ANALIZA: SUDJENJE MILOSEVICU DUGO CE TRAJATI

Glavni tuzilac u slucaju Milosevic, Dzefri Najs (Goeffrey Nice), priopcio je proteklog tjedna sucima kako cini sve da sudjenje sto prije bude privedeno kraju, ali je i iznio procjenu po kojoj bi se sudski proces mogao protegnuti na punih pet godina.

Slucaj Milosevic ima ogromne razmjere - kako zbog obima, tako i zbog slozenosti, a pogotovo zato sto optuzeni i dalje insistira na samoobrani.

S obzirom na cinjenicu da se dokazni postupak odnosi na cak 66 tocaka, predsjedavajuci sudac Ricard Mej (Richard May) je tuzilastvu odredio vrlo kratak rok.

Predstavljanje dokaza trebalo je biti okoncano do 26. maja/svibnja - ali je vec do sada otprilike 30 radnih dana izgubljeno zbog Milosevicevih zdravstvenih problema.

Medjutim, Najs je obavijestio sud da ce cak i s tih dodatnih 30 dana sudski postupak biti gotovo nemoguce okoncati na vrijeme.

Slucaj Milosevic se zapravo sastoji iz tri spojena sudska procesa, koji se odnose na Kosovo, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu.

I dok je dokazni postupak za Kosovo tuzilastvo uspjelo okoncati u utvrdjenom roku, u okviru tekuceg dokaznog postupka treba saslusati jos mnogo svjedoka, za sto ce biti potrebno izmedju 13 i 20 dodatnih radnih dana.

Najs tvrdi da je za predstavljanje dokaza za Hrvatsku preostalo jos deset dana, ali da ce tuziocima biti neophodno jos 22.

A ukoliko sud bude dopustio Milosevicu da unakrsno ispituje svjedoke koji su podnijeli izjave u pisanom obliku, citav postupak mogao bi potrajati i dodatnih 16 do 17 dana.

Procjenjuje se da ce u nastavku sudjenja na optuznice za Kosovo i Hrvatsku biti potroseno ukupno tri cetvrtine vremena kojim tuzilastvo raspolaze. Stoga ne ostaje previse vremena za najveci dio sudjenja, koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu.

Najs je uveo razliku izmedju takozvanih "bitnih svjedoka" (za koje je rekao da predstavljaju "prvi prioritet") i takozvanih "manje bitnih" (koji su "drugi prioritet").

Prvi su presudni za samu bit slucaja, dok potonji pridonose da slika o onome sto se zaista dogadjalo bude sto potpunija.

Procjenjuje se da ce saslusanje prve kategorije svjedoka u procesu za Bosnu trajati oko 80 dana.

Dodatnih 41 dan bit ce neophodan da bi se potkrijepile optuzbe za zlocine koji su navodno pocinjeni u Srebrenici i Sarajevu.

Na svjedoke druge kategorije otici ce jos 33 dana.

A ukoliko Milosevic bude unakrsno ispitivao veliki broj svjedoka - kao sto je to do sada cinio - citav postupak bi mogao potrajati duze i do 32 dana.

Svemu treba dodati i vrijeme koje ce biti potroseno na svjedoke koje ce pozvati sam sud. Tako se broj radnih dana koji bi trebali biti posveceni bosanskoj optuznici penje na 188.

Tokom prve godine sudjenja, sud je zasjedao manje od 150 dana.

Ako ne bude nikakvih dodatnih ogranicenja, dokazni postupak optuzbe bi mogao da potraje jos barem 18 mjeseci.

Potom ce se Milosevicu vjerojatno staviti na raspolaganje priblizno jednako vrijeme - za dokazni postupak obrane. Sto znaci da bi citavo sudjenje moglo potrajati otprilike pet godina.

Malo je vjerojatno da bi sudac Mej mogao zakljuciti da ovakve procjene idu na ruku njegovoj obavezi ubrzanja sudskih postupaka.

Najs je sudu priopcio da je za slucaj ovakve slozenosti najuputnije koristenje razlicitih metoda koje su poznate iz gradjanskog prava, a pogotovo onih koje se primenjuju u kompliciranijim parnicama u Ujedinjenom Kraljevstvu i Velikoj Britaniji.

