Bosanski Srbi jos uvijek poricu srebrenicki masakr

Devet godina poslije pada Srebrenice i masakra koji je nakon toga uslijedio, bosanski Srbi i dalje se odbijaju suociti s tim zlocinom, zbog cega placaju i veliku politicku cijenu.

Dvojica visokih duznosnika bosanskih Srba proteklog su tjedna smijenjena zbog opstrukcije rada vladine komisije zaduzene da istrazi sudbinu vise tisuca nestalih Srebrenicana, od kojih su mnogi bili pogubljeni i potom sahranjeni u masovnim grobnicama nadomak te bosanske enklave.

Visoki predstavnik medjunarodne zajednice za Bosnu, Pedi Esdaun (Paddy Ashdown), otpustio je 16. travnja/aprila nacelnika generalstaba bosanskih Srba, Cvjetka Savica, kao i sefa vladinog Sekretarijata za Haski tribunal, Dejana Miletica.

Institucije koje su bile u nadleznosti spomenute dvojice otpustenih duznosnika “ucinile su sve kako bi zataskale najveci zlocin koji je u Evropi pocinjen nakon Drugog svjetskog rata” – izjavio je Esdaun na konferenciji za stampu odrzanoj u Sarajevu 15. travnja/aprila.

Otpustanja su uslijedila svega nekoliko dana prije no sto je Haski tribunal potvrdio da su srebrenicki masakri predstavljali genocid. Zaista je dakle rijec o prvom slucaju te vrste u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Esdaun je takodjer zahtijevao i smjenjivanje predsjedavajuceg spomenute komisije – ostarjelog suca Marka Arsovica. Pod njegovim rukovodstvom, spomenuto tijelo je zasjedalo svega jedanput tjedno, pri cemu je on opstrukcije s kojima se ono suocava prvi put spomenuo tek nekoliko dana prije 14. travnja/aprila, odnosno isteka roka za podnosenje konacnog izvjestaja komisije.

Esdaun je upozorio da ce se, ukoliko se nastavi s opstrukcijama, na udaru njegovih mjera ubrzo naci i ministri obrane i pravosudja. Visoki predstavnik je rok za okoncanje rada komisije produzio do prvog tjedna lipnja/juna.

Komisija je osnovana krajem prosle godine, i od nje se ocekivalo da otkrije gdje se u Srebrenici i oko nje nalaze masovne grobnice u kojima je sahranjeno 7-8.000 muslimanskih muskaraca i djecaka. Umjesto toga, ona je na svega 16 stranica podnijela izvijestaj o teskocama s kojima se u svom radu suocavala.

Komisija, naime, tvrdi da joj je drzavni Sekretarijat za suradnju s Haskim sudom predao tek jedan dio od vise desetina tisuca dokumenata koji su na njegovu adresu prije toga stigli iz Ureda tuzilastva Tribunala.

Takodjer tvrdi i da nije dobila odgovore na zahtjeve koje je uputila Ministarstvu unutrasnjih poslova i vojnim obavjestajnim sluzbama, a koji su se odnosili na nestale osobe i moguce lokacije masovnih grobnica.

“Ne mogu vjerovati da Vojska Republike Srpske nije upoznata gdje se nalaze masovne grobnice, niti da ti ljudi ne znaju nikoga tko je sudjelovao u tim dogadjajima – iako je vise stotina, a mozda i tisuca njih neposredno sudjelovalo u masakru”, rekao je Esdaun. “Sokantno je da ste jos uvijek primorani da iz tih ljudi istinu ´cupate´ onako kako im zubar vadi zube.”

Vlada bosanskih Srba je Esdaunovu kritiku na svoj racun okarakterizirala kao “isuvise strogu”. Komisija nije bila uspjesna zbog “izostanka koordinacije i efikasnosti u radu”, a ne zbog toga sto joj vlada nije zeljela pomoci – kaze se u vladinom sluzbenom saopcenju.

Savic je kao nacelnik generalstaba tvrdio da je vojska bosanskih Srba “ucinila doslovno sve kako bi omogucila clanovima komisije da steknu uvid u dokumentaciju”.

Komisija je inace osnovana na zahtjev bosanskog Vijeca za ljudska prava. U pitanju je drzavna institucija koja istrazuje prituzbe koje joj gradjani upucuju zbog krsenja ljudskih prava. Vijece je na taj nacin u stvari odgovorilo na oko 50 zahtjeva koje su mu uputili rodjaci osoba koje su nestale nakon pada Srebrenice.

