ADVOKATI MOTRE NA BRITANSKE SNAGE U ZALJEVU

Britanija bi se i sama mogla naci na udaru novog suda

ADVOKATI MOTRE NA BRITANSKE SNAGE U ZALJEVU

Britanija bi se i sama mogla naci na udaru novog suda

Tuesday, 22 February, 2005

Ukoliko se prikljuci ovotjednom napadu na Irak, Britanija bi mogla postati prva meta Medjunarodnog kaznenog suda (MKS).


London je vec zatrazio pravnu zastitu zbog moguce umijesanosti u rat.


Ni SAD ni Irak nisu clanice MKS-a, tako da pripadnici americkih trupa ne mogu biti kazneno gonjeni.


Medjutim, to, ne vazi i za vojnike iz Velike Britanije, Australije i Spanjolske, jer su spomenute tri zemlje clanice suda koji je proslog mjeseca inauguriran u Hagu.


Barem jedna advokatska kancelarija iz Londona smatra da ce Britanija, ukoliko u predstojecem sukobu pocini ratne zlocine, biti i kazneno gonjena. Eventualna zlodjela dokazima ce vjerojatno potkrijepiti organizacije za zastitu ljudskih prava, koje su vec izrazile podrsku MKS-u.


Pravu glavobolju za pravne zastupnike britanske vlade predstavlja cinjenica da je popis mogucih prekrsaja velik i jos uvijek neispitan.


Na temelju svake pojedinacne optuzbe, navedene u statutu MKS-a, iskrsavaju brojne mogucnosti za pokretanje postupaka koji se ticu ratnih zlocina.


S obzirom da je cilj britanske vojne akcije rezim, a ne iracki narod, malo je vjerojatno da ce najteza od svih optuzbi - genocid - biti pokretana protiv Britanaca. No, druge dvije kljucne optuzbe - ratni zlocini i zlocini protiv covjecnosti - ipak pruzaju dovoljno siroku lepezu mogucnosti primjene.


Po svemu sudeci, britanske snage, nece djelovati protiv civila. Medjutim, velik broj civila mogao bi nastradati u eventualnoj unakrsnoj vatri.


Saveznicki zapovjednici proteklog su vikenda izjavili za londonski Fajnensel Tajms (Financial Times) da ce se iracke snage naci na udaru cak i ukoliko se budu skrivale u civilnim zonama.


Oni su svjesni da ce Sadam Husein (Saddam Hussein) najverojatnije ponoviti svoju taktiku iz prvog Zaljevskog rata, kada je tenkove - a u nekim situacijama i avione - smjestao u neposrednu blizinu bolnica i stambenih blokova.


"Pametne" ce bombe pogoditi mnoge od tih ciljeva, i civili tom prilikom nece biti ugrozavani. Pa ipak, ne mogu se svi problemi rijesiti na taj nacin. Nitko - jos uvijek - ne moze pretpostaviti koliku ce "kolateralnu stetu" MKS tolerirati.


Predstojece bombardiranje moglo bi biti podvedeno pod Clan 8 statuta MKS-a, kojim se zabranjuje "namjerno izvodjenje napada za koje se unaprijed zna da mogu dovesti do civilnih gubitaka ili do ranjavanja civila". Isto tako, u ratu je zabranjeno i nanosenje "suvisnih" ozljeda.


Zakon o ratnim zlocinima, osim toga, vojskama nalaze da se staraju o civilima: o onima koji se budu nasli u britanskoj okupacionoj zoni morat ce se voditi racuna - oni ni na koji nacin ne smiju biti ugrozeni. Uz sve to, i prema ratnim zarobljenicima mora se postupati na odgovarajuci nacin: deportacija i mucenje su zabranjeni.


Navedene odredbe odnosit ce se ne samo na one britanske vojnike koji budu izvrsili zlocine, nego i na one za koje se bude utvrdilo da su pomagali drugima da ih pocine.


Britancima bi se, na primer, moglo suditi i zbog toga sto su americkoj avijaciji pruzali pomoc u gorivu, ili zato sto su americkim trupama prosljedjivali obavjestajne podatke na temelju kojih je bilo moguce cinjenje ratnih zlocina. U tom pogledu, cinjenica da sami Amerikanci ne mogu biti krivicno gonjeni pred MKS-om nije ni od kakvog znacenja.


MKS ce, pri tom, vjerojatno suditi ne samo vojnicima koji su bili neposredni izvrsioci zlocina, nego i zapovjednicima koji su zlocin naredili.


Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu pred Tribunalom UN-a pokazalo se kako i zlocini koji su pocinjeni na dalekim ratistima ipak na kraju mogu dovesti i do podizanja optuznice protiv vrhovnog zapovjednika.


Ali postoje i nedoumice koje se ticu suda i njegovih aktivnosti: cinjenica da zakon na kojem pociva MKS predstavlja nesto sasvim novo, pojavljuje se i kao izvor izvjesnih problema. Jednostavno receno, ovdje nece biti moguca primjena precedentnog prava.


Ukoliko, na primjer, tuzioci zauzmu stav da je odredjena "kolateralna steta" u ratu ipak dozvoljena - postavit ce se pitanje kolika ta steta smije da biti.


Ako u nekom napadu bombe pogode vojnu bazu, i ako pri tom bude ranjen manji broj civila, do podizanja optuznice vjerojatno nece ni doci. Ali, sto ako se utvrdi kako je, da bi bio ubijen Sadam Husein, neophodno rusenje citave jedne stambene cetvrti?


Postavlja se i pitanje eventualnog nehata. Kada je avion NATO-a digao u zrak jedan zeljeznicki most u Jugoslaviji - usmrtivsi tom prilikom veliki broj civila - haski tuzioci zauzeli su stajaliste po kojem je to dopustivo.


Ali, nije lako povuci granicu izmedju dopustive greske i neoprezne upotrebe sile.


Tokom rata u Afganistanu, avioni SAD-a pocinili su niz propusta: granatirali su nekoliko sela, bombama zasuli lokalne svatove, pa i jednu kanadsku jedinicu, pri cemu su se sve tri spomenute mete nalazile daleko od fronta.


Hoce li tuzioci MKS-a tolerirati takve greske, ili ce pak same greske biti takve da ce za posljedicu imati podizanje optuznica? Za sada to, nije poznato.


MKS je osnovan da bi bili procesuirani samo najtezi zlocini. Tuzilac bi zato mogao donijeti odluku po kojoj zlodjela, ukoliko nisu dio nekakvog sistematskog plana, ne mogu ni biti kazneno sankcionirana.


Napokon, MKS tek treba imenovati tuzioca. A kada i to bude ucinjeno, imenovani funkcioner vjerojatno ce jedva cekati da optuzi nekog drzavljanina velike sile - odnosno, gradjanina iz neke od zemalja koje, na kraju krajeva, placaju racune.


Chris Stephen je sef Ureda IWPR-a u Hagu.


Frontline Updates
Support local journalists