Dilema kosovskih Srba

Zavadjeni Srbi na Kosovu su u neprestalnim razmiricama oko toga da li treba, ili ne, saradjivati sa medjunarodnom zajednicom.

Dilema kosovskih Srba

Zavadjeni Srbi na Kosovu su u neprestalnim razmiricama oko toga da li treba, ili ne, saradjivati sa medjunarodnom zajednicom.

U nedostatku jasne politicke poruke iz Srbije, Srbi na Kosovu su u neprestanim razmiricama oko toga da li treba, ili ne, saradjivati sa medjunarodnom zajednicom. Nedavnim postavljanjem na celo jugoslovenskog koordinacionog tima za Kosovo, potpredsednika Vlade Srbije, Nebojse Covica, moze se ocekivati da ce srpska vlast poceti da usmerava Srbe na Kosovu ka saradnji, da bi im se obezbedila kakva-takva prava. Koliko ce takvu politiku poslusati gorko zavadjeni Srbi, ostaje da se vidi.


Pravi test bice izbori zakazani za 17.novembar, i srpsko (ne)ucesce u njima.


Od kako su medjunarodne snage dosle na Kosovo u junu 1999, Srbi se se slazu samo oko jedne stvari - medjunarodna zajednica mora da vrati izbegle Srbe, njih 250.000, i garantuje onima koji su ostali, a njih je kako tvrde 100.000, opstanak.


U ovom trenutku Srbi nemaju ni osnovnu licnu bezbednost, ne mogu da koriste svoj jezik ni na ulici ni u javnim ustanovama, nezamislivo je slobodno kretanje. U periodu od kada su dosle snage NATO, 12. juna 1999, prema nalazima Odbora za nestala lica u Gracanici, kidnapovano je 1.360 Srba. Ta lista predata je UNMIK-ovoj kancelariji.


Mnogo su veca nagadjanja koliko je Srba u tom periodu ubijeno. Prema nalazima pomenutog Odbora ubijeno 1.200 lica, a organizacije Srba sa severa Kosova, u Kosovskoj Mitrovici tvrde da je rec o 1.500 ubijenih ljudi. Brojke ubijenih lica nisu zvanicno potvrdjene od strane UNMIK-a.


Do sada su se medju Srbima iskristalisala dva suprotstavljena bloka - jedan, koji smatra da bi saradnja sa medjunarodnom zajednicom mogla u nekom buducem trenutku uroditi plodom, i drugi, koji veruje da ce uporno odbijanje saradnje zapravo naterati medjunarodne predstavnike da nesto ucine za poboljsanje uslova zivota.


Srpsko nacionalno vece Kosova i Metohije(SNV KiM), sa sedistem u Gracanici, na cijem se celu nalazi vladika rasko-prizrenski Artemije, okuplja pristalice razlicitih politickih partija. Njihov stav je da sa predstavnicima medjunarodne zajednice treba saradjivati u cilju poboljsanja uslova za zivot preostalim Srbima na Kosovu. Ovaj blok je medju Srbima na Kosovu znatno slabiji.


Rada Trajkovic, aktivni clan SNV KiM, i srpski posmatrac u PAVK kaze: "Apsolutno sam za saradnju sa medjunarodnom zajednicom i njeno aktivno posredovanje u srpsko-albanskim odnosima u buducnosti. Verujem da ce medjunarodni faktor dati svoj doprinos kako bi se na Kosovu uspostavila demokratija kakva vlada u njihovim zemljama".


Ona tvrdi da medjunarodna zajednica nije uradila mnogo za ravnopravan zivot svih zajednica na Kosovu, ali ostavlja prostor da je to pomalo i greska Srba koji nisu na vreme zapoceli saradnju sa medjunarodnim faktorom na Kosovu.


Ali ovakav stav SNV KiM i kakva-takva saradnja clanova ove organizacije sa privremeno formiranim telima na Kosovu, Privremeno administrativno vece Kosova (PAVK) i Prelazni savet Kosova (PSK), izaziva ostru osudu lidera Srba na severu Kosova.


Oni su organizovani u Srpsko nacionalno vece severnog Kosova (SNV SK) koje je formirano krajem 1999. godine, otcepljenjem od SNV KiM. Do otcepljenja je bas doslo po pitanju saradnje sa medjunaordnom zajednicom. SNVSK ima sediste u severnom delu Kosovske Mitrovice, gde zive Srbi. U juznom delu ovog grada zive Albanci, a ove dve zajednice podeljene su mostom preko reke Ibar, i izmedju njih su cesti ekscesi.


