ANALIZA: 'KOPERNIKANSKI OBRT' U STAVU BEOGRADA PREMA TRIBUNALU

Srbija preduzima dramatican korak ka izrucenju svog "najdragocenijeg izvoznog proizvoda", Slobodana Milosevica.

ANALIZA: 'KOPERNIKANSKI OBRT' U STAVU BEOGRADA PREMA TRIBUNALU

Srbija preduzima dramatican korak ka izrucenju svog "najdragocenijeg izvoznog proizvoda", Slobodana Milosevica.

Usvajanjem uredbe jugoslovenske vlade o saradnji sa Tribunalom, bivsem predsedniku Slobodanu Milosevicu je definitivno overena karta u jednom pravcu za Hag.


Ako je bilo razloga da se sumnja u verodostojnost namere novih jugoslovenskih i srpskih vlasti da saradjuju sa Tribunalom - a bilo ih je, narocito u prvih nekoliko meseci nakon "Oktobarske revolucije" 2000. godine - njih vise nema. Jugoslavija, ili tacnije Srbija, je cvrsto resena da vise ne bude talac Slobodana Milosevica i ostalih optuzenih za ratne zlocine.


Nekoliko je faktora doprinelo takvom, gotovo "kopernikanskom obrtu", u stavu Beograda prema Tribunalu. U pocetku su, podsetimo, nove vlasti na celu sa predsednikom Kostunicom isticale kako imaju "vaznijih stvari" i "hitnijih prioriteta" od uspostavljanja saradnje sa tim "politiziranim, pristrasnim i antisrpskim sudom." Zatim su se, jedno vreme, zanosile idejom da ce se u zemlji suditi Milosevicu - za finansijske malverzacije, politicka ubistva i, ako treba, za ratne zlocine.


Potom su najavili usvajanje zakona o saradnji sa Tribunalom i doslo je do natezanja izmedju koalicionih partnera u saveznoj vladi - Demokratske opozicije Srbije, DOS, i Socijalisticke narodne partije, SNP, bivsih Milosevicevih saveznika u Crnoj Gori. SNP nije ni po koju cenu pristajao na usvajanje zakona koji bi omogucio ekstradiciju drzavljana SRJ, mozda i zbog toga sto u njegovom glavnom odboru sede potencijalni "kandidati za Hag" koji su se "proslavili" 1991. godine za vreme dubrovacke operacije bivse JNA i crnogorske Teritorijalne odbrane.


Cinilo se da ce se obistiniti predvidjanje glavnog tuzioca Carla Del Ponte, iznetog u razgovorima sa predstavnicima Evropske Unije u februaru ove godine. Del Ponte je tom prilikom, naime, izrazila "uverenje da najavljeni zakon o saradnji sa Haskim tribunalom nece biti donet, te da ce nove vlasti kriviti savezni parlament za sprecavanje saradnje sa Tribunalom..." (pogledati bilten Tribunala br. 213).


Nacrt tog zakona, medjutim, nije ni stigao do saveznog parlamenta. Nakon neuspelog pokusaja da slomi otpor svojih crnogorskih koalicionih partnera, DOS je povukao zakon iz skupstinske procedure i njegovi su ministri u saveznoj vladi rekordnom brzinom usvojili uredbu o saradnji sa Tribunalom. Po cenu da time izazovu krizu savezne vlade i kraj zajednicke drzave Srbije i Crne Gore.


Kako objasniti dramaticni "kopernikanski obrt" koji se zbio u Beogradu?


Prvi faktor koji je doprineo takvom preokretu je, nesumnjivo, odlucan stav Tribunala da se nece zadovoljiti nicim manjim od pune saradnje, kao i njegovo insistiranje da mu se Slobodan Milosevic isporuci "bez nepotrebnog odlaganja", u skladu sa clanom 29 statuta Haskog Tribunala.


Bilo je, istina, izvesnih nedoumica u prvih par dana nakon Milosevicevog hapsenja 1. aprila ove godine, kada su neki od zvanicnika Tribunala dopustali mogucnost da se Milosevicu prvo sudi kod kuce, a posle u Hagu, ili su nagovestavali da bi se neke od tribunalovih rasprava na sudjenju Milosevicu mogle odrzati i u Beogradu. Medjutim, te su nedoumice ubrzo otklonjene istupanjem predsednika i glavnog tuzioca Tribunala sa cvrstim zajednickim stavom da se Milosevic neizostavno mora izruciti, buduci da je to "apsolutno obavezujuca duznost" svih drzava, pa time i SRJ. (pogledati bilten Tribunala br. 216).


