Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ANALIZA: NOVI SUD JOS UVIJEK NEIZVJESTAN

Prije no sto se posveti izvodjenju ratnih zlocinaca pred lice pravde, Medjunarodni sud morat ce savladati jos nekoliko prepreka
By Chris Stephen

Cini se da ce pred Medjunarodnim sudom pravde (MSP), nakon sto bude rijesen izvjestan broj krupnih problema, konacno biti podignute i prve optuznice za ratne zlocine, i to protiv jedne ili vise zaracenih strana iz Obale Slonovace.


Francuska navodno vec razmatra mogucnost da Ujedinjenim narodima uputi prijedlog da se MSP-u – koji ovog tjedna vrsi izbor prvih sudiaca – odobri pocetak rada na slucaju Obale Slonovace, kao zemlje koja se trenutno nalazi u pozaru gradjanskog rata.


Taj potez bio bi prilicno neobican, s obzirom da ce joj za takvo sto biti nuzna podrska svih stalnih clanica Vijeca sigurnosti – ukljucujuci i Sjedinjene Drzave, kao najistaknutijeg protivnika MSP-a. Naime, formalno bi upravo to tijelo UN-a trebalo od novog suda zatraziti preuzimanje spomenutog slucaja.


Medjutim, diplomati tvrde kako se Francuzi nadaju da SAD – u skladu sa svojom proklamiranom politikom podrske “ad hoc” sudovima za ratne zlocine, kakvi su osnovani za Ruandu i Jugoslaviju – ipak nece u Vijecu sigurnosti zaustavljati takav prijedlog.


Od ukupno 72 clanice MSP-a, narocitu paznju izazivaju njih cetiri: Afganistan, Kolumbija, Demokratska Republika Kongo i Venecuela.


Afganistanski ratni diktatori na zlu su glasu zbog citavog niza ratnih zlocina. No, izgleda da ce oni biti postedjeni tuzbe, bez obzira na sve ono sto je ranije ucinjeno, zbog proste cinjenice da se ta zemlja prikljucila sudu.


U obzir nece biti uzeta ni zlodjela pocinjena u ratu vodjenom tokom 2001., ukljucujuci i pokolj vise stotina talibanskih zarobljenika na teritoriji pod kontrolom Sjevernog saveza.


Istrazitelji UN-a otkrili su na stotine tijela u blizini Mazar-i-Sarifa (Mazar-i-Sharif), a ukazali su i na ubojstva pocinjena tokom pobune zatvorenika u prosincu/decembru 2001. Medjutim, ni ti zlocini nece moci biti razmatrani pred MSP-om.


I pored toga, duznosnici ce se pozabaviti rasplamsavanjem sukoba u toj zemlji.


To bi pak moglo znaciti da ce se na nisanu buduceg tuzioca naci i same SAD-e. Premda Vasington nije pristupio MSP-u, pravila suda podrazumijevaju da svatko, nezavisno od toga je li clan suda, moze biti optuzen za ratne zlocine, ukoliko su oni pocinjeni na teritoriji zemlje-clanice.


Ovo bi se, dakle, moglo odnositi i na operacije koje se upravo odvijaju na jugu Afganistana, gdje su izbili sukobi izmedju talibanskih snaga na jednoj, i vladinih snaga i americkih desantnih jedinica na drugoj strani.


Jos je zanimljivije pitanje hoce li tuzilac biti u stanju sastaviti optuznicu koja bi se ticala Afganistanaca koje Amerikanci drze u zaljevu Gvantanamo (Guantanamo Bay). Strucnjaci za ljudska prava tvrde da Vasington time krsi zakon, buduci da advokati nisu imali pristup zatvorenicima.


Kolumbija je takodjer pripadnica MSP-a u kojoj bjesni sukob i u kojoj bi moglo biti optuzenih, pogotovo medju gerilcima FARC-a (Revolucionarne oruzane snage Kolumbije) i pripadnicima ostalih paravojnih grupa.


U Kongo su pak svih sest susjednih zemalja tokom posljednjih nekoliko godina slale svoje trupe, pri cemu su UN i druge organizacije za zastitu ljudskih prava prikupile dokaze o brojnim pocinjenim zlodjelima.


