ANALIZA: KAKO BRANITI MILOSEVICA UPRKOS NJEMU SAMOM?

Bivsi jugoslovenski predsednik skupo placa svoj suvise brz start na sudjenju

ANALIZA: KAKO BRANITI MILOSEVICA UPRKOS NJEMU SAMOM?

Bivsi jugoslovenski predsednik skupo placa svoj suvise brz start na sudjenju

Tuesday, 22 February, 2005

Slobodan Milosevic je svoju maratonsku trku zapoceo kao sprinter, te se tako njegovim navijacima pricinilo da je njihov ljubimac vec na startu stekao znacajnu prednost nad «presporim» tuziocima.


Ali sada, nakon pet nedelja, odnosno 22 radna dana sudjenja, Milosevic placa ceh svoje pogresne - i, kad vec govorimo o maratonu, mogli bismo reci cak «samoubilacke» - taktike.


Ponestalo mu je snage, iscrpljen je, te je tako i postao lak plen virusne infekcije, tj. gripa - od kojeg se prilicno sporo oporavlja.


Za razliku od svojih navijaca iz beogradskog «Udruzenja Sloboda» - koji su vec izneli optuzbe da je tribunal «navodjenim virusom» zarazio samo njihovog idola, a ne i ostale u sudnici - Milosevic je, izgleda, potpuno svestan pravog uzroka vlastitih zdravstvenih problema.


On je shvatio da se maraton ne moze trcati tempom sprintera, te da, ukoliko zbilja zeli da stigne do cilja, snagu i energiju mora pravilno rasporediti i stedeti. Stoga je, posredstvom svojih beogradskih advokata, on vec najavio da ce - kada se oporavi i vrati u sudnicu (a bice to najverovatnije u ponedeljak, 8. aprila) - insistirati na po dva ili tri dana odmora nakon svakih sedam ili osam dana sudskih saslusanja.


«On je u stvari iscrpljen usled isuvise intenzivnog sudskog procesa» - priznaje Milosevicev beogradski advokat Dragoslav Ognjanovic.


Pomenuti zahtev optuzenog donece pak i nove glavobolje sudijama, koje proces vode «na stopericu», prisiljavajuci obe strane - a posebno tuzilastvo - da budu sto efikasnije i ekspeditivnije u ispitivanju svedoka, kako bi se sudjenje privelo kraju u planiranom roku od dve godine.


Takav plan je ocito nerealan, imajuci u vidu cinjenicu da je za proteklih sest sedmica izgubljeno ukupno sedam radnih dana (sest zbog bolesti optuzenog i jedan zbog pozara u kantini tribunala), kao i da je jos pre samog prekida dokaznog postupka tuzilastva - a zbog Milosevicevog isuvise opsirnog unakrsnog ispitivanja svedoka - zeljeni raspored vec bio dobrano poremecen.


Zahtev za duzim pauzama izmedju saslusanja bice pridodat ostalim zahtevima optuzenog koji se ticu uslova za pripremu njegove odbrane, a o kojima Sudsko vece tek treba da se izjasni. Pre prekida izazvanog Milosevicevim gripom, sudije su od Sekretarijata tribunala zatrazile izvestaj o prakticnim olaksicama koje stoje na raspolaganju optuzenom u cilju pripreme odbrane.


Takav izvestaj podnet je jos protekle sedmice, i mogao bi da nosi naslov «Kako braniti Milosevica uprkos njemu samom . . . a u isti mah zastititi interese pravde tokom jednog postenog, efikasnog i brzog sudskog procesa?».


Zadatak je, sudeci po nalazima iz Sekretarijata, ravan resavanju kvadrature kruga. S jedne strane, u izvestaju se bez ikakvog uvijanja priznaje da ce se «pritvoreni optuzenik koji nema pravne zastupnike suociti sa brojnim teskocama . . . sto ce najverovatnije uciniti gotovo nemogucom njegovu samostalnu odbranu u ovom slucaju, koji u svakom pogledu ima narocit znacaj».


S druge strane, Sekretarijat - uz pominjanje Evropske konvencije o ljudskim pravima, na koju se i Milosevic neprestano poziva, tvrdeci da su u njegovom slucaju ta prava pogazena - podvlaci da «pravo optuzenog da se samostalno brani nije samo deo korpusa njegovih licnih prava, nego takodje moze biti ograniceno u interesu ocuvanja opsteg nacela pravicnosti ili usled pojacane brige za zastitu svedoka».


Pravom optuzenog Milosevica na samostalnu odbranu, po misljenju Sekretarijata, ne smeju biti ugrozeni efikasnost sudjenja, zastita svedoka i legitimni bezbednosni interesi.


To pravo, kako je istaknuto u izvestaju, nema prioritet nad efikasnim vodjenjem procesa, dok se sama cinjenica da je Milosevic lisen strucne pomoci profesionalnih branilaca «vrlo nepovoljno odrazava na tok sudjenja, time sto ono biva odlagano ili prekidano, ili sto samo izvodjenje dokaza postaje neuskladjeno i nekoherentno».


Sve to se, uostalom, do sada jasno manifestovalo tokom sudjenja, a postace jos izrazenije onda kada optuzeni bude iznosio svoj slucaj i izvodio vlastite dokaze. Pod pretpostavkom da se, naravno, do tada ne predomisli i ne prihvati strucnu pomoc.


