Borba mladih bosanskih Roma za bolju budućnost

Kada je profesoricu pitao kada on može uraditi kontrolni, ona mu je odgovorila da mu je već dala jedinicu.

 

„Na moje pitanje kako je to moguće kad nisam ni bio na času, samo je rekla: 'Ma nema veze, popravit ćeš ti to'“, prisjeća se Husić.

 

Od ostalih učenika je kasnije čuo da ga je profesorica unaprijed osudila na neuspjeh riječima: „Kad su to oni završili školu?!“

 

Pod „oni“ je mislila na Rome, manjinu u Bosni i Hercegovini koja se nalazi na samim marginama društva i prema kojoj većina ljudi ima velike predrasude.
Husić, koji živi u Visokom, danas studira njemački jezik i književnost na Univerzitetu u Sarajevu.

 

Kaže da se često susreće s predrasudama koje se često temelje na vrlo raširenom uvjerenju da su svi Romi lopovi.

 

„Ne stidim se svog identiteta, niti svog porijekla“, kaže on. „Ja na sve ljude u životu gledam jednako i ne dijelim ih na ove ili one. Trudit ću se da uvijek budem čovjek prema svima, a to je ono što mi je pomoglo da prevaziđem probleme koje sam imao s diskriminacijom.“

 

Kako njegova porodica nema stalna primanja, Husić od svoje mjesečne stipendije koju prima od udruženja Obrazovanje gradi BiH, i koja iznosi 100 KM, pokriva dnevne troškove i kupuje hranu.

 

„Svakako nije jednostavno, ali od studiranja nikada, nikada neću odustati. Borit ću se svim silama da završim fakultet, pa makar svaki dan morao ići pješke iz Visokog u Sarajevo“, kaže on.

 

Uprkos postojećim inicijativama na nivou države kojima se nastoji pomoći Romima, rasprostranjene predrasude i konzervativna tradicija unutar same romske zajednice sprječavaju brži napredak u rješavanju nagomilanih problema.

 

NEDOVOLJAN BROJ ROMA U SREDNJIM ŠKOLAMA

 

Obrazovanje je jedno od oblasti u kojima Romi posebno zaostaju.

 

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u BiH je registrovano 17.000 Roma, iako se vjeruje da je stvarni broj dvostruko veći. Kako mnogi od njih nemaju lične karte, njihov tačan broj teško je utvrditi.

 

Prema izvještaju ovog Ministarstva, u školskoj godini 2011/2012, osnovnu školu pohađalo je nešto više od 3.000 romske djece, dok su srednju školu iste godine pohađala svega 243 Roma.

 

„Jedan od ključnih problema u obrazovanju romske djece, osim siromaštva, jeste činjenica da se obrazovanje među Romima ne cijeni mnogo“, kaže Dalibor Tanić, Rom koji radi kao novinar u magazinu Start. „Prosječan roditelj Rom smatra da je važnije da njegovo dijete pomaže porodici da nešto zaradi nego da gubi vrijeme u školi.“

 

„Drugi problem je to što je romskoj djeci neobrazovanih roditelja teško postići dobre rezultate u školi. Njima je vrlo teško držati korak sa drugom djecom koja su išla u predškolske ustanove i kojoj roditelji mogu pomoći sa zadaćom i školskim zadacima.“

 

Ipak, neki mladi Romi su vrlo uspješni, uprkos tradicijima njihove vlastite zajednice i diskriminaciji šireg društva koje im stoje na putu aktivnijeg učešća u životu u BiH.

 

„PONOSNA ROMKINJA“

 

24-godišnja aktivistica Aldina Fafulović kaže da većina Roma zbog straha od predrasuda izbjegava priznati svoje etničko porijeklo.

 

„Svi znamo da ima mladih osoba na fakultetima koji se stide reći da su Romi, jer ne žele da ih njihove kolege gledaju drugačije od ostalih“, kaže ona.

 

Fafulović je, međutim, odlučna da ne dopusti da predrasude upravljaju njenim životom.

 

„Ja sam Romkinja, ponosim se time. I nije me stid da bilo gdje kažem da sam to što jesam“, dodaje ona.

 

Fafulović je aktivna u romskoj zajednici od svoje 13. godine, a inspiracija joj je bio seminar posvećen Romima održan u Splitu, kojem je tada prisustvovala zajedno sa svojim ocem.