Stoga bi mogle uslijediti optuznice ne samo protiv tih jedinica, nego i protiv ministara i predsjednika vlada, odgovornih za odlazak svojih trupa u Kongo.


Najzad, tu je i Venecuela: tamo (jos uvijek) nije izbio rat, ali postoji izrazita napetost izmedju strajkaca i vlade.


U slucaju krvoprolica, narocito ce strogo biti nadzirana vojska. Mnoge zemlje, poput Venecuele, pristupile su MSP-u djelimicno i zbog toga da, u slucaju vojnog udara, generali koji ga budu izveli, ipak ne umaknu pravdi.


Njujorski duznosnici tvrde da su moguca i neka iznenadjenja: tako bi se i Velika Britanija – ukoliko bude rata u Iraku – mogla naci u neprilici. Irak nije pristupio MSP-u, ali Britanija jest, sto krivicne postupke protiv nje cini mogucim.


Medjutim, sve to bi moglo potrajati veoma dugo.


Ponajprije zato sto MSP jos uvijek nije okusao svoje snage: nitko i ne zna kako ce izgledati optuzbe za ratne zlocine.


Sud ce ocigledno imati u vidu neposredne zlocine, kakvi su recimo otvaranje vatre na demonstrante, pogubljenje zatvorenika ili etnicko ciscenje.


Po statutu suda, njegova nadleznost moze biti prosirena i na podizanje optuznica protiv onih koji podrzavaju gospodare rata, pa cak i protiv predsjednika drzava koje nisu direktno umijesane u ratove.


Vasington ima razloga brinuti i zbog toga sto se nadleznost suda proteze u mnostvo pravaca: bi li, na primjer, vojna pomoc zemljama u razvoju, u slucaju da one pocine ratne zlocine, znacila da ce optuznice biti podizane i protiv Bijele kuce? Kako ce se postupati prema financijskim pomagacima onih grupa koje – recimo – izvode drzavne udare?


MSP, pored toga, nema pravo pokretanja sudskog postupka za ratne zlocine sve dotle dok je doticna zemlja u prilici to sama uciniti. Taj princip, takozvano “preimucstvo”, znaci da svaki slucaj ratnih zlocina prvo mora biti razmatran pred domacim sudstvom.


Tek ukoliko MSP – odnosno troclana sudska komisija – procijeni da je lokalni sud propustio kazniti ratne zlocine, slucaj preuzima Medjunarodni sud.


A citav niz prakticnih problema cini malo vjerovatnim skori pocetak rada suda.


Prije svega, MSP nije u stanju da izabere tuzioca. To je zacudjujuce, ali je istina. Dok se za 18 sudackih mjesta prijavilo 45 kandidata, nijedna osoba nije podnijela kandidaturu za mjesto tuzioca (mada je rok istekao jos potkraj prosle godine).


Zbog toga, osim ako se nesto ne dogodi ovog tjedna na Konferenciji drzava-clanica u sjedistu UN-a, nece ni biti krivicnih postupaka – i to vjerojatno najmanje nekoliko sljedecih mjeseci.


S druge strane, sve je vise mogucih povoda za procese: izvjestaji o navodnim ratnim zlocinima nastavljaju pristizati u MSP, cije se sjediste nalazi svega nekoliko blokova od Tribunala za ratne zlocine u Hagu. Materijal stize i postom, a duznosnici tvrde da je najveci dio toga lazan.


Vjeruje se ipak da medju vise stotina takvih prijava, koje se cuvaju u haskom sefu, postoji barem nekoliko njih na osnovu kojih bi mogli biti pokrenuti prvi krivicni postupci.


Naposljetku, premda MSP raspolaze velikim i jos uvijek neispitanim ovlastenjima, njegov je budzet veoma skroman i trenutno iznosi 30 milijuna dolara – sto je manje od trecine sume koja se izdvaja za Tribunal.


Sve to vjerojatno znaci da ce se, kada i ukoliko sud konacno pronadje osobu koja je voljna biti tuzilac, on ili ona naci pred veoma teskim zadatkom nabavke novca za bilo kakvu opsezniju istragu.


Chris Stephen je sef ureda IWPR-a u Hagu.