Branioci i optuzeni koji se samostalno brane obavezni su da ispolje ne samo «postovanje utvrdjenih mera zastite svedoka, nego i postovanje integriteta onih svedoka koji nisu obuhvaceni merama zastite».


Tokom prvih pet sedmica sudjenja, ni Milosevic, ni njegovi «saradnici» nisu ispoljavali ni jedno ni drugo. Zabrinutost za zastitu svedoka, ukazuje se u izvestaju Sekretarijata, posebno je aktuelna zbog novinskih izvestaja o tome da je «Udruzenje Sloboda», locirano u Beogradu, «otvorilo kancelariju za dojavu podataka o svedocima». Takav cin bi, precizira Sekretarijat, «mogao, po pretpostavci, imati za cilj zastrasivanje svedoka».


Konacno, pravo optuzenog da se sam brani osim svega toga podrazumeva i «opravdana ogranicenja koja se zasnivaju na zakonitim interesima bezbednosti . . . a u cilju garantovanja prisustva samog optuzenog na sudjenju, kao i potpune licne bezbednosti optuzenog, ali i ostalih zatocenika, sudija tribunala i citavog osoblja».


Kontakti optuzenika sa osobama koje nisu branioci niti konzularni predstavnici «redovno se nadgledaju, pre svega da bi se sprecilo eventualno bekstvo, uticanje na svedoke, ometanje pravne uprave, ili pak ugrozavanje procesa ocuvanja bezbednosti i utvrdjenog reda i poretka unutar pritvorskog objekta».


Trenutno, Milosevic komunikaciju sa spoljnim svetom moze da obavlja kako iz same pritvorske jedinice UN, tako i iz celije u tribunalu u kojoj provodi pauze za vreme samih saslusanja. Dodeljena mu je i PIN-sifra, tako da moze koristiti telefon ili slati i primati poruke posredstvom faksa tokom pauze, a bice mu obezbedjen i pristup fotokopir masini.


Nakon sto mu je u pritvorskoj celiji vec instaliran video-uredjaj s kojim moze razgledati video dokazni materijal, isto ce mu, ukoliko to zatrazi, biti obezbedjeno i u prostoriji samog tribunala. Takodje ce mu biti dozvoljeno da u vlastitoj celiji instalira stampac za lap-top koji vec poseduje. Tako ce, po misljenju Sekretarijata, biti zadovoljeni svi «tehnicki zahtevi neophodni za izvodjenje odbrane od strane samog optuzenog».


Ipak, za adekvatnu odbranu u tako kompleksnom slucaju kao sto je Milosevicev, potrebno je mnogo vise od ispunjenja pukih «tehnickih zahteva».


Resenje pomenute «kvadrature kruga» - kojim bi «proceduralna prava optuzenog bila zasticena na odgovarajuci nacin, a da se u isto vreme ocuvaju i interesi same pravne uprave, zastite svedoka i bezbednosti» - Sekretarijat vidi u tome da se optuzenom omoguci da «dobija delotvornu pomoc spolja».


U tom cilju, predlaze se u zakljucku izvestaja, optuzenom treba dozvoliti kontakt sa dve osobe po njegovom izboru, koje pri tom moraju imati status profesionalnih advokata ili profesora prava. Njih dakle treba da imenuje sam Milosevic, ali ce i oni, za sve vreme pruzanja pomoci optuzenom, morati da postuju Pravilnik tribunala o profesionalnom ponasanju.


Pomocnicima bi kontakti sa optuzenikom bili omoguceni, kako u samoj pritvorskoj jedinici UN, tako i u glavnoj zgradi tribunala u pauzama zasedanja suda. Takodje bi im se, za vreme trajanja saslusanja, obezbedio i «pristup galeriji za publiku i, ukoliko se to bude zahtevalo, samoj sudnici».


Rec je, u sustini, samo o novoj verziji stare ideje da se Milosevicu omoguci izbor dvojice «pravnih savetnika», ciji bi rad potom bio regulisan profesionalnim i etickim pravilnikom tribunala. Tribunal je to vec pokusao da ostvari onda kada je, novembra prosle godine - nakon sto je Milosevic zatrazio da mu se omoguce kontakti sa Remzijem Klarkom i Dzonom Livingstonom - Sudsko vece pomenutu dvojicu advokata i formalno htelo da proglasi za Miloseviceve «pravne savetnike», kojima je trebalo da bude dozvoljena i poverljiva komunikacija s optuzenikom.


Milosevic je pak sve to odbio, tvrdeci da mu sud «namece» advokate koje on ne zeli i, istovremeno, odbijajuci da se izjasni o tome koje bi pravnike on sam hteo da imenuje za vlastite «pravne savetnike». Vrlo je verovatno da ce na slican nacin reagovati i na obnavljanje pomenute ideje u izvestaju koji je sudijama prosle sedmice podneo Sekretarijat.


Nije, medjutim, iskljuceno ni da ce i Milosevic vremenom shvatiti da bi mu od koristi moglo biti i malo strucne pomoci, koja bi se ticala upravo nacina vodjenja same odbrane. Bas kao sto je, tokom prosle nedelje, shvatio da se sprinterskim tempom ne moze stici do cilja jedne maratonske trke.


Mirko Klarin je visi urednik IWPR za pitanja tribunala za ratne zlocine i glavni urednik novinske agencije SENSE.


Frontline Updates
Support local journalists