 

„Sa dvadeset godina sam imala priliku da prisustvujem svjetskoj konferenciji o HIV/AIDS-u u Austriji, gdje sam mogla da upoznam ljude sa svih strana svijeta, iz Afrike, Azije, Evrope, Sjedinjenih Američkih Država“, kaže ona. „Imala sam čast da učestvujem na tom skupu i kažem: 'Ja sam Romkinja i zalažem se za prava Roma'“.

 

Fafulović je prva Romkinja na Odsjeku za predškolski odgoj Univerziteta u Sarajevu, kao i prva romska studentica koja živi u studentskom domu.

 

Bila je i stručnjakinja za romska pitanja pri misiji OSCE-a u BiH, a danas je predsjednica i suosnivačica udruženja „Mladi Romi“.

 

Ovo je udruženje posvećeno očuvanju romske kulture, kao i obrazovanju mladih opštine Vitez u kojoj živi približno 125 romskih porodica, odnosno oko 500 Roma.

 

Fafulović je i jedna od tri Roma angažovana na projektu „Vrtić za sve“ koji pomaže ugroženoj djeci.

 

„Kada vide Roma da prosi, ljudi su skloni su da zaključe da su svi Romi isti“, objašnjava Fafulović. „Na svu sreću, nije tako, jer samo u našem naselju (Sofa) ima osamdeset petero djece u osnovnoj školi, dvanaest u srednjoj i nas dvije studentice.“

 

Međutim, ona naglašava da je nailazila na prepreke i unutar svoje zajednice, jer mnogi romski lideri mlade aktiviste smatraju prijetnjom.

 

„Ja sam svojim zalaganjem barem nešto uspjela uraditi“, dodaje ona. „Prošle sam godine obezbijedila 250 školskih torbi s kompletnim školskim priborom za svu socijalno ugroženu djecu s područja Viteza.“

 

Dvadesetšestogodišnja Aldijana Dedić kaže da je diskriminacija oduvijek bila sastavni dio njenog života. Njen otac je Rom, a majka je Bošnjakinja.

 

„Ljudi bi se često počinjali prema meni ponašati drugačije čim bi saznali da mi je otac Rom“, kaže Dedić. „Na svim poslovima koje sam obavljala i gdje sam bila uspješna mogla sam čuti komentare iza leđa u stilu: 'Ona je kćerka onog cigana.'“

 

Dedić, koja je također radila kao stručnjakinja za romska pitanja pri OSCE-u i Evropskoj komisiji u BiH, smatra da će predrasude prema Romima uvijek postojati, bez obzira na njihov nivo obrazovanja ili profesionalna dostignuća.

 

„Živimo u takvoj sredini u kojoj međunarodna zajednica još uvijek mora skretati pažnju na to da i Romi trebaju biti uključeni u sve društvene tokove“, kaže ona.

 

OGRANIČEN USPJEH U INKLUZIJI ROMA

 

BiH je 2008. godine potpisala međunarodnu inicijativu usmjerenu na poboljšanje uslova života Roma.

 

Dekada Roma 2005-2015 okupila je vlade nekoliko država, nevladine organizacije i romska udruženja u nastojanju da se ukloni jaz između ove populacije i ostatka društva.

 

Dvanaest zemalja učestvuje u inicijativi čiji je glavni fokus obrazovanje, zapošljavanje, socijalna zaštita i smještaj, i koja obavezuje zemlje učesnice da riješe problem siromaštva, diskriminacije i spolne nejednakosti.

 

Sanela Bešić, koordinatorica romskog informativnog centra Kali Sara u Sarajevu, kaže da je Dekada Roma rezultirala po prvi put jasno definisanim dokumentima, dok je Vijeće ministara BiH za implementaciju ovog programa ove godine izdvojilo tri miliona konvertibilnih maraka.

 

Najveći napredak postignut je u oblasti smještaja. Do sada je izgrađeno oko 400 stambenih jedinica za Rome, za šta je obezbijeđeno 12 miliona KM.

 

Međutim, od zvaničnog priključenja BiH Dekadi Roma 2009. godine, kroz ovaj program je zaposleno svega 250 Roma.

 

Mnoge romske porodice i dalje nemaju krov nad glavom, zdravstvenu zaštitu, čak ni adekvatnu ishranu, kaže Bešić i dodaje: „To je ono što Dekada Roma treba promijeniti. Ovaj program treba omogćiti da porodice koje žive u najvećem siromaštvu dobiju makar najosnovnije uslove za život“.

 

Nedostatak finansijske pomoći umanjuje izglede mnogih Roma da promijene situaciju u kojoj se nalaze.