Beskompromisan stav Tribunala ostavio je malo manevarskog prostora zapadnim vladama koje raspolazu "polugama uticaja" na nove vlasti u Beogradu. Uprkos zabrinutosti da bi insistiranjem na brzom izrucenju Milosevica mogle "destabilizovati" mladu srpsku demokratiju, zapadne prestonice - ili barem neke od njih - nisu mogle da Beogradu "progledaju kroz prste", te da traze od njega manje nego sto vec godinama traze od Zagreba ili Sarajeva, ugrozavajuci time dosadasnju kooperativnost ovih zemalja.


Najtvrdji stav po tom pitanju je zauzeo zvanicni Vasington, koji je svoje ucesce na donatorskoj konferenciji za SRJ uslovio punom saradnjom Beograda sa Hagom. Konferencija je zakazana za kraj maja, a potom je, na sugestiju americke administracije, odlozena za kraj juna.


Evropljani, sa svoje strane, nisu uslovljavali svoje ucesce, ali su sasvim jasno stavili do znanja da ce se na donatorskoj konferenciji ponuditi samo "obecanja", a novac ce se isplacivati u skladu sa poznatom "politikom uslovljavanja" Evropske Unije koja vazi za sve drzave bivse Jugoslavije i u okviru koje znacajno mesto zauzima puna saradnja sa Tribunalom.


Zurba s kojom je u subotu usvojena uredba o saradnji sa Tribunalom pokazuje da su u Beogradu shvatili poruku.


Liseni obecane milijarde dolara donatorske pomoci, ni srpska ekonomija ni nova vlast ne bi imali izgleda da prezive narednu zimu, a mozda je ne bi ni docekali. Milosevic je tako, kako ironicno primecuju u Beogradu, postao "najdragoceniji izvozni proizvod Srbije".


Najzad, promeni stava Beograda prema Tribunalu uveliko su doprinela i otkrica masovnih grobnica u okolini Beograda i u istocnoj Srbiji, u kojima je, prema do sada objavljenim podacima, pronadjeno oko 1.000 zrtava kosovskog konflikta.


Otkrica su sokirala i osvestila srpsku javnost svedoceci da tvrdnje o kosovskim zlocinima i uklanjanju njihovih tragova nisu deo "NATO propagande" niti "izmisljotina politiziranog i anti-srpskog suda u Hagu".


Ta otkrica, po svemu sudeci, nisu bila slucajna. Sva je prilika da su nove vlasti, kada su shvatile da je "vrag odneo salu" i da se ne mogu tek tako izvuci od obaveza prema Tribunalu, odlucile da ucine javnim ono sto je do tada cuvano kao "drzavna tajna" kako bi na taj nacin pripremili javnost za suocavanje sa neminovnim - izrucenjem lica optuzenih za kosovske i ostale ratne zlocine Haskog tribunalu.


Neki zapadni komentatori smatraju "ironicnom" cinjenicu sto otkrica o masovnim grobnicama ili hladnjaci sa lesevima potopljenoj u Dunavu nisu dosla od zrtava ili haskih istrazitelja, vec "ministarstva unutrasnjih poslova, MUP, koje upravo odgovorno za mnoge zlocine pocinjene na Kosovu".


No, ta "otkrica" stara su vec gotovo dve godine. Haski istrazitelji su usli na Kosovo za petama NATO snaga i otkrili su prazne grobove, te druge tragove uklanjanja dokaza o zlocinima, o cemu je tuzilastvo govorilo jos u julu 1999. Tada, medjutim, vesti o tim otkricima nisu dopirale do srpske javnosti ili je ona - ako su i dopirale - zatvarala oci i usi pred takvim informacijama s obzirom da je bila "programirana" da ih odbacuje kao "anti-srpsku propagandu".


Sada je, medjutim, njihovo odbacivanje mnogo teze, i srpska javnost je prinudjena da se suoci sa neprijatnim istinima koje joj saopstavaju upravo srpski policajci i srpski ocevici zlocina. A neki od njih su, kako saznajemo, mnogo pre nego sto su o tome javno progovorili u Srbiji, svoje price, u vidu zvanicnih izjava koje se mogu upotrebiti pred sudom, izneli istraziteljima haskog tuzilastva.


