BOŠNJACI STRELJANI „DESETORICA PO DESETORICA“

Svedok govori o zločinima pripadnika srpskih paravojnih formacija za koje tvrdi da su bili povezani sa dobrovoljcima Vojislava Šešelja.

BOŠNJACI STRELJANI „DESETORICA PO DESETORICA“

Svedok govori o zločinima pripadnika srpskih paravojnih formacija za koje tvrdi da su bili povezani sa dobrovoljcima Vojislava Šešelja.

Wednesday, 2 July, 2008
Jedan zaštićeni svedok je ove sedmice ispričao kako je bio očevidac toga da su u selu Drinjača bošnjački pritvorenici po desetorica bili odvođeni na streljanje, te kako je on sam ipak uspeo da pobegne.



Reč je o zaštićenom svedoku VS 1064, koji je pred Haškim tribunalom svedočio na suđenju Vojislavu Šešelju, lideru Srpske radikalne stranke (SRS).



Šešelj se tereti za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti koje su pripadnici srpskih paravojnih formacija, sprovodeći plan o stvaranju „Velike Srbije“, počinili u periodu od 1991. do 1993. Tužioci kažu da je okrivljeni sudelovao u „vrbovanju i finansiranju dobrovoljaca SRS-a“ u okviru paravojnih formacija.



Šešelj je optužen i za ohrabrivanje stvaranja homogene „Velike Srbije“ i podstrekivanje Srba na sukobe sa Bošnjacima i Hrvatima, a sve u sklopu „zajedničkog zločinačkog poduhvata“ proterivanja ne-Srba iz pojedinih delova Hrvatske i Bosne.



Svedok je pred sudom ispričao kako su na početku bosanskog rata (1992-95.) srpske snage opkolile Bošnjake iz zvorničkih sela i pritvorile ih u hol kulturnog centra u Drinjači.



Po rečima svedoka, pritvorenicima je bilo najavljeno da će ih saslušati „vojni istražitelji“, što se ipak nije desilo. Umesto toga su se, kako je rekao, u samom objektu pojavili pripadnici srpskih paravojnih snaga koje je opisao kao „Arkanovce“.



Arkanovi „Tigrovi“ su predstavljali paravojnu formaciju koju je predvodio Željko Ražnatović „Arkan“, koji se sumnjiči za veliki broj zločina počinjenih tokom rata u Bosni. Ubijen je 2000. godine u Beogradu.



„Arkanovi ljudi su surovo pretukli 30 Bošnjaka – a kada su odlazili, njihov predvodnik nas je upozorio da će nas kasnije toga dana posetiti četnici“, kazao je svedok.



Pojam „četnik“ se izvorno odnosio na srpske gerilce iz Drugog Svetskog rata. Početkom devedesetih, nacionalisti i pripadnici paravojnih formacija su se poistovetili sa njima i preuzeli im ime, iako sami nisu predstavljali nikakvu organizovanu grupu.



Da bi stvar bila komplikovanija, druga strana je tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni pojam četništva koristila kao opštu, pogrdnu oznaku za sve srpske snage.



Svedok VS 1064 je ispričao i kako je veća grupa ljudi u sivim uniformama, među kojima su neki nosili četnička znamenja, iste večeri došla i zatražila da joj se jave desetorica dobrovoljaca.



„Niko im se nije prijavio, tako da su sami odabrali desetoricu Bošnjaka i izveli ih napolje, nakon čega smo čuli pucnjeve, i ja pretpostavljam da su te ljude ubili, da bi se potom vratili i odabrali još desetoricu“, kazao je VS 1064.



Sa petom je grupom bio odveden i sam svedok.



Kada smo stigli do mesta odakle je dopirala pucnjava, jedan od ljudi ispred nas viknuo nam je da počnemo da trčimo, a četnici su potom zapucali“, rekao je svedok.



„Bio sam pogođen u kuk i pao sam na zemlju. Posle nekoliko minuta, jedan od četnika . . . je video da sam možda živ. Ispalio je još nekoliko metaka, od kojih je jedan završio u mom ramenu“, kazao je.



VS 1064 je rekao i da je, nakon što su vojnici otišli, uspeo da pobegne.



Svedok je ispričao kako je u masakru u Drinjači izgubio oca i trojicu braće, od kojih je jedan bio maloletan.



A kada je od njega zatraženo da opiše „četnike“, svedok VS 1064 je rekao kako smatra da su četnici i šešeljevci jedno te isto.



„Smatrao sam ih istom vojskom, sa istim komandantom“, rekao je.



U samoj sudnici, okrivljeni Šešelj se usprotivio ovom svedočenju, tvrdeći da se radi o svedoku koji nije nikada „pre toga pominjao šešeljevce – ni KT-u [Kancelarija tužilaštva], ni istražiteljima Haškog suda, pa čak ni kada je 2003. godine svedočio na suđenju [bivšem jugoslovenskom predsedniku] Slobodanu Miloševiću“.



Sudije su ove sedmice saslušale još jednog zaštićenog svedoka, koji je predstavljen kao VS 1060 i čije se svedočenje ticalo delovanja jedne srpske paravojne grupe na području Grbavice (predgrađe Sarajeva).



Po rečima tog svedoka, nakon što je Grbavica u aprilu 1992. pala u srpske ruke, on je zajedno sa ostalim Bošnjacima bio upućen na prisilan rad za vojsku bosanskih Srba.



„Kopali smo rovove i gradili bunkere – nije postojala nikakva mogućnost izbora. Naoružani srpski vojnici su došli i odveli me na posao“, prisetio se svedok.



Setio se i da je video jednu grupu ljudi koju je upamtio po „crnim uniformama, dugim bradama i četničkom znamenju“.



„Četnici su imali i sopstvenog komandanta, koji se zvao Slavko Aleksić, a na Grbavici su boravili pokraj starog jevrejskog groblja“, rekao je on.



Na pitanje o tome da li je ova grupa delovala nezavisno od ostalih srpskih snaga u gradu, svedok je odgovorio kako veruje da je ona bila deo vojske bosanskih Srba. Međutim, napomenuo je i da je čuo kako srpski vojnici govore o tome da je „Aleksić sam svoj gazda i da odgovara jedino Vojislavu Šešelju“.



Svedok je ispričao i kako su srpski vojnici na Grbavici tukli i ubijali bošnjačke civile. Upitan da li su i četnici činili takve zločine, svedok je kazao kako nije lično prisustvovao njihovim akcijama.



Tokom unakrsnog ispitivanja, Šešelj se zahvalio ovom svedoku, čiji je iskaz opisao kao „istinit i pravičan“.



Jedino pitanje koje mu je uputio sastojalo se u tome što je zatražio od njega da ponovi kako nema neposrednih saznanja o tome da li su „Aleksićevi ljudi ubijali, mučili ili pljačkali“.



Svedok je odgovorio kako zaista ne raspolaže takvim saznanjima, pošto nikada nije imao posla s četnicima, niti je bio u njihovoj blizini.



„Samo sam ispričao ono o čemu se govorilo na ulici“, dodao je.



Svedok je potvrdio i da nije upoznat ni sa time da li je Aleksić zaista bio potčinjen Šešelju ili ne.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Denis Džidić je obučeni izveštač IWPR-a iz Sarajeva.
Frontline Updates
Support local journalists