Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Bosna: zastoj u procesuiranju ratnih zlocina

Bosanski parlament nije usvojio propise koji bi trebalo da omoguce procesuiranje najznacajnijih sudjenja za ratne zlocine
By Gordana Katana

Uoci isteka roka za osnivanje bosanskog vijeca za ratne zlocine Drzavnog suda, gornji dom multietnickog parlamenta nije usvojio paket propisa kojima se osigurava pravna osnova za procesuiranje onih sudskih procesa koje bi Bosni trebalo da prepusti Haski tribunal, kao i za sudjenja za ratne zlocine uopce.


U pitanju su cetiri zakona, koje je donji dom bosanskog parlamenta vec usvojio potkraj rujna/septembra. Medjutim, samo su dva zakona – jedan kojim se regulira pitanje zastite svjedoka, te drugi kojim se bosansko kazneno pravo uskladjuje s evropskim standardima ljudskih prava – usvojena i pri izjasnjavanju gornjeg doma, koje se odigralo 30. rujna/septembra.


Usvajanje preostala dva zakona blokirali su bosanski Srbi. Radi se o propisima koji su kljucni za osnivanje posebnog vijeca pri bosanskom Drzavnom sudu pred kojim bi trebalo da se sudi osumnjicenim osobama viseg ranga, ukljucujuci i one cije je slucajeve Haski tribunal prepustio Bosni. Jer, upravo tom vijecu Hag planira da – u sklopu vlastite “izlazne strategije”, po kojoj bi Medjunarodni sud svoj rad trebalo da okonca do 2010. – proslijedi odredeni broj slucajeva.


Kada je rijec o zakonima cije je usvajanje sprijeceno, prvi od njih predvidja osnivanje Sekretarijata novog vijeca (koje bi imalo prilicno velika ovlastenja), dok je drugim propisan nacin na koji bi Hag trebalo da domacem sistemu prosljedjuje postupke i dokaznu gradju.


Ocekuje se da ce ti propisi tokom ovog mjeseca ipak biti usvojeni, no promatraci ukazuju i na cinjenicu da se vec i samim odlaganjem usvajanja skracuje razdoblje koji ce advokati, suci i tuzioci – prije no sto vijece za ratne zlocine u sijecnju/januaru pocne s radom – biti u prilici iskoristiti za upoznavanje s pravilima funkcioniranja novog sistema.


U Bosni je problematika sudjenja za ratne zlocine doskora bila regulirana takozvanim “pravilima o putu” – svojevrsnim dodatkom Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan 1996., i po kojem je bosanskom tuziocu za pokretanje bilo kakvog kaznenog postupka koji se tice ratnih zlocina u Bosni bila neophodna i suglasnost tuzilastva Haskog tribunala.


Ta su pravila, medjutim, prestala vaziti 1. listopada/oktobra, tako da bosanski tuzioci danas raspolazu ovlastenjima koja su sasvim dovoljna za samoinicijativno pokretanje postupaka po optuzbama za ratne zlocine, i to nezavisno od ranga optuzenika.


Do sada su, naime, pred bosanskim sudovima bili procesuirani samo slucajevi relativno niskog ranga. Regulativa koju su ti sudovi primjenjivali predvidjala je postepenu transformaciju napoleonskog sistema gradjanskog prava koji je postojao u staroj Jugoslaviji u sistem koji je blizi onom kakav je na snazi u Haskom trbunalu, a koji kombinira elemente evropskog (gradjanskog) i anglosaksonskog (opsteg) prava.


Novo vijece bi trebalo funkcionirati po istim onim pravilima na kojima pociva i Medjunarodni sud za ratne zlocine kojeg su osnovali Ujedinjeni narodi.


I ono bi, poput Tribunala, trebalo imati mocan Sekretarijat, koji ce se starati o financijama i sudskom osoblju – a upravo je to bilo neprihvatljivo za one koji utjecu na vecinu srpskih parlamentarnih zastupnika u gornjem domu bosanskog parlamenta.


U sastav spomenutog tijela u pocetku bi ulazili i stranci, cime ce ono zadrzati odredjen stupanj nezavisnosti u odnosu na bosanski pravni sistem, posto ce strano osoblje uzivati diplomatski status.


Tokom prvih 18 mjeseci, na celu tog odsjeka trebalo bi da se nalazi stranac; u sljedecem, petogodisnjem prijelaznom razdoblju utjecaj medjunarodne zajednice ostao bi takodjer prilicno veliki; a tek bi nakon toga Sekretarijat bio prepusten Bosancima.