Uprkos novousvojenoj uredbi o saradnji i kategorickih izjava beogradskih zvanicnika da sva lica osumnjicena za ratne zlocine moraju biti isporuceni, predstavnici Tribunala i dalje vrse snazan pritisak priznajuci jedino da je "Beograd ucinio korak napred ka pocetku saradnje" s obzirom da uredbu smatraju nepotrebnom.


Portparol tuzilastva Florens Hartman je u nedelju za informativni bilten Tribunala izjavila da se "saradnja ne sastoji od zakona, uredbi ili izjava, vec od konkretnih koraka ka ispunjavanju sudskih zahteva, pocev od sprovodjenja naloga za hapsenje i izrucenja optuzenih Hagu, pa do omogucavanja istraga i nesmetanog pristupa arhivama, dokumentima i svedocima".


Uprkos naglasenoj uzdrzanosti, zamenik tuzioca Grejem Bluit nam je ipak priznao da je bio "uzbudjen mogucnoscu Milosevicevog izrucenja Haskom Tribunalu".


"Upravo je zbog toga Medjunarodni sud za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji i ustanovljen - radi dovodjenja pred lice pravde kreatora stravicnih zlocina koji su u protekloj deceniji izvrseni u bivsoj Jugoslaviji," izjavio je Bluit.


Trenutak kada se Milosevic pojavi u Hagu ce, smatra Bluit, biti "prilika za ceo svet da slavi". "Tuzilastvo je", tvrdi on, "spremno da Milosevicu bez odlaganja sudi za zlocine navedene u kosovskoj optuznici, a u razumnom roku od nekoliko meseci ce protiv njega biti spremne optuznice i za zlocine pocinjene u Hrvatskoj i Bosni."


U tribunalu ocekuju da ce, pored Milosevica, u Hag u razumnom roku stici i preostalih 15 jugoslovenskih drzavljana sa javnih i zapecacenih optuznica, kako je nakon usvajanja uredbe u Beogradu najavio potpredsednik savezne vlade Miroljub Labus.


Pored "kosovske petorke" (Milosevic, Milutinovic, Sainovic, Ojdanic i Stojiljkovic) i "vukovarske trojke" (Sljivancanin, Mrksic i Radic), tu je i "dubrovacka grupa" cija su imena jos pod pecatom, ali su poznata jugoslovenskim vlastima kao i jos cetvorica optuzenih za zlocine u Hrvatskoj i Bosni, ukljucujuci Milana Martica, bivseg predsednika samozvane Republike Srpska Krajina, optuzenog za granatiranje Zagreba, za koje se pretpostavlja da su u medjuvremenu dobili jugoslovensko drzavljanstvo i potrazili utociste u SRJ.


Portparol haskog tuzilastva Dzim Lendejl je izjavio da su u toku pripreme ciji je cilj da se "svima obezbedi smestaj", te da ce pritvorska jedinica Haskog tribunala imati "na raspolaganju onoliko celija koliko bude potrebno".


Generalna skupstina Ujedinjenih Nacija je "blagovremeno" imenovala 27 ad-litem sudija koji ce vec ovog leta poceti da stizu u Hag, najpre njih 6 i potom jos troje, sto ce omoguciti paralelno vodjenje veceg broja sudskih procesa.


Na povecanju svojih istraznih i sudskih kapaciteta je angazovano i samo tuzilastvo. U budzetu tuzilastva za sledecu godinu predvidjena su dodatna sredstva za angazovanje novih istrazitelja i procesnih tuzilaca kako se istrage ne bi razvlacile unedogled i kako pritvoreni ne bi predugo cekali na pocetak sudjenja.


Portparol tuzilastva Florens Hartman je istakla da je obezbedjivanje dopunskih sredstava za Tribunal "obaveza medjunarodne zajednice kako prema zrtvama, tako i prema optuzenima koji imaju pravo da im se sudi bez nepotrebnog odlaganja."


Tuzilastvo planira da do kraja 2004. privede kraju tekucih 36 istraga koje obuhvataju priblizno 150 osumnjicenih lica.


Najznacajniji dan u kratkoj istoriji Tribunala koji se groznicavo iscekuje ce biti upravo dan Milosevicevog izrucenja sudu sto bi se moglo desiti tokom sledece dve-tri nedelje.


Mirko Klarin


Frontline Updates
Support local journalists