Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

BOSANSKI RAT POCEO POLJUPCIMA

Kao clan bosanskog predsjednistva, Biljana Plavsic je na samom pocetku rata pozdravila zapovjednika paravojnih jedinica iz Srbije koje su zauzele Bijeljinu
By Emir Suljagic

Bosanski novinar Sead Omeragic potvrdio je da se 1992. odigrao vise nego srdacan susret izmedju bivse srpske predsjednice Biljane Plavsic i zloglasnog srpskog ratnog zapovjednika Zeljka Raznatovica "Arkana". Desilo se to nakon sto su Arkanove snage zauzele Bijeljinu.


O onome sto je kao tadasnji izvjestitelj tjednika Slobodna Bosna tom prilikom video, Omeragic je 16. listopada/oktobra 2003. svjedocio na sudjenju bivsem srpskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu.


On je sudu ispricao kako se prikljucio izaslanstvu bosanskog kolektivnog predsjednistva, koju su cinili Biljana Plavsic i Fikret Abdic (kao srpski, odnosno muslimanski predstavnik) i koja je u Bijeljinu krenula 6. travnja/aprila 1992., nakon sto su taj grad zauzeli Arkanovi "Tigrovi". Plavsic ce kasnije postati predsjednica bosanskih Srba (1996.-1998.), da bi protiv nje bila podignuta i optuznica Haskog tribunala, na temelju koje je ove godine osudjena na 11 godina zatvora.


U spomenutom izaslanstvu nalazila su se i dvojica generala Jugoslavenske narodne armije (JNA) - Dobrasin Prascevic (zamjenik zapovjednika JNA u Bosni) i Sava Jankovic (zapovjednik Tuzlanskog korpusa JNA).


Nakon sto je kolona stigla u Bijeljinu, izaslanstvo se uputilo u najblizu vojarnu JNA, gdje su zatekli vise stotina Muslimana, koji su se tamo sakrili od pripadnika srpskih paravojnih jedinica nakon sto su potonji preuzeli kontrolu nad gradom.


A kada se izaslanstvo susrelo s Arkanom ispred opcinskih prostorija u Bijeljini, Biljana Plavsic ga je poljubila u obraz. "Nazvala ga je svojim ´djetetom´", izjavio je Omeragic.


Plavsic je tvrdila da je Arkan spasio bijeljinske Srbe od zlocina koji su pripremali Muslimani. U stvari, cak 38 od ukupno 41 osobe - koliko ih je prethodnog dana poginulo u pucnjavi - nisu bili Srbi.


General Prascevic je Arkanu uputio vojni pozdrav, nakon cega su se njih dvojica i rukovali. "Generali JNA su od Arkana trazili prepustanje kontrole nad gradom, ali je on odbacio njihov zahtjev", izjavio je svjedok.


Omeragic tvrdi da se - u vrijeme dok je Arkan razgovarao s Biljanom Plavsic, Abdicem i generalima JNA - nalazio u hodniku ispred kancelarije. Dvojica vojnika koji su na sebi imali sivomaslinastu uniformu pokusali su ga uhapsiti, dok mu je jedan od Arkanovih ljudi - koji su pak bili odjeveni u crno - prislonio pistolj na sljepoocnicu. A onda je Arkan izasao iz sobe za sastanke: bio je dovoljan samo jedan njegov pokret rukom da bi vojnici pustili svjedoka.


Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je insistirao na cinjenici da ponesto od onoga sto je Omeragic iznio u svojoj pisanoj izjavi nije bilo receno i u clanku koji je u Slobodnoj Bosni izisao istog tjedna kada su pripadnici srpskih paravojnih jedinica zauzeli Bijeljinu. Omeragic je na to odgovorio da mnogo toga nije moglo uci u taj clanak, jednostavno zbog toga sto mu je kao autoru na raspolaganju stajao ogranicen prostor.


On je sudu ispricao i kako se nakon tog putovanja vratio u glavni grad, gdje je shvatio da je u medjuvremenu izbio rat. "Vratio sam se u Sarajevo, koje je vec bilo granatirano. Ljudi su ginuli. Upravo je pocinjalo tragicno razdoblje koje ce potrajati tri i pol godine."


Emir Suljagic je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.