ŽRTVE TRAŽE OBELODANJIVANJE SRBIJANSKIH DOKUMENATA

Grupe preživelih iz Bosne tvrde da bi se na temelju poverljivih dokumenata mogla dokazati odgovornost Beograda za zatvorske logore.

ŽRTVE TRAŽE OBELODANJIVANJE SRBIJANSKIH DOKUMENATA

Grupe preživelih iz Bosne tvrde da bi se na temelju poverljivih dokumenata mogla dokazati odgovornost Beograda za zatvorske logore.

Sunday, 8 February, 2009
Jedna od bosanskih organizacija žrtava rata zatražila je od Haškog tribunala da sasluša njene argumente u prilog tome da se poverljiva vojna dokumenta iz Srbije, koja su u posedu suda, predoče javnosti.



Savez logoraša Bosne i Hercegovine nada se da će ta dokumenta pokazati kako su tokom rata izbeglički kampovi za bošnjačke, hrvatske i srpske civile u Srbiji zapravo bili zatvori, koje su jugoslovenske vlasti planski osnovale.



Ova organizacija želi da se pred sudijama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pojavi u sklopu postupka koji se protiv bivše portparolke tužilaštva, Florans Hartman (Florence Hartmann), vodi zbog uvrede suda.



Hartmanova je optužena za otkrivanje poverljivih informacija u vezi sa ovim dokumentima, koji navodno uključuju i zapisnike sa sastanaka srbijanskog Vrhovnog saveta odbrane (VSO), i koji su na suđenju pokojnom predsedniku Srbije, Slobodanu Miloševiću, proglašeni poverljivima.



Milošević je u Hag stigao 2002. godine – kako bi mu se sudilo za ratne zločine počinjene u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu – a preminuo je u svojoj ćeliji u martu 2006., pre no što je postupak protiv njega okončan.



Sudije Tribunala su, navodno na zahtev Srbije, odobrile da delovi dokumentacije ostanu tajni – pošto Pravila o postupku i dokazima dozvoljavaju državi da zaštiti svoja dokumenta ukoliko njihovo otkrivanje „ugrožava interese nacionalne bezbednosti“.



Mnogi veruju kako zapisnici sa sastanaka VSO-a sadrže ključne podatke o učešću Beograda u jugoslovenskim ratovima, dok su pravnici i mediji kritikovali odluku da ih se ne objavljuje.



Članovi Udruženja logoraša Bosne i Hercegovine smatraju da bi neki od tih dokumenata mogli da pokažu kako su početkom devedesetih neki kampovi bili zamišljeni kao zatvori.



Srbijanski zvaničnici su to negirali, tvrdeći da se radilo o regionalnim sabirnim centrima za izbeglice i napominjući da su uslovi u tim logorima bili u skladu sa međunarodnim pravom.



Međutim, više bivših zatočenika tvrdi suprotno.



Po rečima predsednika Udruženja, Murata Tahirovića, oko stotinu osoba je već pokrenulo postupke pred sudom za ratne zločine u Beogradu, sa ciljem da dokažu da se radilo o nezakonitim pritvorskim logorima u kojima su mučenja zatvorenika bila uobičajena.



Institut za izveštavanje o ratu i miru je prošle godine u dva navrata pisao bivšem predsedniku Tribunala, Faustu Pokaru (Fausto Pocar), tražeći da mu se dozvoli podnošenje zahteva za obelodanjivanje dokumentacije VSO-a – ali, odgovora nije bilo.



Međutim, Tahirović se nada da će njegov zahtev, upućen sudiji Patriku Robinsonu (Patrick Robinson) – koji je u novembru 2008. preuzeo predsedavanje Tribunalom – biti prihvaćen.



„MKSJ je osnovan radi krivičnog gonjenja ljudi koji su počinili ratne zločine nad ljudima u bivšoj Jugoslaviji“, izjavio je on za IWPR. „Ovaj sud postoji zbog nas. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg oni ne bi ispunili naše zahteve.“



Tahirović je u sudskom podnesku naveo kako se držanje u tajnosti dokumentacije VSO-a negativno odrazilo na pomirenje na Zapadnom Balkanu, kao i na način na koji sud biva doživljavan u regionu.



Zaštita njihovog sadržaja dovela je do „destabilizacije odnosa u regionu [i] nezadovoljstva žrtava“, kao i do gubitka poverenja u Tribunal i međunarodnu pravdu – kazao je on.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists