ČOVEK SA KOSOVA OPISAO MASAKR NAD SVOJOM RODBINOM

Jedini preživeli govori o tome kako mu je srpska policija streljala majku i sestre.

ČOVEK SA KOSOVA OPISAO MASAKR NAD SVOJOM RODBINOM

Jedini preživeli govori o tome kako mu je srpska policija streljala majku i sestre.

Monday, 14 September, 2009
Kosovski Albanac koji svedoči na suđenju za ratne zločine bivšem šefu srbijanske policije, Vlastimiru Đorđeviću, ispričao je ove sedmice kako je u kosovskom gradu Đakovici preživeo masakr nekoliko desetina žena i dece, među kojima su bile i njegova majka i sestre.



Kao jedini preživeli u napadu koji se odigrao kada je imao 10 godina, Dren Čaka (Dren Caka) je sudijama govorio o onome što se desilo u noći 1. aprila 1999., kada su – po njegovim rečima – srpski policajci pucali na civile, da bi nakon toga spalili i kuću u kojoj su se oni nalazili.



Među ubijenima su bile i njegova majka i tri sestre – od kojih je jedna, kako je rekao, bila beba.



Đorđeviću se sudi u Haškom tribunalu, pred kojim je optužen za učešće u „sistematskoj kampanji“ protiv albanskog stanovništva na Kosovu, koja je u periodu od 1. januara do 20. juna 1999. dovela do ubijanja i deportacije oko 800,000 Albanaca iz pokrajine.



I masakr u ulici Miloša Gilića br. 157 uključen je u optužnicu protiv Đorđevića, koji je u vreme na koje se odnose optužbe bio šef odeljenja javne bezbednosti srbijanskog ministarstva unutrašnjih poslova.



U optužnici se kaže: „Otprilike kasno uveče 1. aprila 1999. i tokom ranih jutarnjih sati 2. aprila 1999. snage SRJ-a [Savezna Republika Jugoslavija] i Srbije izvele su operaciju u đakovičkom naselju Kerim (Qerim).



„U kući u ulici Miloša Gilića br. 157 . . . snage SRJ-a i Srbije pucale su na stanare i potom podmetnule požar. Usled pucnjave i požara koji su snage SRJ-a i Srbije podmetnule, samo na toj lokaciji je ubijeno 20 Albanaca, od kojih su 19 bili žene i deca“, nastavlja se u optužnici.



Čaka je o istom događaju svedočio i u avgustu 2006., na suđenju koje je pred Haškim tribunalom održano šestorici srbijanskih zvaničnika koji su bili optuženi za ratne zločine na Kosovu i među kojima se nalazio i bivši predsednik Srbije Milan Milutinović. Milutinović je presudom iz februara 2009. oslobođen svih optužbi, dok su njegovi saoptuženici proglašeni krivima i izrečene su im zatvorske kazne u trajanju od 15 do 22 godine.



Nakon što je ove sedmice i transkript sa suđenja Milutinoviću uvršten među dokaze, svedok je ponovo ispričao sudijama šta se desilo dotične noći, kada se zajedno sa ženama i decom iz nekoliko porodica skrivao u podrumu jedne kuće u Đakovici.



„Bili smo u podrumu, pošto nam je rečeno da je to najbezbednije mesto za skrivanje“, kazao je on, pri čemu nije naveo ko im je to rekao.



U nastavku je svedok rekao da ga je te noći „majka . . . probudila i rekla mi da je tu policija“.



„Policija nam je kazala da odmah treba da odemo. Rekli su nam da smo članovi OVK-a [Oslobodilačka vojska Kosova] i optužili nas da krijemo ljude. Pokušali smo da im kažemo da smo civili“, izjavio je on.



Nakon svega se, po rečima svedoka, desilo sledeće: „Odveli su nas u kuću Lulima Vejze, u ulici Miloša Gilića br. 157.“



„Nakon što smo ušli u podrum, seli smo na sofu. Potom su došli policajci i počeli da pucaju iz automatskih pušaka. Prepoznao sam jednog od njih. Mislim da je to bio policajac koji je živeo u našoj ulici. Svi su nosili plave uniforme. Video sam tog policajca u uniformi mnogo puta. Mislim da je to bio on“, kazao je svedok.



„Prva je ubijena petnaestogodišnjakinja Fljaka (Flaka), koja je ustala da skuva čaj – a ubio ju je policajac koji joj je pucao u leđa. Odmah potom je ubijena i njena majka, nakon što je potrčala ka vratima; a potom i svi ostali iz sobe“, rekao je Čaka.