Visoki predstavnik medjunarodne zajednice, Pedi Esdaun (Paddy Ashdown), izjavio je kako je osnivanje takvog sekretarijata jedan od uvjeta koji moraju biti ispunjeni, te da ce tek kada se to desi on biti u prilici da novom sudu odobri i obecanu pomoc u iznosu od 39 milijuna eura.


Citava ideja, medjutim, nije nimalo privlacna izvjesnom broju sudaca drzavnog suda, koji su polovinom rujna/septembra izdali memorandum u kojem tvrde da su spomenuti prijedlozi “protivni principima” kojima su u svijetu i u Bosni definirani “uloga, posao i obaveze sekretarijata u nezavisnom i nepristrasnom sudstvu”.


No, aktualni se predsjednik suda kasnije ipak oglasio izjavom kojom je podrzao planove o osnivanju Sekretarijata.


Izvjesni su vladini predstavnici takodjer pomalo gundjali protiv patronizirajuceg pristupa medjunarodne zajednice.


“Nazalost, predstavnici medjunarodne zajednice nam ne vjeruju, i to je nesto s cime se moramo pomiriti”, izjavio je za IWPR ministar inotzemnih poslova Bosne i Hercegovine, Srbin Mladen Ivanic.


Ivanic medjutim ostaje pri stavu da je, bez obzira na sve pratece neugodnosti, najvaznije da Bosna najzad pocne procesuirati slucajeve ratnih zlocina.


Ali, prijedlog o osnivanju sekretarijata – kojem je, da bi bio usvojen, neophodna vecinska podrska sve tri etnicke grupe u gornjem domu parlamenta – ipak nije prosao, jer su mu se usprotivili predstavnici najbrojnije srpske zastupnicke grupe, odnosno Srpske demokratske stranke (SDS).


Zakon koji regulira proces prosljedjivanja slucajeva i dokaza iz Haga u Bosnu takodjer nije prosao, i to usprkos tome sto mu je u prilog isla i cinjenica da ce se koriscenjem dokaza koji su prikupljeni u Hagu ostvariti velika usteda u vremenu.


S druge strane, izmjena kaznenog zakona, kao i usvajanje zakona o zastiti svjedoka, nisu izazvali ni priblizno toliko nedoumica.


Dopune kaznenog zakona ticale su se relativno nespornog uskladjivanja bosanskih propisa s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ciji je i Bosna – uostalom – potpisnik.


Raniji pak zakon o zastiti svjedoka odavno je smatran neprikladnim, pa potreba za njegovim osuvremenjivanjem nije bila dovedena u pitanje.


Prema dosadasnjem zakonu, za onoga tko otkrije identitet zasticenog svjedoka nije bila predvidjena nikakva kazna – sto je u praksi dovodilo do toga da mnogi svjedoci nisu ni trazili da im se osigura zastita.


Novi zakon daje sira ovlascenja sudijama – koji, na primjer, imaju pravo ograniti prisustvo medija ili odobriti upotrebu pseudonima na sudjenju – kako bi se sprijecilo otkrivanje identiteta zasticenih svjedoka.


Izvori iz kancelarije Visokog medjunarodnog predstavnika izgleda su uvjereni da je ishod glasanja od 30. rujna/septembra samo nakratko odlozio usvajanje dva kontroverzna zakona, te da ce vec ovog mjeseca oni ipak biti prihvaceni. A u Sarajevu, kao sjedistu bosanskog Drzavnog suda, vec su u toku pripreme u sklopu kojih ce postojeca sudska zgrada i pritvorska jedinica dobiti svu opremu koja im je nuzna za procesuiranje ratnih zlocina za koje su odgovorne osobe visokog ranga.


Banjalucki advokat Krstan Simic, koji je u nekoliko navrata bio angaziran i kao branilac u Haskom tribunalu, izjavio je za IWPR da ce osnivanje bosanskog suda omoguciti sudjenja velikom broju ljudi protiv kojih je Tribunal vec prikupio ogromnu kolicinu dokaza, ali kojima – zbog ogranicenih resursa – nije mogao suditi.


“Tim se osobama mora suditi – i nikakvo odlaganje ne dolazi u obzir”, rekao je on.


I Simic je upozorio na to da citav ovaj proces, s obzirom na ono cemu se tezi, ipak tece isuvise sporo: “Nasi suci, tuzioci i advokati moraju se navici na niz propisa i zakonsku praksu koji im nisu bliski. Osnivanje suda i usvajanje zakona su jedno, dok je praksa nesto sasvim drugo.”


Gordana Katana je suradnica Glasa Amerike (Voice of America) iz Banja Luke. U pisanju izvjestaja sudjelovao je Michael Farquhar, izvjestac IWPR-a iz Haga.