BEOGRAD TVRDI DA SURADJUJE S TRIBUNALOM
(TU Br 436, 20-jan-06)
BEOGRAD TVRDI DA SURADJUJE S TRIBUNALOM
(TU Br 436, 20-jan-06)
Povod je dokument koji je 27. prosinca/decembra – u okviru procesa koji se vodi protiv bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica – sudu predao Rasim Ljajic, ministar vlade Srbije i Crne Gore koji je zaduzen za suradnju s Hagom.
Doticni se dokumenti izgleda uglavnom ticu onoga sto se tokom 1999. dogadjalo na Kosovu – ukljucujuci i navodni masakr koji je u selu Racak u sijecnju/januaru te godine izvrsen nad vise desetina Albanaca, te pretpostavljenog postojanja takozvane objedinjene komande, ciji je smisao bilo zaobilazenje uobicajene vojne i policijske hijerarhije.
Doticni bi materijal tuzilastvo moglo iskoristiti i za svrhe postupka pokrenutog protiv cetvorice srpskih generala, koje se tereti za zlocine pocinjene u vrijeme trajanja sukoba na Kosovu.
U samom podnesku, Ljajic kritizira nastojanja tuzilaca da suci Tribunala uvjere u to da je beogradskim vlastima neophodno uputiti izricit nalog za predaju takvih dokumenata, te da ih – zbog toga sto u proslosti slicne naloge navodno nisu postivali – svakako treba i kazniti.
Tuzioci takodjer zahtijevaju da se pred sud izvedu i predstavnici Srbije i Crne Gore, da bi objasnili kako se desilo to da je izvjestan broj dokumenata, nakon sto je tuzilastvo zatrazilo da mu se omoguci uvid u njih, naprasno „izgubljen“.
Ljajic odgovara kako dosadasnje nepostivanje procedure Tribunala znaci da su sudacki nalozi na koje se tuzioci pozivaju bili obavezujuci samo u tehnickom smislu.
On takodjer tvrdi da su beogradske vlasti ucinile sve sto je u njihovoj moci kako bi pronasle spomenute dosjee, kao i da ce ih nastaviti traziti. No, u nastavku istice i da mnogi podaci za kojima tuzilastvo traga – na primjer, precizna satnica pojedinih sastanaka ili izvjestaji o borbenim djelovanjima pojedinih vojnih jedinica – zapravo nikada nisu ni postojali.
Ljajic smatra da su u ostalim slucajevima za sporost u pribavljanju i distribuciji dokumenata odgovorni tuzioci, odnosno njihova „neaktivnost“.
Takodjer je istakao i da ce uskoro biti dostupan i izvjestan broj dokumenata koji su se pojavili tokom istrage. No, izvor iz samog tuzilastva je za IWPR vec izjavio da bi i taj proces mogao potrajati vise mjeseci.
Doticni se dokumenti izgleda uglavnom ticu onoga sto se tokom 1999. dogadjalo na Kosovu – ukljucujuci i navodni masakr koji je u selu Racak u sijecnju/januaru te godine izvrsen nad vise desetina Albanaca, te pretpostavljenog postojanja takozvane objedinjene komande, ciji je smisao bilo zaobilazenje uobicajene vojne i policijske hijerarhije.
Doticni bi materijal tuzilastvo moglo iskoristiti i za svrhe postupka pokrenutog protiv cetvorice srpskih generala, koje se tereti za zlocine pocinjene u vrijeme trajanja sukoba na Kosovu.
U samom podnesku, Ljajic kritizira nastojanja tuzilaca da suci Tribunala uvjere u to da je beogradskim vlastima neophodno uputiti izricit nalog za predaju takvih dokumenata, te da ih – zbog toga sto u proslosti slicne naloge navodno nisu postivali – svakako treba i kazniti.
Tuzioci takodjer zahtijevaju da se pred sud izvedu i predstavnici Srbije i Crne Gore, da bi objasnili kako se desilo to da je izvjestan broj dokumenata, nakon sto je tuzilastvo zatrazilo da mu se omoguci uvid u njih, naprasno „izgubljen“.
Ljajic odgovara kako dosadasnje nepostivanje procedure Tribunala znaci da su sudacki nalozi na koje se tuzioci pozivaju bili obavezujuci samo u tehnickom smislu.
On takodjer tvrdi da su beogradske vlasti ucinile sve sto je u njihovoj moci kako bi pronasle spomenute dosjee, kao i da ce ih nastaviti traziti. No, u nastavku istice i da mnogi podaci za kojima tuzilastvo traga – na primjer, precizna satnica pojedinih sastanaka ili izvjestaji o borbenim djelovanjima pojedinih vojnih jedinica – zapravo nikada nisu ni postojali.
Ljajic smatra da su u ostalim slucajevima za sporost u pribavljanju i distribuciji dokumenata odgovorni tuzioci, odnosno njihova „neaktivnost“.
Takodjer je istakao i da ce uskoro biti dostupan i izvjestan broj dokumenata koji su se pojavili tokom istrage. No, izvor iz samog tuzilastva je za IWPR vec izjavio da bi i taj proces mogao potrajati vise mjeseci.