Tužilac je Čaku pitao da li zna kako je započeo požar.



„Da, požar je počeo kada je jedan od policajaca počeo da puca u orman, kojeg je potom zahvatio plamen, pošto je bio prepun odeće“, odgovorio je on.



Svedok je rekao da je masakr preživeo skrivajući se iza tela jedne od ubijenih žena, po imenu Dusi. Kazao je da ga je ona zaštitila svojim telom, tako da je u pucnjavi bio ranjen samo u ruku.



„Bila je to krupna žena, i ja sam preživeo zahvaljujući tome što su meci pogodili nju pre no što su pogodili mene. Bilo je puno dima, tako da nisam mogao dobro da vidim, i pokušao sam da se sakrijem kako ne bih bio pogođen.“



Potom je dodao: „Pucali su u mene, ali me nijedan metak nije pogodio.“



„Posle 15 minuta, kada sam došao sebi, napustio sam kuću, ali sam napolju sreo dva policajca, tako da sam se vratio i sakrio iza jednog sanduka s pivom.“



„Kada su policajci otišli, preskočio sam zid i pobegao kući“, kazao je svedok.



Tužiteljka Danijela Kravec (Daniela Kravetz) je pitala svedoka da li je njegova najmlađa sestra ubijena u pucnjavi tokom napada.



Svedok je odgovorio: „Ne, moja sestra je bila živa. Majka joj je menjala pelene kad je pogođena s leđa, pa je pala preko moje sestre, koja je još uvek bila beba.“



Kravecova je potom upitala svedoka da li se „dogodilo nešto što Vas je navelo na zaključak da je ona još uvek bila živa kada ste otišli“.



Čaka je odgovorio: „Znam da je bila živa, jer sam čuo njen plač. Pokušao sam da je spasem, ali nisam mogao. Moja majka je bila krupna, a ja sam još bio malo dete i samo mi je jedna ruka bila zdrava, pa se ta ruka pokazala kao prilično beskorisna.



„Pokušavao sam i pokušavao, ali je u jednom trenutku postalo toliko zadimljeno, da bih se – da sam ostao tamo – ugušio.“



Došavši kući, zatekao je svoju tetku – kazao je.



„Pitala me je šta se desilo. Odgovorio sam da su svi mrtvi. Rekla mi je da je sve to bio samo ružan san. Kada smo ušli u kuću, deda mi je pocepao košulju i video da sam sav krvav“, rekao je on.



Tužiteljka je pitala: „Je li Vam pružena medicinska pomoć tokom noći koju ste proveli kod tetke?“



Svedok je odgovorio da ga je sutradan, rano izjutra, deda biciklom odvezao u bolnicu.



„Zaustavili su nas policajci, koji su nas pitali gde idemo i šta se desilo. Moj deda im je rekao da sam se povredio u igri i da me vodi u bolnicu“, kazao je svedok.



Kad je stigao u bolnicu, Čaku je – kako je rekao – jedan vojnik pitao šta mu se desilo, a deda je tom vojniku sve ispričao.



„On je rekao da ne može da veruje da se desilo to što je čuo. Smesta mi je ukazao lekarsku pomoć“, rekao je svedok.



Čaka je potom sudijama rekao da se nakon oporavka vratio u tetkinu kuću, gde je zajedno sa svojim rođacima ostao nekoliko dana.



„Jedne noći smo mislili da dolazi policija, jer smo čuli buku, tako da smo počeli da trčimo nizbrdo ka drugoj kući. Hodali smo po mraku, pa je tetka pala i slomila nogu. Ujutro smo odlučili da odemo“, nastavio je on.



Čaka je rekao da je zajedno sa preostalom rodbinom krenuo ka Albaniji tečinim automobilom.



Pogranična policija im je oduzela pasoše i ostala dokumenta – kazao je.



„Da bi bili sigurni da se nećemo vratiti, zapisali su broj registarskih tablica našeg automobila“, rekao je svedok.



Na početku unakrsnog ispitivanja svedoka, advokat odbrane Veljko Đurđić je izrazio saučešće Čaki zbog toga što je ostao bez majke i sestara. Izjavio je i da okrivljeni Đorđević „osuđuje taj događaj i saučestvuje u svedokovom bolu“.



Đurđić je potom pokušao da utvrdi identitet jednog od policajaca koji su, po rečima svedoka, sudelovali u zločinu.



„Znate li možda ime i prezime tog policajca?“ pitao je branilac.



Čaka je odgovorio da ne zna: „Znam samo da je imao sina po imenu Nikola.“



Suđenje se nastavlja naredne sedmice.



Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.
Albania, Serbia, Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists