Bosna pogodjena socijalnim nemirima

Za sve vece siromastvo radnici krive propuste u procesu privatizacije.

Bosna pogodjena socijalnim nemirima

Za sve vece siromastvo radnici krive propuste u procesu privatizacije.

Tuesday, 6 September, 2005

Strajkovi i ulicni protesti sire se Bosnom, podstaknuti nezadovoljstvom zbog sve losijeg zivotnog standarda.


Za sve tezu sudbinu, radnici u Bosni krive nespretno izvedeni proces privatizacije u zemlji, koji je za rezultat imao velika otpustanja, pracena zaostajanjem u isplacivanju plata i ogromnim dugovanjima kompanija.


Posle serije strajkova u Tuzli i Bihacu u poslednja dva meseca, zaposleni su krajem decembra izasli i na ulice Sarajeva. Stotine radnika iz tri kompanije, "Alhos", "Simes" i "Milkos", zajedno sa vodjama sindikata, blokirali su centar grada zaleci se na propadanje sektora socijalnih i zdravstvenih usluga.


Sindikalni lideri upozoravaju da bi u slucaju da se situacija znacajno ne popravi moglo doci do generalnog strajka.


Situacija u drugoj polovini Bosne, Republici Srpskoj, RS, nije nista bolja. Nekoliko hiljada zaposlenih u zdravstvu, obrazovanju i policiji okupili su se 26.decembra na glavnom trgu u Banja Luci i organizovali miting upozorenja.


Vodja sindikata obrazovanja u RS, Ranka Misic, izjavila je da je glavni cilj protesta da se "odlazeca vlada podseti sta duguje, a dolazeca sta je ceka".


Sindikati zahtevaju isplatu zaostalih dugovanja i povecanje plata. U vladinom budzetu, koji je propterecen socijalnim davanjima i ugrozen korupcijom, svercom i izbegavanjem placanja poreza, nema novca za ispunjenje takvih zahetva. "Ne moze se pucati iz prazne puske", izjavio je predsednik RS Dragan Cavic.


Privatizacija drzavnih kompanija pocela je 1998.godine na zahtev Visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa.


Gradjanstvu su podeljeni sertifikati koju su im omogucili da investiraju u male i srednje kompanije.


Ali, mnogi radnici koji nisu bili upuceni u finansijske stvari, jeftino su prodavali svoje sertifikate kriminalcima, ratnim profiterima i privatnim biznismenima. U isto vreme, direktori ovih kompanija - koje su imenovale nacionalisticke partije tokom rata u Bosni - vestacki su obarali njihovu vrednost da bi obeshrabrili potencijalne investitore i omogucili sebi i svojim porodicama da dodju do vecinskog vlasnistva.


U mnogim slucajevima, ovi novi vlasnici su samo preuzimali sredstva kompanija koje su onda zatvarali i ostavljali mnoge ljude bez posla.


Drugi talas privatizacije koncentrise se na vece, strateske kompanije i konglomerate, za koje je postojala nada da ce privuci strane invsticije. Ali, prvobitni optimizam se ubrzo istopio pred problemima oko vlasnickih odnosa i nasledjenih dugova koji su se godinama gomilali.


Veliki bosanski koncerni izgubili su znacajne delove svog trzista tokom i posle rata i vise nisu bili u stanju da zadrze isti broj zaposlenih. Ali, zbog duboko ukorenjenih socijalistickih nacela, direktori oklevaju kada treba proglasiti viskove medju zaposlenima. Zadrzavajuci zaposlene na evidenciji, kompanije akumuliraju dugovanja za plate, koja niko vise ne moze pokriti. Na to treba dodati i zaostala dugovanja za zdravstveno i penzijsko osiguranje.


Vlasti su u vise navrata odbijale odgovornost za ova dugovanja i naglasavale da ih svakako ne mogu isplatiti. Ministar privrede za sarajevski kanton, Edib Prasovic, izjavio je za IWPR da lokalne administracije u zemlji "nemaju ni novca ni zakonskog osnova" za takve isplate.


Predsednik Asocijacije nezavisnih sindikata Bosne i Hercegovine, Edhem Biber, izjavio je u intervjuu za IWPR da je privatizacija imala mnogo nedostataka i da je vreme da nove vlasti kompenzuju obicne radnike koji su u tom procesu ostali na gubitku.


Nevolja je u tome sto tri meseca nakon poslednjih opstih izbora, lokalne vlasti koje snose odgovornost za to jos nisu formirane.


Ekonomski analiticari veruju da ce pre nego sto se poboljsa situacija u zemlji postati jos gora. Nedavno usvajanje Zakona o stecaju na drzavnom nivou, koji bi trebalo da olaksa privatizaciju i zatvaranje lokalnih kompanija, verovatno ce ostaviti bez posla jos desetine hiljada zaposlenih u zemlji u kojoj stopa nezaposlenosti vec iznosi 40 procenata.


Prema Biberu, jedan od nacina da se izadje iz krize jeste kreiranje odgovarajuceg socijalnog programa sa arbitraznim sudovima koji ce se baviti prituzbama zaposlenih. Kevin Saliven, portparol Ureda viskog predstavnika, OHR, naglasio je da Bosna i Hercegovina jos uvek nema cak ni odgvarajuce zakone o radu - koji su bili predvidjeni za usvajanje jos 1999. - a bez toga se radnici ne mogu nadati adekvatnoj zastiti svojih prava.


Jedan od vodecih bosanskih ekonomskih novinara, Ibrahim Polimac, izjavio je da je vreme u kojem se "socijalni mir" mogao kupovati zapadnim donacijama proslo i da on nije siguan da li bosanski lideri "znaju, mogu ili zele" da ponude stvarno resenje za ovaj problem.


Dragana Erjavec je nezavisni novinar iz Sarajeva.


Frontline Updates
Support local journalists