sutra povukle, Bosna i Hercegovina bila gurnuta u nova krvoprolica i dalje podele. Da bi se odlazak tih trupa ucinio mogucim, neophodno je da Bosna krene onim putem koji simbolizuje komisija za istinu. Odlaganje takvog koraka predstavljalo bi u isti mah takticku gresku i ogresenje o moral.


Ukoliko rad komisije za istinu bude spor, ili prosiren preko svake razumne granice, rane bosanskog drustva nece biti tako brzo zalecene. Medjutim, posteno samopreispitivanje koje bi otpocela komisija za istinu pomoglo bi sprecavanju toga da se te rane ponovo inficiraju i pruzilo bi podrsku Bosni u njenom kretanju ka zdravijoj buducnosti.


Jakob Finci, nekadasnji izvrsni direktor Fonda za otvoreno drustvo u Bosni i Hercegovini, predsedavajuci je Nacionalnog koordinacionog komiteta za osnivanje Komisije za istinu i pomirenje. Nil Dz. Kric je direktor programa Vladavina zakona pri Institutu za mir Sjedinjenih Drzava. (Ovde izlozeni pogledi su licni i ne odrazavaju nuzno poglede Instituta, niti americke vlade.)


Frontline Updates
Support local journalists