Ako nema očevidaca, nema ni zločina: Milošević pogrešno tumači pravila dokaznog postupka, izaziva svedoka

Dani 89-90

Ako nema očevidaca, nema ni zločina: Milošević pogrešno tumači pravila dokaznog postupka, izaziva svedoka

Dani 89-90

Tuesday, 3 September, 2002
Cini se da Milosevic smatra da ne moze da se dokaze nesto sto svedok nije licno video. Da je to zaista tako, vecina ubica bi bili na slobodi, zato sto su njihove zrtve cesto jedini svedoci ubistva. Ali, sudstvo je pragmaticno. Razmatraju se okolnosti zlocina, I do resenja se dolazi logicnim zakljucivanjem. Na svakom sudjenju se iznose razliciti tipovi dokaza -- materijal prikupljen na mestu zlocina, misljenja strucnjaka, pa cak I glasine, ako su donekle pouzdane. Pravo uvazava da ocevici nisu jedini, a cesto da nisu ni najpouzdaniji, svedoci. Ali, Milosevic kao da je prespavao predavanja o dokaznom postupku.

Kao sto je to vec mnogo puta u ovom sudjenju uradio, Milosevic je pokusao da obori svedocansto Sofije Imeraj koja je govorila o ubistvima koja nije licno videla. Ova 21-godisnjakinja je ispricala da su oko pola sest ujutro 26. marta 1999 do njene kuce dosla trojica vojnika. Jedan od njih je kroz prozor pucao u njenog brata, ali ga je majka spasila svog sina. Sofije je cula svog oca koji je rekao: 'Nemoj tako, komsija!', na sta je ovaj odgovorio: 'Vise nema komsija!' Vojnik je zatim usao u kucu I naredio njenom ocu, bratu I stricu da izadju u dvoriste. Sofije je videla kako su ih poredali na pragu. Onda je prvi vojnik kleknuo I poceo da puca u njihovom smeru. Nakon nekoliko trenutaka, Sofije I njena mjaka su nasli tela trojice muskaraca na mestu na kome su pogubljeni.

Po Milosevicevom misljenju, Sofije nije svedok ubistava, jer nije videla kako meci probijaju tela njenog oca, brata I strica. Ali, zakon dovoljava dokaze zasnovane na logicno izvedenim zakljuccima, kao I dokaze na osnovu indikacija. U ovom slucaju, Sofije je videla kada su naoruzani vojnici prisilili clanove njene familije da napuste kucu, I da se poredaju na pragu. Videla je vojnika koji nisani u njihovom pravcu. Videla je I cula ispaljivanje nekoliko metaka. I, nekoliko trenutaka kasnije, je na mestu prema kome je vojnik pucao videla tela ubijenih. Premda ovo nije klasicna izjava ocevica zlocina, nije ni mnogo slabija. U svakom slucaju, iako je potrebno jos dokaza da se dokazu ova ubistva, njeno je svedocanstvo pravovaljano. Na sudijama je da procene njen kredibilitet, kao sto procenjuju kredibilitet svakog svedoka.

Milosevic je upotrebio istu taktiku prosle nedelje sa Ismetom Hadziavdijom, penzionisanim nastavnikom. Gospodion Hadziavdija nije licno video ubistva clanova familije svog sina, ali ono cemu je on bio svedok upotpunjuje sliku o ovom zlocinu koju ce sud da stekne na osnovu izjave njegovog sina [koji jos nije svedocio, prim.prev.]. Gospodin Hadziavdija je ispricao da je ujutro 2. aprila 1999 do njega dosao sin koji mu je rekao: 'Oce, moj je zivot zavrsen!' Njegovu suprugu I decu su prethodne veceri ubili srpski vojnici.

Gospodin Hadziavdija je onda otisao do sinovljevog imanja I tamo je video spaljena tela jednog komsije I devetnaest zena I dece, medju kojima su bili njegovo snaha I unuci, od kojih je najmladje imalo dve ili tri godine. Milosevic je na kraju unakrsnog ispitivanja izazivackim tonom upitao svedoka: ' Da li je onda tacno, sto se vidi iz vase cele izjave I iz usmenog svedocanstva da Vi licno, Vi, Ismet Hadziavdija, niste videli ni jedno ubistvo koje su navodno pocinili pripadnici srpskih snaga I da svedocite na osnovu prica koje ste culi od drugih? Ovo je sve iz druge ruke!' Gospodin Hadziavdija je bio ogorcen: 'Nije tako. Video sam svog sina. Njegova zena I deca su ubijeni. Trinaestoro dece. Jedno je imalo samo godinu I po dana. Jedna starica od osamdeset godina. … Video sam [Hisana Gasija] koji se srusio pored kuce u kojoj su oni pobijeni. Dvadeset ljudi, clanova sest porodica, su pobijeni.'

Premda je Milosevic u pravu da svedok nije licno video ubistva, to ne znaci da je njegova izjava nerelevantna. Gospodin Hadziavdija je rekao da mu je sin javio sta se desilo neposredno nakon ubistava (Tribunal dozvoljava dokaze po cuvenju.) Onda je otisao na imanje I licno video leseve. Premda to ne dokazuje ko je pogubio ove ljude, jasno je da je do masakra zaista doslo. Pod takvim okolnostima, nije bilo potrebno da Milosevic uopste unakrsno ispituje ovog svedoka, I profesionalan advokat to verovatno ne bi uradio. Time sto je odlucio da unakrsno ispituje svedoka, Milosevic je I njemu dao prililku da mu se direktno obrati. Premda Sudija Mej nastoji da drzi svedoke unutar usko propisanih parametara sudske procedure, ocigledna patnja, ogorcenje I moralni autoritet gospodina Hadziavdije naveli su sudiju da mu precutno dozvoli da prokomentarise. U sudnici se onda cuo nezaboravan izazov coveku koji se odnosi prema svom sudjenju za najstrasnije zlocine protiv covecanstva kao prema igri:

'Zelim da zahvalim Haskom sudu za poziv. Zbog zdravlja inace ne bih mogao na ovako dalek put. Ali, zeleo sam da dam izjavu o zlocinima koji su pocinjeni, o masakrima staraca, dece, mladih ljudi… Hteo bih da pitam optuzenog sta on oseca. Da li Vi uopste imate osecaje?

Milosevic nije odgovorio.
Frontline Updates
Support local journalists