Autonomija - cilj Oslobodilacke narodne armije

Mada se ona o tome do sada nije izjasnila, vrlo je verovatno da je krajnji

Autonomija - cilj Oslobodilacke narodne armije

Mada se ona o tome do sada nije izjasnila, vrlo je verovatno da je krajnji

Wednesday, 21 March, 2001

Makedoniji.


Pise: Laura Rozen iz Washingtona


U "vojnom komunikeu" koji je emitovao Deutsche Welle, Oslobodilacka narodna


armija, ONA, postavila je nekoliko kljucnih uslova za okoncanje ustanka.


ONA zeli da albanski postane zvanicni jezik i da se njihovoj zajednici


zakonski obezbedi isti onaj status koji uzivaju makedonski Sloveni, kao i


dodatna mesta u vladi i policijskim snagama.


Ti ciljevi uzivaju siroku podrsku medju Albancima u Makedoniji kao i


pripadnicima njihove etnicke grupacije sirom ove regije, kao i u dijaspori.


Stavise, to su vec dugo vremena ciljevi kojima teze legitimne etnicke


albanske politicke partije u Makedoniji. Najjaca od njih, Demokratska


partija Albanaca, DPA, koju vodi Arben Xhaferi clan je koalicione vlade.


Izgleda da je strategija ONA da primora vlasti u Skopju da udju u pregovore


sa njenim politickim krilom, Nacionalnom demokratskom partijom koja je na


povrsinu izbila neposredno nakon eskalacije borbi proslog meseca.


Sve je jasnije, medjutim, da su istinski ciljevi pobunjenika dalekosezniji.


Naime, ONA zeli da Albanci imaju kontrolu nad onim oblastima u Makedoniji u


kojima oni zive (mada ne traze promenu medjunarodnih granica).


Predstavnik pobunjenika, Sadri Ahmeti izjavio je za "New York Times" u


ponedeljak: "Trazimo da se makedonske snage povuku s nasih teritorija...


borim se za oslobodjenje svoje teritorije." Drugim recima, izgleda da ONA


zeli politicku i teritorijalnu autonomiju u okviru Makedonije. Zelja im je


da se armija i policija povuku iz gradova na zapadu i severu zemlje


nastanjenih albanskim stanovnistvom, zapravo oni zele federalizaciju


Makedonije. Mnogi analiticari veruju da bi takav projekat mogao da dovede


do raspadanja zemje.


Mnogi Albanci se protive zahtevima ONA. Najznacajniji od njih je vodja DPA,


Arben Xhaferi. "Moj stav je od pocetka bio da je federalizacija Makedonije


u suprotnosti sa interesima Albanaca i nikada nisam podrzavao ovu ideju",


izjavio je on za BBC.


"U interesu je svih Albanaca da Makedonija ima jednoglasnu demokratiju gde


neke od dilema u drustvu mogu da se rese zajednickim donosenjem odluka."


Buduci da makedonska vlada ne zeli da pregovara s pobunjenicima, postavlja


se pitanje da li ce moci da ih porazi vojnim putem. Izaslanik Ujedinjenih


nacija na Balkanu, Carl Bildt, smatra da bez medjunarodne pomoci to nece


moci da se obavi dovoljno brzo da bi se sprecilo sirenje konflikta.


Skopje priznaje da je njegova armija slaba. Mada su privatne formacije iz


inostranstva obucavale snage ministarstva unutrasnjih poslova, za samu


vojsku se smatra da nema strucnih kadrova, opreme niti dovoljno ljudstva da


ugusi ozbiljnu pobunu. Izvestaji govore o tome da su pobunjenici koji pod


svojom kontrolom drze sest sela iznad Tetova dobro opremljeni i naoruzani.


Skopje ne trazi trupe sa Zapada, vec tehnicku vojnu pomoc. No, do sada su


vlasti u Makedoniji od medjunarodne zajednice primile uglavnom retoricku


pomoc. Trenutno, NATO odbija da dozvoli svojim trupama, cijih 3.000


pripadnika sluzi kao zaledje misiji KFOR-a u Makedoniji, da pomognu


makedonskim vojnim snagama u borbi protiv pobunjenika bilo posredno ili


odrzavanjem mira.


Generalni sekretar NATO-a Lord Robertson je u ponedeljak pozvao zemlje


Alijanse da posalju jos 1.000 vojnika koji bi patrolirali na granici izmedju


Kosova i Makedonije. To bi u najboljem slucaju smanjilo priliv oruzja i


ljudstva preko granice, jer se cesto desava, uglavnom nocu, da se ljudi


tajno prebacuju u zemlju preko zabacenih planinskih prelaza.


Bivsi oficir UN u Makedoniji smatra da bi efektno zastrasivanje pobunjenika


moglo da se sprovede ukoliko bi nekoliko borbenih NATO helikoptera nadletalo


oblasti koje oni kontrolisu. Medjutim, Alijansa odbija cak i takvo ucesce.


SAD ce razmotriti slanje finansijske, pa cak i vojne pomoci Skopju kako bi


Makedoniji olaksale borbu protiv pobunjenika. Susedne zemlje, Bugarska i


Grcka ponudile su vojnu pomoc. No, s obzirom na istorijske okolnosti, malo


je verovatno da ce Makedonija to prihvatiti. Bez znacajne i blagovremene


medjunarodne pomoci, Makedonija ce tesko ugusiti pobunu kojoj se stalno


prikljucuju novi dobrovoljci.


U medjuvremenu, u proteklih nekoliko dana, pred zgradom drzavnog parlamenta


u Skopju okupljaju se razbesneli demonstranti, Makedonci. Neki od njih od


vlade traze da ih naoruza kako bi mogli da se bore protiv pobunjenika.


Istovrmeno, drzavna televizija je pocela da podstice ratne nagone.


Buduci da je Zapad bio zaokupljen procenama o tome koliku podrsku ONA uziva


medju lokalnim albanskim stanovnistvom, cinjenica da su nedavni dogadjaji


radikalizovali Makedonce je zapostavljena.


Kao sto je u ponedeljak izjavio jedan strucnjak za odnose medju etnickim


zajednicama u ovoj zemlji, ukoliko se rat otegne, Albancima i Makedoncima


bice sve teze da zive zajedno.


Pitanje koje se sada postavlja jeste da li ce se Skoplje upustiti u


pregovore s pobunjenicima ukoliko ne uspe brzo da ih porazi. Zbog pritiska


koji na nju vrse Makedonci, izgleda da vlada nece biti u mogucnosti da


pregovara s pobunjenicima ili da Albancima ponudi onu vrstu ustupaka koji bi


zaobisli zahteve ONA.


ONA je nestrpljiva da sto pre pregovara s vlastima (kao i sa medjunarodnom


zajednicom) o zahtevima koje je postavila. Ali, buduci da je vojni sukob u


pat poziciji, a medjunarodna zajednica nije voljna da pobunjenicima da


legitimno priznanje, nije bas jasno sta bi to privuklo dve zavadjene strane


pregovarackom stolu.


Laura Rozen je jedan od IWPR izvestaca.


Frontline Updates
Support local journalists