PRISLUSKIVANI RAZGOVORI KAO DOKAZNI MATERIJAL?

Sud razmislja o tome da u dokazni materijal protiv Milosevica uvrsti i tajno snimljene razgovore

PRISLUSKIVANI RAZGOVORI KAO DOKAZNI MATERIJAL?

Sud razmislja o tome da u dokazni materijal protiv Milosevica uvrsti i tajno snimljene razgovore

Tuzilastvo se ovog tjedna zalozilo da se na sudjenju Milosevicu u dokazni materijal uvrsti i 245 presretnutih telefonskih razgovora. U pitanju su uglavnom kontakti koje je okrivljeni odrzavao s ostalim sudionicima takozvanog "zajednickog zlocinackog poduhvata", kojeg je on - prema navodima iz optuznice - i predvodio.


IWPR je, zahvaljujuci ljubaznosti tuzilastva, imao priliku steci uvid u te razgovore, od kojih su neki vec emitirani u sudu, premda do sada nisu imali status dokaznog materijala.


Ukoliko taj status dobiju, ovi snimci ce se vjerojatno pokazati kao najsnazniji dokazi, kako Miloseviceve neposredne umijesanosti u operaciju etnickog ciscenja nesrpskog stanovnistva u Hrvatskoj i Bosni, tako i njegove odgovornosti za masakr u Srebrenici. Naime, medju spomenutim razgovorima su i oni koje je optuzeni vodio s predsjednikom Radovanom Karadzicem, kao i s ostalim politickim i vojnim rukovodiocima bosanskih Srba.


U jednom od tih razgovora, koji su u srpnju/julu 1991. vodili Milosevic i Karadzic, bilo je rijeci o planovima da se Slovenija i Hrvatska primoraju na odcjepljenje od Jugoslavije, kako bi Milosevic ostvario vlastitu viziju Velike Srbije.


Na drugom snimku, takodjer iz jula 1991., Milosevic i Karadzic raspravljaju o osnivanju oruzanih snaga bosanskih Srba i govore kako je vazno da se stvori utisak da Srbi samo pokusavaju obraniti ideju Jugoslavije.


Premda optuzba nece saopciti kako je dosla u posjed snimaka, smatra se da ih joj je dostavila bosanska vlada, cije su obavjestajne sluzbe cesto prisluskivale telefonske razgovore.


Cinjenicu postojanja snimaka optuzba je objelodanila jos prije godinu dana. Medjutim, tom prilikom su ne samo Milosevic, nego i "prijatelji suda" (amici curiae) - koje je Tribunal imenovao i zaduzio za pruzanje pravne pomoci optuzenom - insistirali na tome da takav materijal, s obzirom na postojece propise, ne moze biti tretiran kao dokaz. U medjuvremenu je pitanje prisluskivanih razgovora ostavljeno po strani; cekalo se da sudsko vijece odluci o njihovom pravnom statusu.


Miloseviceva teza je da su snimci po definiciji - buduci da ih je nacinila bosanska sluzba drzavne sigurnosti - nepouzdani. On tvrdi da se radi o falsifikatu, odnosno zavjeri koju je bosanska vlada organizirala s namjerom da se odcijepi od bivse Jugoslavije, i to tako sto ce Srbe optuziti za zlocine nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima.


Jedan od prijatelja suda, Stiven Kej (Steven Kay), istaknuo je da pitanje zakonitosti ovakve gradje nije regulirano drzavnim pravom.


Sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) prekinuo je njegovo izlaganje i skrenuo paznju na okolnost da je sudsko vijece u slucaju Kordic - u cijem je sastavu bio i sam Robinson, ali i sudac Ricard Mej (Richard May) - presudilo da nepriznavanje dokaza po osnovu drzavnog prava samo po sebi ne znaci i njihovo nepriznavanje pred Tribunalom.


Na sudjenju Kordicu, vijece je odlucilo da se pravila o nezakonito pribavljenim dokazima ne odnose na prisluskivane telefonske razgovore koje je u ratu vodila neprijateljska strana.


Mej je dodao i da svrha Tribunala niposto nije primjenjivati drzavne propise.


Kej se suglasio sa stavom da bi odlucujucu ulogu trebalo da ima pouzdanost snimaka. On se pozvao i na nedavnu odluku koju je donijelo sudsko vijece u slucaju Brdjanin. Suci su, naime, presudili da "nema nikakve sumnje u to da oni snimci, cija autenticnost ne moze biti neoborivo dokazana, treba da budu ignorirani".


Mej je medjutim ukazao na cinjenicu da je sudsko vijece u slucaju Brdjanin, usprkos doticnoj odluci, ipak na kraju u dokazni materijal uvrstilo i prisluskivane razgovore.


Kej je na to uzvratio da na Milosevicevom sudjenju takva odluka moze biti donesena tek posto bude definitivno potvrdjena autenticnost snimaka.


S druge strane, tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) je pred sudom izjavio da je autenticnost snimaka vec potvrdio jedan od svjedoka koji su se proteklog tjedna pojavili na saslusanju koje je bilo zatvoreno za javnost. Taj svjedok je tom prilikom izlozio i citavu povijest snimaka - pocevsi od njihovog nastanka, pa sve do predaje odredjenog broja kopija Tribunalu.


Prema Najsovim rijecima, postavlja se jos samo pitanje da li trake - kao sto tvrdi Milosevic - predstavljaju falsifikat. Najs je konstatirao da je tuzilastvo od Milosevica vec zatrazilo da kaze koji su od snimaka lazni, ali da je on to odbio uciniti. Otuda, misli Najs, za sada zapravo ne postoji nijedan jedini razlog za sumnju u autenticnost snimaka.


Sudsko ce vijece, prije nego sto donese bilo kakvu odluku, razmotriti sve iznesene argumente i sve pisane podneske. No, imajuci u vidu dosadasnju sklonost Tribunala da kao dokaze tretira svaku relevantnu gradju, pravni analiticari smatraju da postoji velika vjerojatnost da ce sud ipak uvrstiti snimke prisluskivanih razgovora u dokazni materijal.


Judith Armatta radi za Koaliciju za medjunarodnu pravdu (www.cij.org) pri Tribunalu u Hagu.


Frontline Updates
Support local journalists