Banjalucke vlasti su komisiju osnovale tek posto je Esdaunov ured na njih izvrsio veliki pritisak. Premijer Republike Srpske, Dragan Mikerevic, tvrdi da vlada u prvi mah nije bila u stanju ni pronaci prave ljude koji bi sudjelovali u radu takvog jednog tijela.

Imajuci u vidu otpore koji su pratili istragu, nimalo ne iznenadjuje cinjenica da ni devet godina nakon zlocina dvojica ljudi koji su osumnjiceni za njegovo planiranje i izvrsenje – bivsi politicki i vojni zapovjednici bosanskih Srba, Radovan Karadzic i Ratko Mladic – jos uvijek nisu privedeni.

Mnogi promatraci misle da oni ne bi bili u stanju toliko dugo uspjesno se skrivati bez podrske koju im pruza makar jedan dio rukovodstva bosanskih Srba.

“Veliki broj onih koji su odgovorni za tragediju u Srebrenici jos uvijek se nalazi na znacajnim funkcijama u policiji u vojsci . . . oni zloupotrebljavaju svoj polozaj i institucije Republike Srpske tako sto nastoje sprijeciti suradnju sa Haskim tribunalom”, izjavio je Branko Todorovic, predsjednik Helsinskog odbora za ljudska prava u entitetu bosanskih Srba.

Jedini raniji pokusaj banjaluckih vlasti da istraze zlocine koji su se dogodili u Srebrenici predstavljao je tek nesto vise od pukog zataskavanja. Naime, organ koji je zaduzen za suradnju s Haskim sudom predstavio je proslog rujna/septembra izvjestaj u kojem se negiraju otkrica istrazitelja Tribunala vezana za masovne grobnice koje se nalaze unutar i oko enklave.

U tom izvjestaju se, recimo, navodi da na podrucju Srebrenice nisu sahranjivani ljudi koji su stradali u masakru, nego poginuli borci, ciji je ukop u masovne grobnice morao biti smjesta organiziran zbog velikih vrucina koje su u to vrijeme vladale.

Ovakvo poricanje srebrenickih zlocina odvija se u sjenci zbivanja u Haskom tribunalu, gdje je samo za protekle tri godine vec izneseno mnostvo uvjerljivih dokaza da su se ubijanja ipak odigrala.

Tuzioci su prikupili svjedocanstva velikog broja svjedoka, kao i mnostvo dokumenata koji potvrdjuju da su se na srebrenickom podrucju zaista dogodile masovne egzekucije, sahranjivanja i transport leseva. Jedan od najvaznijih haskih optuzenika – Drazen Erdemovic – osobno je sudjelovao u pogubljenjima, pa je bio u prilici da na sudu podrobnio docara njihovu brutalnost i sistematicnost.

“U Republici Srpskoj nikad nije bilo dovoljno spremnosti niti politicke volje za suocavanje sa zlocinima pocinjenim tokom posljednjeg rata”, izjavila je Tanja Topic, politicka analiticarka pri banjaluckom uredu Fondacije Fridrih Ebert (njemacka nevladina organizacija za unapredjenje demokracije).

“Srebrenicki dogadjaji se poricu, zataskavaju i potiskuju, a isto se desava i s pitanjem logora, kao i ostalih ratnih zlocina. Kao sto ne postoji spremnost vlade da se uhapse osobe koja su osumnjicena za ratne zlocine, ne postoji ni zelja da se otkrije istina o ratnim zlocinima, niti da se o njima javno govori”, kaze ona.

Medjutim, ovakav propust u suocavanju s prosloscu – tvrdi Esdaun – potkopava i same temelje entiteta bosanskih Srba. “Sve dok ne upozna javnost s onim sto se dogodilo u Srebrenici, Republika Srpska, usprkos Dejtonskom sporazumu, nece biti legitimna drzava”, upozorio je Visoki predstavnik.

Kratkorocno promatrano, srpsko poricanje bi – po njegovoj procjeni – moglo ugroziti cak i nastojanje Bosne da se na srpanjskom/julskom samitu NATO-a, koji ce biti odrzan u Istambulu, prikljuci programu Partnerstvo za mir. Visoki predstavnik je izjavio da ce pristupanje Bosne tom programu najvise zavisti upravo od novog izvjestaja koji bi o Srebrenici u medjuvremenu trebalo da sacini komisija bosanskih Srba.

Gordana Katana je dopisnica Radija Slobodna Evropa iz Banja Luke.