Bugarska Izbegla Posledice Rata Na Kosovu Ali Ne I Sopstvenih Ekonomskih Poteskoca

Deficit robne razmene u Bugarskoj jos je veci ove godine. Medjutim ovo ne bi trebalo pripisati ratu u Jugoslaviji, vec unutrasnjim ekonomskim poteskocama.

Bugarska Izbegla Posledice Rata Na Kosovu Ali Ne I Sopstvenih Ekonomskih Poteskoca

Deficit robne razmene u Bugarskoj jos je veci ove godine. Medjutim ovo ne bi trebalo pripisati ratu u Jugoslaviji, vec unutrasnjim ekonomskim poteskocama.

Thursday, 10 November, 2005

U poredjenju sa ostalim balkanskim zemljama, narocito Albanijom i Makedonijom, Bugarska je prezivela gotovo bez posledica rat u Jugoslaviji. Ekonomija je usporena, vise zbog unutrasnjih poteskoca, a ne zbog sukoba u susednoj zemlji.


Direktni troskovi rata u Jugoslaviji, u Bugarskoj su minimalni: oko $700,000 hitne novcane pomoci Makedoniji i oko trista sedamnaest izbeglica sa privremenim azilom,koje su se vec vratile kucama. U medjuvremenu se odbor za promet valuta, koji, van kontrole vlade, vodi racuna o fiksnom deviznom kursu i monetarnoj politici, pridrzavao trogodisnjeg paketa reformi Medjunarodne monetarne zajednice (IMF). Ovaj sporazum sa IMF-om, nastao u septembru 1998.godine, nekako je uspeo da odrzi stabilnost zemlje.


Prvom polovinom ove godine deficit robne razmene u Bugarskoj povecao se za 6,6 puta u odnosu na isti period prosle godine: od 81,1 milion dolara do 541,6 miliona dolara. Ovakvo pogorsanje bilo je za ocekivati.


Ranija predvidjanja vlade i IMF-a prognozirala su deficit od oko 370 miliona dolara u 1999.godini. Tesko je stoga pripisati ovo pogorsanje ratu u Jugoslaviji. Devedesete godine bile su pune su poteskoca za Bugarsku, iako je zabelezen porast domaceg gros prizvoda (GDP) za 3,5 odsto u 1998.godini,on je smanjen za 10,1 i 7 odsto u 1996. i 1997.godini.


U toku prva tri meseca ove godine, industrijski izvoz opao je za 26 odsto, domaca maloprodaja opala je za 12 odsto i GDP je smanjen za 1,2 odsto, u poredjenju sa istim periodom u toku 1998.godine. Dakle, ekonomija je vec pokazivala znake pogorsanja i pre pocetka NATO bombardovanja.


Pad robne razmene u aprilu i martu direktna je posledica NATO napada. Izvoz je u aprilu pao sa 335,1 miliona dolara u martu do 238,7 miliona dolara, sto je manje za jednu sestinu. Uvoz je takodje bio smanjen ali mnogo manje dramaticno od 453,7 miliona dolara do 442,9 miliona.


Sveukupno u toku 1999.godine uvoz je smanjen za jedan odsto, dok je izvoz pao za 21,7 odsto. Ova razlika govori da je fizicko prekidanje robnog saobracaja, koje je vlada pokusala da prikaze kao razlog ekonomskih poteskoca, samo po sebi ne objasnjava pad kurentnosti u Bugarskoj.


Relativno poboljsanje trgovine u drugoj cetvrtini, potrebno je poblize objasniti. Glavne izvozne potrosne robe od 1992.godine do 1997.godine i prvih sest meseci 1998.godine bili su sirovinski materijali, metali, hemija, petrohemija, i tekstili. Medjutim, 1999.godine ova roba je izgubila oko 50 odsto vrednosti na trzistu. Sastav robnog prometa ove godine je promenjen; investicione i potrosacke robe cine polovinu celokupne robne razmene.


Uopsteno govoreci, ovo predstavlja zdrav napredak posto citava proizvodnja dolazi iz privatnog sektora. Medjutim, privatni sektor nije u mogucnosti da ovlada novim trzistem istom brzinom kojom drzavna teska industrija gubi svoje.


Strana ulaganja izmedju januara i juna 1999.godine bila su u domenu od 220 miliona dolara, sto je za deset miliona manje nego prosle godine. I ovde, rizik investiranja u suseda Jugoslavije ne objasnjava najbolje ove skromne brojke.


Strane investicije su vec godinama lose u Bugarskoj. Vecina tih ulaganja dolazi putem privatizacije i njihova velicina zavisi od obima i privlacnosti privatizacije, prospekte ulaganja u zelene povrsine i velicine trzista (ukljucujuci strana) za bugarsku robu.


Domace prepreke u plasiranju preduzeca stranim ulagacima najbolje objasnjavaju relativni gubitak interesa. Ove prepreke predstavlju velike poreze, birokratiju, preferencijalni odnos prema domacim ulagacima, kao sto su mogucnost otkupa sredstava na deset godina uz sporazum zaposlenih.


Najveci deo stranih ulaganja u 1999.godini je vec bio u toku pre nego sto je poceo rat. Prvobitna predskazivanja racunala su na 210 miliona dolara stranog ulaganja u drzavna preduzeca i oko 290 miliona dolara u zajednickim ulaganjima i reinvesticijama.


U realnosti, nivo stranih ulaganja trebalo je da predje preko ocekivanja. Glavni razlog je prodaja Telekomunikacije Bugarske, po ceni od oko 510 miliona dolara i veliko strano ulaganje u privatni sektor. Planovi o snabdevanju Turske, bugarskom elektricnom energijom su u toku.


Iako vlada tvrdi da je Bugarska izgubila izmedju 74 i 150 miliona dolara u izvozu za vreme rata, IMF se nije odazvao i odbio je da poveca svoju pomoc u izmirivanju njenih racuna.


Krassen Stanchev je generalni direktor Instituta za trzisnu ekonomiju u Sofiji.


Frontline Updates
Support local journalists