Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ANALIZA: Zlocinacki entitet

Dva kljucna sudska slucaja u Hagu mogu presuditi da je Republika Srpska osnovana sa namjerama da se sprovede genocid
By IWPR ICTY

Najnovija optuznica protiv Slobodana Milosevica za ratne zlocine pocinjene u Bosni i Herzegovini tereti bivseg predsjednika da je stvarao para-drzavne institucije, s namjerom da sprovede genocid. Kao takva, optuznica tereti ne samo bivseg jugoslovenskog predsjednika nego i samu Republiku Srpsku. U slucaju da se odrzi, omogucila bi pravnu bazu s koje bi se mogao dovesti u pitanje i sam Daytonski sporazum, koji je utemeljio RS kao politicki entitet uspostavljen sa zlocinackim namjerama i kroz zlocinacke akte.


Proces kojim bi zlocini genocida u Bosni trebali da odgovaraju pred medjunarodnom pravdom, zapocelo je gotovo istovremeno pred dva visoka suda u Hagu. U martu 1993. godine Republika Bosna i Hercegovina je pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu pokrenula postupak protiv Savezne Republike Jugoslavije zbog krsenja Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida. Iste godine, dva mjeseca kasnije, Vijece sigurnosti UN uspostavlja Medjunarodni krivicni sud za zlocine na podrucju bivse Jugoslavije. Ono sto je prije vise od osam godina u svojoj tuzbi tvrdila BiH, danas u svojoj optuznici protiv Slobodana Milosevica tvrdi glavna tuziteljica Carla del Ponte.


Navodi tuzbe BiH potkrijepljeni su obimnim dokaznim materijalom koji svjedoci da su planovi tadasnjeg rezima u Beogradu za navodno ocuvanje Jugoslavije, odnosno uspostavljanje "velike Srbije", ukljucivali pripremu, planiranje, organizovanje i provodjenje genocida nad nesrpskim stanovnistvom na teritorijama planiranim da udju u takvu drzavu.


SRJ je na svaki nacin pokusavala da izbjegne suocavanje i odgovornost pred najvisom medjunarodnom sudskom instancom za ova djela. Najprije je odbila da provede naredbu Suda o privremenim mjerama kojima se nalaze prestanak krsenja Konvencije o genocidu. Zatim je osporavala medjunarodnopravni subjektivitet BiH i legalnost podizanja tuzbe, kao i nadleznost Suda.


Kada je Sud 11.jula 1996 godine odbio sve prigovore i donio presudu o tome, SRJ je podnijela protivtuzbu protiv BiH tvrdeci da Vlada BiH vrsi genocid nad srpskim stanovnistvom u BiH. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Beograd je uspostavljanje diplomatskih odnosa, sve do 2000-te godine, uslovljavao povlacenjem tuzbe. Preko vlasti Republike Srpske i srpskih predstavnika u institucijama BiH nastojali su onemoguciti donosenje daljih odluka neophodnih za vodjenje spora pred Medjunarodnim sudom pravde. Kada ni to nije dalo za njih ocekivane rezultate, nova vlast u SRJ sa predsjednikom Kostunicom nastoji procesnim manevrima onemoguciti nastavak postupka.


Nakon sto je i ovaj plan propao, nove vlasti u Jugoslaviji mijenjaju stav. Pod vodjstvom predsjednika Kostunice, vlada sada tvrdi da SRJ od 1992 do 2000 godine nije bila clanica UN, i time nije bila clanica Konvencije o genocidu. Zbog toga trazi da Sud ponisti svoju presudu iz 1966 godine. Pristupajuci (ponovo) Konvenciji o genocidu stavlja rezervu u pogledu jurisdikcije Suda u odnosu na SRJ.


Bosna tvrdi suprotno, da ne postoji baza na osnovu koje bi se ponovo razmatrala presuda iz 1996. Sud ce o ovom sporu saslusati usmenu raspravu u proljece 2002. Ako odluci da odbije ponovno razmatranje odluke iz 1996., slucaj ce zahtijevati iznosenje dokaza kako bi uspostavio da li su jugoslovenske vlasti odgovorne za genocid izvrsen 1992-1995.