 

Dvadesetogodišnja Armina Ahmetović prva je Romkinja koja je uspjela završiti trogodišnju srednju školu u Jablanici. Nakon toga se željela dalje obrazovati i postati medicinska sestra. Međutim, zbog nedostatka novca nije mogla putovati u Mostar, te je odustala od nastavka školovanja.

 

Ahmetović je položila vozački ispit i nada se da će naći posao. I dalje smatra da je „obrazovanje veoma bitno i da svi koji imaju finansijske mogućnosti treba da nastave školovanje“.

 

Romski novinar Dalibor Tanić, koji aktivno prati napredak Dekade Roma, misli da će proći još mnogo vremena prije nego što rezultati postanu vidljivi.

 

„Problemi Roma se gomilaju decenijama, a ako govorimo o diskriminaciji, i stoljećima“, ističe on. „Ne vjerujem nikome ko kaže da su za deset godina urađene velike stvari u okviru Dekade, pogotovo ne u BiH.“

 

On optužuje romske lidere i nevladine organizacije za nesposobnost pronalaženja zajedničkog jezika, što usporava napredak u rješavanju problema Roma.

 

„Naravno, bilo je tu nekih dobrih pokušaja, radili su se neki projekti u okviru Dekade, ali koji baš i nisu imali veze s poboljšanjem standarda života Roma“, kaže Tanić. „Postoje neke nevladine organizacije koje su uradile dosta u romskim naseljima, ali činjenica je da danas imate pet-šest organizacija koje dominiraju, a

druge od njih ne mogu doći do izražaja.“

 

BROJ MATURANATA U SREDNJIM ŠKOLAMA NE RASTE

 

Tanić objašnjava da ni uz dodatnu pomoć osiguranu kroz Dekadu Roma, broj romske djece koja završavaju srednju školu nije znatno povećan.

 

„U okviru ovog projekta, romska djeca dobivaju besplatne knjige, užinu i prevoz do škole, ali čak ni to nije dovoljno da ostanu u školskim klupama“, kaže Tanić.

 

„Iako je Dekada rezultirala većim upisom djece u školu, nije uspjela znatno povećati broj onih koji je završavaju.”

 

Tanić smatra da „nakon 2015. godine, sve snage treba usmjeriti na zapošljavanje Roma, jer, ukoliko bar jedan roditelj u romskoj porodici radi, djeci će biti lakše završiti školu“.

 

Dalila Ahmetović iz Kaknja jedna je od uspješnih Romkinja. Završila je Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, gdje je trenutno na postdiplomskom studiju.

 

Ona, kao i Husić, prima stipendiju udruženja Obrazovanje gradi BiH, koje već 15 godina dijeli stipendije djeci i mladima širom zemlje, uključujući i 8.360 stipendija za romsku djecu i omladinu.

 

„Živim u okruženju u kojem nema mnogo mladih koji su završili srednju školu, a univerzitetsko obrazovanje je prava rijetkost“, kaže Ahmetović, koja je tokom obrazovanja imala finansijsku i moralnu podršku svojih roditelja.

 

Aktiviste donekle tješi činjenica da zanimanje mladih Roma za stipendije ipak raste. Iz udruženja Obrazovanje gradi BiH navode da je u školskoj godini 2005-2006 svega 69 osoba apliciralo za stipendije, dok je taj broj u školskoj godini 2012-2013 porastao na 197.

 

Ahmetović naglašava važnost obrazovanja.

 

„Velika većina romske djece nije u mogućnosti pohađati nastavu zbog svojih ekstremno teških životnih uvjeta koji ih sprečavaju da sebi priušte potrebne udžbenike i školski pribor“, kaže ona. „I pored svih teškoća, svim Romima bi se trebalo omogućiti da se obrazuju i usavršavaju, jer, kao što sam rekla, to je ključni faktor razvoja romske zajednice.“

 

„Samo obrazovani mladi ljudi mogu učiniti nešto za sebe i cjelokupno društvo, za bolje sutra.“

 

Kratki film koji prati ovu priču govori o Nehrudinu Cikariću, mladom Romu koji je prešao put od prošnje na ulici dok je bio dijete do redovnog pohađanja škole i treniranja fudbala i boksa. Nehrudin također volontira u centru za ugroženu djecu koji je i njemu pomogao da se skloni sa ulice. U ovom centru, Nehrudin mlađoj djeci daje instrukcije iz matematike. On se nada da će, nakon što završi srednju školu, upisati policijsku ili vojnu akademiju.