Tamo se kljucni dokazi podnose u pisanom obliku, nakon cega slijedi krace unakrsno ispitivanje, da bi suci zatim ispitivali obje strane. Tom metodom se cesto stedi mnogo vremena.

Najs je rekao da bi se, ukoliko sud ne pristane na tu metodu, neophodno skracenje moglo postici na druge nacine.

On je konstatirao i da je optuzba "predlozila vise nacina ustede vremena", ali da se cini da se "sud jos uvijek nije opredijelio ni za jedan od njih".

Jedan od prijedloga tuzilastva bila je sugestija da suci povodom sto veceg broja pisanih dokaza Milosevicu uskrate mogucnost unakrsnog ispitivanja svjedoka.

Ta bi se metoda mogla koristiti kada tuzilastvo bude dokazivalo nesto sto se "ne tice postupaka i ponasanja optuzenog za koje ga tereti optuznica".

Ova klauzula, koja je poznata kao Pravilo 92bis, vec je bila primjenjivana na svjedoke koji su dokazivali same zlocine, a da pri tom nisu svjedocili o Milosevicevoj umijesanosti u njih.

Spomenuto pravilo se odnosi na situacije kada se optuzeni ne tereti za neposredno cinjenje zlocina.

Ali, iako sud raspolaze ovlasti da prihvati dokaze u pisanom obliku, on je Milosevicu uvijek dopustao da ispituje svjedoke koji su se pojavili na temelju spomenutog pravila; takva ispitivanja su obicno trajala oko sat vremena.

Kad bi suci Milosevica lisili prava na ispitivanje tih svjedoka, ustedjeli bi mozda i punih 50 dana.

Tuzilac je takodjer zatrazio od suda da prizna izvesne segmente dokazne gradje koja je iznijeta na nekim drugim sudjenjima u Hagu, umjesto da iste svjedoke poziva na višestruka svjedocenja.

S tim se medjutim nisu slozili "prijatelji suda" (amici curiae), tj. trojica advokata koje je sud zaduzio da brinu da sudjenje Milosevicu bude posteno.

Oni su ukazali na to da bi takva praksa proturjecila Milosevicevom pravu unakrsnog ispitivanja svjedoka. Premda su ti svjedoci vec ispitani u okviru drugih procesa, njima mozda nisu postavljena ona pitanja koja bi im Milosevic zelio postaviti.

Sud se o ovom zahtjevu nije izjasnio.

Najs je sugerirao da bi bilo pozeljno da sud i sam "sudjeluje u odlucivanju o tome kojeg svjedoka zeli saslusati".

To bi znacilo da bi optuzba na sud prenijela neke od svojih ovlasti; cini da je ona spremna platiti i tu cijenu kako bi se ipak ustedjelo na vremenu.

Ali ostaje problem: kako skratiti kolicinu utrosenog vremena, a da pri tom ne bude zanemaren i osnovni zahtjev da dokazi koji se iznose budu sto bolje potkrepljeni?

Skracivanje postupka bi se moglo protumaciti kao posljedica okolnosti da tuzilac ne raspolaze dovoljnom kolicinom dokaza kojima bi ubijedio javnost u Milosevicevu presudnu ulogu u balkanskim ratovima.

Vec su ucinjena neka drasticna skracenja: dokazni postupak za Bosnu je znatno reduciran, tako da ce umjesto dokaza za zlocine koji su pocinjeni u 47 opcina biti iznijeti dokazi za zlocine u njih 11 - ukljucujuci Sarajevo i Srebrenicu.

Najs je odbacio Miloseviceve optuzbe na njegov racun, na osnovu kojih ispada kako tuzilac od sudaca trazi da odluce koji je svjedok najvazniji samo zbog toga sto se nada da ce mu oni pomoci u dokazivanju optuzbe.

Tuzilastvo tek treba i formalno zatraziti produzenje roka.

Ocekuje se da ce se, prije nego sud donese odluku o prijedlozima optuzbe, o njima izjasniti sam Milosevic, kao i amici curiae.

Judith Armata izvjestava o Tribunalu pred Koalicijom za medjunarodnu pravdu, www.cij.org