U periodu na koji se odnosi tuzba BiH Slobodan Milosevic je bio najuticajnija licnost u strukturi vlasti SRJ. Odlucujuci uticaj je imao na vojne i policijske snage. Tribunal u Hagu treba da utvrdi licnu odgovornost Milosevica za planiranje I sprovodjenje genocida u BiH.


Za realizaciju ovog velikog zlocinackog projekta u BiH morala je postojati masivna politicka, vojna i kvazi-drzavna struktura. Vjerujem da ce Tuzilastvo Tribunala nastojati da dokaze da je u tu svrhu koristena nacionalisticka Srpska demokratska stranka pomocu koje su stvarane sve ostale infrastrukturne pretpostavke. Istoveremeno kada su stvarali lokalne "srpske autonomne oblasti" i druge mono-etnicke politicke institucije, rane 1992. stvorili su i srpske para-drzavne strukture u Bosni, ukljucujuci izvrsne, zakonodavstvene i sudske, kao i vojne i policijske. S punom podrskom tadasnje Jugoslovenske armije, ova je tvorevina ostvarivala de facto vlast na velikom dijelu teritorije BiH.


Brojni su dokumenti koji potvrdjuju nadredjenost odgovarajucih organa vlasti SRJ, na celu sa Milosevicem, u odnosu na SDS i strukture koje je ova stranka stvorila u BiH.


Tribunal za ratne zlocine vec je u dvije svoje presude utvrdio da se na teritoriji BiH odigravao medjunarodni sukob i da su susjedne zemlje SRJ i Republika Hrvatska bile umjesane u taj sukob. Time su otpale teze, zastupane prvenstveno iz susjednih drzava, da je u BiH bio gradjanski rat, da je to medjunacionalni i medjuvjerski sukob. U presudi generalu Radislavu Krsticu je utvrdjeno da se prilikom pada Srebrenice desio ratni zlocin genocida nad Bosnjacima.


Tuziteljstvo najavljuje da ce sudjenje Milosevicu trajati najmanje dvije godine. Konacna presuda Medjunarodnog suda pravde, koja se ocekuje kroz godinu dana, moze SRJ proglasiti odgovornom za krsenje Konvencije o genocidu u BiH i narediti joj da zrtvama nadoknadi materijalnu i nematerijalnu stetu. Odluka suda, nakon iznosenja dokaznih materijala i argumenata, moze se ocekivati kroz godinu dana.


Dok se ceka na ove presude, vrijeme je odavno isteklo za Republiku Srpsku (a i za Federaciju BiH) da svoj Ustav, ukupan pravni poredak i djelovanje javne vlasti uskladi sa Ustavom BiH, a to znaci i sa medjunarodnim demokratskim standardima o ljudskim pravima. Suprotstavljajuci se na svaki nacin povratku prognannih, uspostavljanju i funkcionisanju institucija drzave BiH i izbjegavajuci saradnju sa Tribunalom, aktuelne vlasti Republike Srpske pokusavaju, na svaki nacin, da konzerviraju rezultate rata. Time ostaju najveca prepreka, istina ne jedina, brzem ukljucivanju BiH u evro-atlanske integracije.


Ukoliko se genocid utvrdi u bilo kojem od ova dva slucaja u Hagu- posebno ako bi se u slucaju protiv Slobodana Milosevica dokazalo da je pomenuto formiranje paradrzavnih institucija bilo u odgovarajucoj mjeri u funkciji izvrsavanja genocida - to bi bilo realno pravno uporiste za osporavanje ustavnog poretka u Bosni, nastalog Daytonskim sporazumumom.


Dr. Kasim Trnka je profesor ustavnog prava na sarajevskom univerzitetu i savjetnik u Predsjednistvu BiH za ustavno-pravna pitanja.