Saradnja SNV severnog Kosova sa medjunarodnim vojnim snagama skoro i da ne postoji. U vise navrata zabelezeni su i teski incidenti sa vise smrtnih ishoda na obe strane. Na primer, pre mesec dana UNMIK je zeleo da postavi carinski naplatni punkt na adminstrativnoj granici Kosova i Srbije. Na to su se Srbi sa severa pobunili i postavili blokade. KFOR je ucestvovao u razbijanju tih protesta, dva Srbina umrla su od posledica sok bombi, a jednom je razneta saka i stopalo.


Krajem prosle godine, jedan francuski vojnik pripadnik KFOR-a umro je od posledica tuce sa Srbima, kada su Srbi demonstrirali zbog oduzimanja naoruzanja jednom Srbinu od strane KFOR-a.


Bez obzira na stranacku pripadnost Srba unutar ove enklave, stav je jasan: saradnja sa medjunarodnim zajednicom je apsolutno neprihvatljiva.


Oliver Ivanovic, doskorasnji predsednik izvrsnog odbora SNV severnog Kosova kaze za IWPR: "Egzodus 250.000 Srba sa Kosova, svakodnevni napadi na pripadnike srpske zajednice, oduzimanje osnovnih ljudskih prava, pravo na koriscenje maternjeg jezika i slobodu kretanja... to su samo neki od razloga za bojkot medjunarodne zajednice."


I on je, medjutim, od strane Srba sa severa Kosova shvacen kao "mekan" i zbog toga smenjen. Ivanovic je ucestvovao u radu Komiteta za povratak Srba na Kosovo, u kome ucestvuju i predstavnici medjunarodne zajednice, a sastanci se odrzavaju u zgradi UNMIK u Pristini. Ostali srpski lideri okupljeni u SNV severnog Kosova bili su protiv i tog vida saradnje.


Pobedom Vojislava Kostunice na predsednickim izborima, menja se stav medjunarodne zajednice prema Jugoslaviji, a i odnos drzavnog vrha prema saradnji sa medjunarodnim faktorom na Kosovu. Otvara se kancelarija UNMIK u Beogradu, dolazi dva puta do posete Hanka Hakerupa Vojislavu Kostunici.


Kada je Kostunica dosao na vlast, on je izabrao Momcila Trajkovica iz Srpskog pokreta otpora (SPO) za predsednika Jugoslovenskog komiteta za saradnju sa UNMIK-om. Ali, stav Momcila Trajkovica umnogome je identican stavu Srba sa severa Kosova - da ne treba ucestvovati u zajednickim privremenim telima.


Sada izgleda da se beogradska politika menja. Postavljenjem Nebojse Covic, koji uziva simpatije medjunarodne zajednice, moze se ocekivati da ce Beograd gurati Srbe ka saradnji.


Nema sumnje da medjunarodna zajednica ocekuje da Covic nagovori posvadjane Srbe da idu na izbore. Ambasadori NATO-a zatrazili su juce (22.jula u Briselu) od jugoslovenskih vlasti da nagovore kosovske Srbe da ucestvuju na izborima na Kosovu.


Nema sumnje da ce to biti veoma tezak zadatak za Covica. Vec sada se vidi da ce izbori samo podgrejati razmirice medju Srbima na Kosovu. Potpuna konfuzija vlada oko toga da li na izbore treba uopste ici, s obzirom na to da je medjunarodna zajednica u junu "progurala" ustavni okvir, za koji svi Srbi na Kosovu smatraju da ide na stetu ove manjine.


Do sada je Rada Trajkovic jedna od retkih koja je prihvatila ucesce i vec prijavila svoju stranku.


Iako sada izgleda da su Coviceve sanse da pomiri Srbe male, to ne mora da bude tako. Srbi na Kosovu vec godinama gledaju u Srbiju, kao oslonac i izvor sigurnosti. Deset godila trajao je monopol Miloseviceve partije, koja se ponasala kao jedini zastitnik "inetresa Srba na Kosovu". Srbi su tako bili ne samo zatocenici jedne ideje nego i poslusno glasacko telo, kojim se moglo lako manipulisati.


Oni koji su ostali posle ulaska NATO snaga, nasli su se u razjedinjeni po enklavama, izlozeni upornim napadima albanskih ekstremista, potpuno nenaviknuti na visepartijski sitem. Dakle, ako se politicki stav Srbije prema Kosovu jasno definise na duzi rok, i ponudi neka vrsta garancije da bi njihova prava mogla biti garantovana, takav stav mogli bi prihvatili Srbi na Kosovu.


Vesna Bojicic je dopisnik Glasa Amerike iz Pristine.


Frontline Updates
Support local journalists