Bosanski novinar Sead Omeragic potvrdio je da se 1992. odigrao vise nego srdacan susret izmedju bivse srpske predsjednice Biljane Plavsic i zloglasnog srpskog ratnog zapovjednika Zeljka Raznatovica "Arkana". Desilo se to nakon sto su Arkanove snage zauzele Bijeljinu.

O onome sto je kao tadasnji izvjestitelj tjednika Slobodna Bosna tom prilikom video, Omeragic je 16. listopada/oktobra 2003. svjedocio na sudjenju bivsem srpskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu.

On je sudu ispricao kako se prikljucio izaslanstvu bosanskog kolektivnog predsjednistva, koju su cinili Biljana Plavsic i Fikret Abdic (kao srpski, odnosno muslimanski predstavnik) i koja je u Bijeljinu krenula 6. travnja/aprila 1992., nakon sto su taj grad zauzeli Arkanovi "Tigrovi". Plavsic ce kasnije postati predsjednica bosanskih Srba (1996.-1998.), da bi protiv nje bila podignuta i optuznica Haskog tribunala, na temelju koje je ove godine osudjena na 11 godina zatvora.

U spomenutom izaslanstvu nalazila su se i dvojica generala Jugoslavenske narodne armije (JNA) - Dobrasin Prascevic (zamjenik zapovjednika JNA u Bosni) i Sava Jankovic (zapovjednik Tuzlanskog korpusa JNA).

Nakon sto je kolona stigla u Bijeljinu, izaslanstvo se uputilo u najblizu vojarnu JNA, gdje su zatekli vise stotina Muslimana, koji su se tamo sakrili od pripadnika srpskih paravojnih jedinica nakon sto su potonji preuzeli kontrolu nad gradom.

A kada se izaslanstvo susrelo s Arkanom ispred opcinskih prostorija u Bijeljini, Biljana Plavsic ga je poljubila u obraz. "Nazvala ga je svojim ´djetetom´", izjavio je Omeragic.

Plavsic je tvrdila da je Arkan spasio bijeljinske Srbe od zlocina koji su pripremali Muslimani. U stvari, cak 38 od ukupno 41 osobe - koliko ih je prethodnog dana poginulo u pucnjavi - nisu bili Srbi.

General Prascevic je Arkanu uputio vojni pozdrav, nakon cega su se njih dvojica i rukovali. "Generali JNA su od Arkana trazili prepustanje kontrole nad gradom, ali je on odbacio njihov zahtjev", izjavio je svjedok.

Omeragic tvrdi da se - u vrijeme dok je Arkan razgovarao s Biljanom Plavsic, Abdicem i generalima JNA - nalazio u hodniku ispred kancelarije. Dvojica vojnika koji su na sebi imali sivomaslinastu uniformu pokusali su ga uhapsiti, dok mu je jedan od Arkanovih ljudi - koji su pak bili odjeveni u crno - prislonio pistolj na sljepoocnicu. A onda je Arkan izasao iz sobe za sastanke: bio je dovoljan samo jedan njegov pokret rukom da bi vojnici pustili svjedoka.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je insistirao na cinjenici da ponesto od onoga sto je Omeragic iznio u svojoj pisanoj izjavi nije bilo receno i u clanku koji je u Slobodnoj Bosni izisao istog tjedna kada su pripadnici srpskih paravojnih jedinica zauzeli Bijeljinu. Omeragic je na to odgovorio da mnogo toga nije moglo uci u taj clanak, jednostavno zbog toga sto mu je kao autoru na raspolaganju stajao ogranicen prostor.

On je sudu ispricao i kako se nakon tog putovanja vratio u glavni grad, gdje je shvatio da je u medjuvremenu izbio rat. "Vratio sam se u Sarajevo, koje je vec bilo granatirano. Ljudi su ginuli. Upravo je pocinjalo tragicno razdoblje koje ce potrajati tri i pol godine."

Emir Suljagic je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.