Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

BITKA ZA DJUKANOVICEVO SVJEDOCENJE

Crnogorski bi premijer mogao biti primoran otkriti sve sto zna o svom nekadasnjem savezniku
By Chris Stephen

Haski tuzioci razmisljaju o tome da od suda zatraze da se crnogorskom premijeru Milu Djukanovicu uputi obavezujuci poziv za svjedocenje na sudjenju Slobodanu Milosevicu.


Djukanovic je proteklog vikenda za TV Pink izjavio kako je odbio poziv tuzilastva da se u Hagu pojavi dobrovoljno.


"Nisam od onih koji bi trcali bilo gdje izvan Crne Gore kako bi iznosili dokaze", prenijeli su mediji njegove rijeci. "Sve moje bitke s Milosevicem su okoncane."


Tuzilastvo, pak, jos uvijek nije okoncalo svoje bitke s Djukanovicem.


Ono je, po svemu sudeci, iskreno iznenadjeno cinjenicom da je Djukanovic odbio poziv koji mu je upucen. Uostalom, prije samo tri godine on je javno izrazio naklonost Haskom tribunalu i svima onima koji su u njemu angazirani.


"Culi smo izjavu gospodina Djukanovica i zao nam je zbog nje", izjavio je za IWPR Zan-Danijel Ruh (Jean-Daniel Ruch), politicki savjetnik glavne tuziteljice Karle del Ponte (Carla Del Ponte).


On medjutim nije nagovijestio i buduce poteze tuzilastva, napominjuci da se o njima jos uvijek razmislja - pri cemu postoji i mogucnost da sud crnogorskom premijeru uputi obavezujuci poziv za svjedocenje. No, nije sigurno da li bi on udovoljio cak i takvom zahtjevu.


Ruh je u vise navrata iznio uvjerenje da bi Djukanovic mogao biti vrlo vazan svjedok. "Zbilja vjerujemo da bi on imao puno toga reci na ovom sudjenju", rekao je on. "Ukoliko pogledate njegovu biografiju, postat ce vam jasno o cemu govorim."


Dvije kljucne tocke u toj biografiji svakako su dva imenovanja: na polozaj crnogorskog premijera (1991.) i u jugoslavenski Vrhovni savjet obrane (VSO, ciji je clan Djukanovic bio tokom 1993. i 1994.).


Te dvije okolnosti imaju izuzetnu vaznost, zbog toga sto bi zahvaljujuci njima tuzilastvo moglo doci i do pouzdanih dokaza o tome je li Milosevic zaista naredio ratne zlocine koji mu se pripisuju.


Preciznije, tuzioci zele dokazati da je Milosevic imao kontrolu nad jugoslavenskom vojskom - prvobitnom Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA), odnosno potonjom Vojskom Jugoslavije (VJ).


Naravno, Milosevic je sluzbeno obavljao samo duznost predsjednika Srbije, tj. jedne od dvaju jugoslavenskih republika. Vojska je bila nesto sasvim drugo, i njome je zapovijedao sa savezne razine. Ipak, tuzioci tvrde da je realnost bila drugacija i da su vojne snage slijedile iskljucivo Miloseviceva naredjenja.


Tokom proteklih nekoliko mjeseci, vise je svjedoka svojim dramaticnim iskazima vec potvrdilo da su jedinice jugoslavenske vojske boravile na teritoriji Hrvatske i Bosne, te da su sudjelovale i u zlocinima koji su tamo pocinjeni.


I jedan nekadasnji jugoslavenski admiral ovog je mjeseca priznao odgovornost za bombardiranje Dubrovnika. Napad na tu hrvatsku luku bio je izveden s teritorija Crne Gore. Djukanovic bi o tome mogao znati i ono najvaznije - tko je izdavao naredjenja.


Zasto onda on ne namjerava svjedociti? Prije svega, za to postoji sluzbeni razlog: on smatra da je vec ucinio dovoljno.


Mozda jednostavno ne voli putovati - sto ne bi trebalo zacuditi bilo koga tko je ikada bio u prilici dozivjezi aerodromske guzve.


Ali, u igri su mozda i neki drugi razlozi. Prema pisanju talijanske stampe, tamosnja bi policija zeljela saslusati Djukanovica u vezi s operacijom sverca cigareta "teskom" vise milijuna dolara. Otuda on mozda strahuje i od toga da ga na amsterdamskom aerodromu nece docekati nasmjeseni haski tuzilac, nego potjernica Interpola.


Osim toga, postoji i problem susreta s Milosevicem. Djukanovic zna mnogo o Milosevicu, ali svakako da i Milosevic zna puno toga o Djukanovicu. Mnogi podaci o najzivopisnijem razdoblju vladanja Crnom Gorom jos uvijek nisu poznati javnosti.


Potkraj devedesetih, kao crnogorski predsjednik, Djukanovic je bio miljenik Zapada - sto ga je i ohrabrilo da se suprotstavi Milosevicu.


Mlad, naocit i uvijek spreman na duhovit komentar, on je bio dozivljavan kao jamstvo svjetlije buducnosti male Crne Gore.


Medjutim, buduci da je nastavio zagovarati nezavisnost Crne Gore i nakon pada Milosevica, Djukanovic je ostao bez podrske evropskih lidera.


Cini se da ce on tesko uspjeti izbjeci obavezujuci poziv Tribunala - tim prije sto je prethodno vec i Zoran Lilic (takodjer nekadasnji premijer i clan VSO-a) bio primoran pojaviti se u Hagu i svjedociti.


Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.